Seks s patuljkom i svađa s profesoricom

Svaku ženu privlači seks sa zelenim patuljkom, barem tako tvrdi Milana Vuković Runjić u svom romanu „ Ulica nevjernih žena".

Priznajem, privukao me naslov, ali knjiga me blago rečeno razočarala. Glavni likovi kroz emancipaciju stečenu preko prevare bračnih partnera, putem tjelesnog prepuštanja zelenom patuljku Robertu nisu zadovoljili moj književni opus. Autorica je između ostalog u jednom intervjuu izjavila kako svaka žena u stvarnom životu želi seks sa zelenim patuljkom. Ja baš i ne spadam u takvu kategoriju. O ukusima se ne raspravlja, a mašta ionako svašta radi.

Svađa s profesoricom
Nedavna smrt velike hrvatske pjesnikinje Vesne Parun vratila mi je sjećanje na srednjoškolske dane kad smo na jednom satu analizirali pjesmu „Ti koja imaš nevinije ruke od mojih", pjesma posvećena fatalnoj i nesretnoj ljubavi, muškarcu kojem nije mogla podariti djecu, pa je on napušta i odlazi drugoj. Treba li muškaraca prepustiti drugoj i patiti ili se boriti za njega? Upravo zbog tog pitanja je nastala rasprava između profesorice hrvatskog jezika i moje prijateljice iz srednjoškolskih dana. Profesorica je uporno tvrdila da u određenim trenucima treba pustiti muškarca bez borbe i potajno za njim patiti, a moja prijateljica je zagovarala teoriju borbe, a ne patnje i popuštanja. I na kraju je dobila ocjenu vrlo dobar, iako je prema mom mišljenju zaslužila čistu peticu. Vama prepuštam odgovor na pitanje o prepuštanju drugoj ili borbi za muškarca.

Svaka šuša piše autobiografiju
Napisala sam knjigu jer sam hrvatskoj javnosti željela ispričati što sam sve proživljavala. Tim je riječima jedna voditeljica, pjevačica ili što li je već objasnila objavljivanje svoje autobiografije. Naravno nije ona usamljeni primjer, sjetimo se samo bivše playboyeve zvijezde, danas uzorne majke koja je svoj bogati seksualni život objelodanila autobiografijom. Samo se postavlja pitanje bili one dospjele među „ugledne" književnike da nisu svoj položaj platile u krevetu. Nažalost, dio hrvatskog jet-seta počiva na njihovim postulatima, a naša mladež bolje zna tko su one nego tko je napisao „Vlak u snijegu".

Djelatnica Narodne knjižnice Mostar potvrdila nam je da se većinom traže strani autori, no ne smijemo ni domaće podcjenjivati. Naravno, poveznica za sve gore opisano je književnost (o ostalim poveznicama nećemo) te zaključak da i među domaćim autorima imamo kako odličnih tako i loših, opet ovisno od osobe do osobe i njihovu ukusu.

Matea Bulić/pogled.ba