'Pobogu Hrvati, zašto vas zanima koliko se često seksam?'
Unatoč tako maloj brojci, interes je golem: na audicijama u Zagrebu, Splitu i Rijeci u samo nekoliko sati pojavilo se više od 5000 građana Hrvatske, uglavnom mladih, a nema razloga sumnjati da je slično bilo, ili će biti i u susjednim državama.
Velika opomena Georgea Orwella iz 1948. godine, kad je u romanesknoj formi (knjiga "1984.") upozorio na dolazak novog totalitarizma u liku Velikog brata koji će kontrolirati svaki pokret građana/podanika, tako je samo nakon dvije-tri generacije ispala uzaludnom: pokazalo se da ljudi sami biraju da budu kontrolirani.
Gužva pred vratima Velikog brata tolika je da se moraju organizirati audicije, pri čemu kandidati dobrovoljno odgovaraju na najintimnija pitanja o svojem psihičkom i seksualnom karakteru, uključujući i "majku svih pitanja": "Koliko često imate intimne odnose?" Orwell je strahovao od gubitka privatnosti i intime, vidjevši u tim gubicima istinsku degradaciju ljudskog života.
Šest desetljeća poslije granice su duboko pomaknute, pa se ljudi danas svjesno odriču privatnosti i intime, kako bi ščepali onih nekoliko Warholovih "minutica slave", ili 100 tisuća eura, ili oboje, jer je Warhol točno uočio da u modernoj kulturi (gotovo) svi žele biti na TV-u, a poznavao je i "tajnu vezu" između slave, novca i ljudske prirode.
Duh vremena više nije isti kao u Orwellovo doba: ono što je prije 60 godina većini ljudi bilo nezamislivo, danas je većini ljudi normalno. Djelić tog odricanja od intime na sofisticiran je način oličen u Facebooku, društvenom servisu koji u ovom trenutku širom svijeta koristi oko 500 milijuna ljudi, što znači da se svaki dvanaesti čovjek na planetu dobrovoljno odrekao djelića svoje privatnosti da bi mogao biti dio najpoznatije virtualne društvene mreže. Štoviše, sve projekcije potvrđuju da će broj korisnika Facebooka samo rasti.
Globalna pošast
Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi se stari dobri George Orwell osjećao da ustane iz groba i prošeta do BB kuće u Beogradu, a da prije toga svrati na audiciju u Zagreb ili Split. Vidio bi šaroliku hrpu mladih ekshibicionista, ponešto unaprijed selekcioniranu, ali ipak reprezentativnu skupinu mladih ljudi koja bi mu mogla nešto reći o karakteru društva i vrijednosnog sustava iz kojeg dolaze.
Ne znamo što bi stari dobri George iz toga zaključio o hrvatskom i drugim balkanskim društvima, ali netko bi mu već došapnuo da je riječ o globalnoj pošasti, i da Balkan samo kasni nekoliko godina za ostalima, što je, uostalom, jedno od najmanjih balkanskih kašnjenja. Često je pitanje imaju li reality showovi poput Big Brothera ikakvu obrazovnu, odgojnu ili pedagošku svrhu.
Ako imaju, onda se ona možda ostvaruje u ljudskijem sagledavanju pojedinih društvenih manjina, čiji predstavnici dospiju do BB kuće, poput Roma Hamdije Seferovića koji je pobijedio u drugoj sezoni hrvatskog Big Brothera. Da se ne lažemo, nije položaj Roma u Hrvatskoj nakon Hamdijine pobjede postao bolji, ali razbijene su neke predrasude kod nekih gledatelja. Premda sumnjamo da bi starom dobrom Georgeu to bilo dovoljno.
izvor: slobodna dalmacija
Vezani članci