Par sitnica koje morate znati ako kanite živjeti u SAD?

"Da bih se zaposlio u struci u Hrvatskoj, bilo je potrebno odraditi stručno osposobljavanje od godinu dana koje je uvjetovano jednomjesečnom prijavom na zavodu za zapošljavanje što za mene nikako nije bila opcija jer bi to značilo da moram dati otkaz, sjediti mjesec dana kod kuće da bih se uopće mogao javiti na natječaje za koje je nepoznato kada će se održati niti hoću li baš ja dobiti posao. U meni Hrvatska tako prestaje biti jedna od opcija za život" - govori nam na početku svoje priča Ivan Lipovac, 28-godišnjak iz Slavonskog Broda koji je po struci prvostupnik fizioterapije.

- Nakon završenog studija fizioterapije, vratio sam se u Slavonski Brod (iz Vukovara) te sam radio izvan struke kao bookmaker za live klađenje u podružnici strane tvrtke. Imao sam ugovor na neodređeno i redovnu plaću, ali nakon 3 i pol godine sam se odlučio na promjenu. Supruga Marija i ja donosimo odluku da ćemo pokušati u inozemstvu te krećemo na tečaj njemačkog jezika. Nismo naučili niti osnove, a već nam se ukazala druga prilika. Mariju su izvukli na lutriji za zelenu kartu.

Treba biti oprezan na internetu

- Zelena karta je san svim imigrantima u Sjedinjenim Američkim Državama, ona vam daje tu slobodu da neometano boravite u zemlji i radite poslove koje želite, također ste konkurentniji na tržištu rada jer poslodavac ne mora plaćati dodatne troškove kako bi vam ishodio vizu. Do zelene karte se jako teško dolazi, tako da je lutrija jedina šansa za mnoge. Prijave su svake godine u mjesecu studenom, a izvlačenje je u svibnju naredne godine. Treba puno opreza kod prijave jer ima puno lažnih stranica koje traže novac za prijavu. Lutrija je besplatna, a jako puno informacija se može naći na forumima i facebook stranicama s nazivima "zelena lutrija" ili "green card lurtija". Nakon što se nama posrećilo slijedilo je donošenje konačne odluke koja, moram priznati, nije bila laka. Prvo je bilo pitanje jesmo li spremni napustiti obitelji i prijatelje, drugo: kako ćemo to sve izvesti i treće: hoće li nam se isplatiti. Prvo smo sjeli s roditeljima i razgovarali o našim namjerama, nakon toga smo jako puno istraživali na internetu o nastavku procesa za dobivanje zelene karte i životu u Americi, a odgovor na treće pitanje smo prepustili sudbini. Nakon višemjesečnog procesa slanja papirologije u Kentucky, liječničkog pregleda, razgovora u američkoj ambasadi te kupnje avionskih karata došao je dan polaska. Sjedamo u avion ne znajući što nas čeka s druge strane oceana osim poznanika koji nas je pozvao k sebi dok se ne snađemo, te nam ponudio svoju pomoć.

- Nakon 15 sati leta i 3 sata čekanja u redu kako bismo riješili papirologiju u imigracijskom uredu na aerodromu, napokon smo vidjeli svoj novi grad. To je Houston, grad u saveznoj državi Teksas. Najveći grad Teksasa, četvrti po veličini i tada najbrže rastući grad u Americi s populacijom od 5 milijuna ljudi, smjestio se na obali meksičkog zaljeva i jedan je od vodećih industrijskih gradova. Najveće zasluge za to pripadaju nafti i plinu koje pokreću cijelu ekonomiju Houstona. Osim naftno-plinskog biznisa tu se također nalazi svjetski zdravstveni centar te NASA koji zapošljavaju na desetke tisuća ljudi. U Houstonu žive i rade ljudi iz cijeloga svijeta pa je proglašen etnički, kulturološki i religijski najraznovrsnijim gradom u Americi, čak se tu nalazi i hrvatski klub s približno 1000 članova koji se druže te održavaju hrvatski jezik, kulturu i običaje. Raznovrsnost se najviše primijeti kada vidite ponudu festivala i restorana u gradu. Jednostavno nema toga jela na svijetu koje ovdje ne možete pojesti, ali najveći specijaliteti su im "steak" i meksička hrana.

- Klima je suptropska s jako puno vlage, tako da očitanja termometra nikada ne odgovaraju stvarnom osjećaju topline. U ljetnim mjesecima, kada na termometrima temperatura dosegne i +40, ali vaše tijelo osjeća kao da je i do 5 stupnjeva više. Zime su vrlo blage pa često i zimi morate paliti klima uređaje da vas rashlade. Jesen i proljeće su najljepša godišnja doba, s tim da u proljeće prijeti opasnost od tropskih oluja i uragana koje često dovode i do poplava - prepričava nam Ivan doživljaje zbog klimatskih promjena.

 

Ovdje jednostavno morate imati automobil

- Jedan od najvećih nedostataka je nerazvijen javni prijevoz, tako da ne možete funkcionirati u Houstonu ako nemate vlastiti automobil. Grad je toliko velik da ne možete nigdje bez automobila, što je jako dobro za houstonsku ekonomiju, ali za vaše slobodno vrijeme jako loše. Mi smo nakon dolaska morali desetak dana pješačiti dok nismo kupili prvi automobil. Prvih 10 dana je bilo najteže, muči vas "jet lag", prvi razgovori na engleskom, prva kupnja hrane i namirnica. Zvuči smiješno, ali kada uđete u ogromnu trgovinu s milijunima namirnica i brandova koje nikada niste vidjeli ni okusili, jako je teško donijeti odluku na što ćete potrošiti prve dolare koji se nakon dolaska iz Hrvatske čine skupima. Osjećate se kao dijete koje otkriva svijet, učite kako koristiti njihove bankomate, pumpe za gorivo, prometne znakove itd. Velika nam je pomoć bio domaćin koji nas je ugostio, jako je važno imati nekoga da vas savjetuje, ohrabruje i podučava o američkom načinu života tijekom razdoblja prilagodbe. U prvih 10 dana uspjeli smo samo obaviti osnovne stvari kao što su pronalazak mobilnog operatera, prijaviti se za "Social security number" i otvoriti račun u banci za što su bile potrebne duge šetnje po houstonskoj vručini. SSN broj je nešto kao u Hrvatskoj OIB broj, bez njega ne možete ništa, kao da ne postojite. Na adresu nam je stigao deseti dan od dolaska i to je bilo veliko olakšanje za nas, sljedeći dan smo kupili automobil te sam mogao u potragu za poslom.

Nemojte štedjeti na osiguranju

- Kod kupnje automobila jako je bitno naći dobro osiguranje i platiti više kako biste dobili "full coverage" ili bar "uninsured motorist coverage", to kažem iz vlastitog iskustva jer u Americi će te na ulicama pronaći jako puno ilegalaca, ali i državljana koji ne plaćaju nikakvo osiguranje. Jedna baš takva je uzrokovala prometnu nesreću u kojoj sam totalno polupao automobil i nisam mogao naplatiti štetu niti troškove liječenja jer sam imao samo osnovno osiguranje. Osiguranje je jako skupo na međunarodnu dozvolu, tako da savjetujem što ranije polaganje vozačkog ispita. Ovdje morate ispočetka polagati vozački jer ovdje hrvatska međunarodna vozačka vrijedi do 6 mjeseci. Vozačku dozvolu ujedno koristite kao identifikaciju (ID).

- Posao je najlakše dobiti na preporuku, također kod prijave za posao navodite svoje bivše poslodavce, supervizore i kolege, pa ih budući poslodavac kontaktira kako bi dobio što više informacija o vama.

Kako do posla?

- Zdravstvene struke školovane izvan Amerike nemaju pravo raditi u struci dok ne polože eventualnu razliku predmeta i državni ispit. Zbog toga nisam mogao tražiti ništa u struci pa sam na preporuku prijatelja dobio posao kao tehničar u tvrtki koja proizvodi opremu za gradnju naftovoda i plinovoda. Prvi radni dan je bio nakon 3 tjedna boravka u Houstonu. Kako nikada nisam radio u toj profesiji, bilo je jako teško i stresno, nisam poznavao terminologiju, a vrlo često kolege pričaju španjolskim jezikom koji je ovdje jednako zastupljen kao i engleski. Najbitnije se ne predati, znate da ste tu došli s ciljem i neuspjeh nije opcija. Polako nailazim na razumne kolege koji su spremni pomoći i trude se u tome. Osim o poslu, također me poučavaju jezik i fraze koje se koriste na ovom području. Posao tehničara je biti na gradilištu i nadzirati rad opreme za automatsko zavarivanje, locirati eventualne probleme i kvarove te jako brzo reagirati i popraviti kako bi posao tekao glatko i brzo. Vrlo je stresno jer se kod većih kvarova zaustavlja rad pa stotine ljudi čeka na vas da popravite kako bi nastavili raditi, a izvođač radova za to vrijeme gubi stotine tisuća dolara. Međutim, najveća briga poslodavca je sigurnost na radu, tu nemaju milosti. Ako ste nebrigom doveli u opasnost svoj ili tuđi život i zdravlje, odmah dobivate otkaz. Također, rad pod utjecajem droge ili alkohola se rigorozno kažnjava.

- Prvi posao je jako bitan jer bez potvrde o zaposlenju je teško rentati ikakav ozbiljan smještaj. Najčešće ljudi bez posla žive u "getu" gdje je i visoka stopa kriminala. Ako imate pristojan posao, bez problema možete rentati stan u ograđenom naselju uz koji još imate pravo na korištenje teretane, kino sobe, internet cafea i bazena. Bazeni su ovdje vrlo učestali zbog povoljne klime, praktički ga možete koristiti od veljače do studenog. Kažu "everything is bigger in Texas", tako da kada rentate ili kupujete nekretnine dobijete puno više prostora za istu cijenu nego u drugim državama Amerike. Prvo rentanje zahtjeva veliki depozit jer još niste izgradili kreditnu povijest pa se kroz depozit najmodavac osigurava u slučaju vašeg neplaćanja ili štete. Za pronalazak stana smo koristili "apartment locatora" koji vam daje preporuke, pregovara cijene i vozi vas da pogledate naselja i stanove. Njega plaćaju najmodavci stana nakon što vi sklopite ugovor na njegovu preporuku, tako da je za vas usluga besplatna. Stan je bolje tražiti što bliže poslu jer iako je Houston fantastično prometno povezan prstenovima autocesta koje okružuju grad te međudržavnim autocestama koje ga presjecaju, gužve su na cestama svakodnevne, takozvani "rush hour" je od 16 do 19 sati kada većina ljudi ide s posla, tada vam za put od predgrađa do centra (u mom slučaju 35 kilometara) treba 1-2 sata, ovisno o prometnim nesrećama na cestama. Na međudržavnim autocestama (interstate highway) ne plaćate cestarinu što je jako dobro za ljude koji vole putovati. Najduža cesta I10 prolazi kroz sami centar Houstona, a vodi vas na zapad skroz do Californije ili na istok skroz do Floride. Ukupno je dugačka oko 3.600 kilometara te vam treba više od 40 sati da se provezete s jednog kraja na drugi. Houston nema definirani plan gradnje tako je sve rasprostranjeno po cijeloj površini od 1.625 četvornih kilometara. Firma u kojoj radim je smještena u predgrađu, tako da sam relativno lako pronašao stan u blizini. Za 8 kilometara do posla mi treba 10-20 minuta, ali znam da puno kolega živi dalje, a neki čak na posao putuju i po 2 sata u jednom smjeru.

- Smjene su od 7 do 16 sati, a po potrebi se radi i prekovremeno. Nekad čak i 84 sata tjedno (12 sati na dan) što je redovno radno vrijeme kad sam na terenu. Svaka minuta se plaća i nikada ne kasne s plaćanjem. Osim plaće jako je bitno da firma pokriva zdravstveno osiguranje, što nije uvijek slučaj, osobito na "part time" poslovima (na nepuno radno vrijeme). Svako osiguranje radi s drugim bolnicama i liječnicima, tako je uvijek dobro prije odlaska na pregled upitati za cijenu i pogledati jesu li isti u mreži s tvojim osiguranjem, ako nisu plaćaš duplu participaciju. Bolovanje ovisi o firmi i poziciji na kojoj ste zaposleni, često ga nemate plaćeno, to je rizik koji morate prihvatiti i biti zahvalni za svaki dan što ste zdravi. Troškovi liječenja su jako skupi, također i zdravstveno osiguranje, ali to je isto jedan od razloga zašto zdravstveno osoblje i liječnici imaju jako dobre plaće pa se zbog toga ovdje zapošljavaju najbolji specijalisti iz cijelog svijeta.

- Dok stvari u trgovinama možete kupiti relativno povoljno, svaka usluga je ovdje na cijeni, svatko cijeni svoj rad i naplaćuje ga. Osim zdravstvenog osiguranja plaćate, naravno, poreze na prihode, kod Teksasa je specifično da ne plaćate državni (state tax) porez koji u nekim državama poput New Yorka doseže i do 12.8 posto. Dakle, vaša je obaveza platiti federalni porez koji iznosi od 15 do 35 posto ovisno o visini prihoda. Social security porez vam osigurava mirovinu i njega plaćate 6.2 posto te medicare porez za zdravstveno iznosi 1.45 posto. Uz to svaki puta u trgovinama, restoranima i na raznim uslugama na sve osim hrane i namirnica plaćate 8.25 posto sales tax (u Hrvatskoj slično PDV-u). Ako ste vlasnik nekretnine, onda plaćate property tax koji ovisi u okrugu gdje posjedujete nekretninu, ali u prosjeku je oko 3.5 posto na vrijednost iste. Socijalno osiguranje možete koristiti u potpunosti nakon što navršite 67 godina, međutim veliki broj Amerikanaca dodatno ulaže u raznorazne investicijske fondove i štednje kako bi si osigurali bezbrižnu mirovinu. Firme i država također raznim stimulacijama podržavaju ulaganje u fondove pa je tako najčešći slučaj da vam firma nadoda onoliko novca koliko ste sami odvojili od plaće, ali do određenog postotka, te ste oslobođeni poreza na taj iznos sve dok ga ne odlučite upotrijebiti.

Oprezno s kreditnim karticama!

- Nakon što ste krenuli raditi i ostvarivati prihode, potrebno je otići u banku i zatražiti kreditnu karticu. Preko nje ostvarujete brojne pogodnosti kao povrat novca na račun nakon skupljenog određenog broja bodova i slično, ali najbitnije je da vam ona gradi kreditnu povijest. Kreditna povijest (credit history) je bodovanje svih vaših transakcija, otplata i dugova u roku od 7 godina. Na osnovu toga dobivate određeni rezultat (credit score), taj broj je ocjena vaših sposobnosti upravljanja osobnim financijama te vam određuje kamatnu stopu pri uzimanju kredita. Treba biti vrlo oprezan pri korištenju kreditnih kartica jer vam nakon prve kartice što zatražite ponude stižu na kućnu adresu svakodnevno. Ljudi ih vrlo olako shvate te pomoću njih krenu živjeti izvan svojih mogućnosti i postaju "robovi" stvari i duga kojeg nagomilaju. Ako kasnite s uplatama, zaračunaju vam kamate od preko 20 posto. Kada je novac u pitanju, ovdje nema puno milosti, ako se vi ne brinete o svome novcu i budućnosti, nitko drugi se neće brinuti. Tako na svim većim križanjima cesta možete vidjeti beskućnike kako prose ili kako spavaju ispod mostova. U centru grada (Downtown) ih je najviše, možete ih vidjeti pod natkrivenim ulazima u zgrade kako spava i po 20-ak ljudi poredanih "kao sardine". Oni su kao i prometni znakovi opreza na tvom putu. Svojim primjerom ti kazuju da nikada život ne prepustiš slučaju i uvijek daješ svoj maksimum kako bi napredovao.

 

- U vrijeme odmora nakon posla i vikendom Houston nudi bezbroj mogućnosti za zabavu i druženje. Ovdje se nalazi hrpa parkova, muzeja, jezera, shoping centara, blizu je i more koje ne izgleda baš bistro i vrlo je toplo. Međutim, mjesta na moru kao Galveston i Kemah su lijepa za posjetiti te bogata sadržajima. NASA je velika atrakcija, svakodnevno možete obići svemirske rakete i letjelice, uzorke s raznih planeta, čuti razna predavanja i vidjeti inovacije. U Houstonu su zastupljeni skoro svi američki profesionalni sportovi, tu su najpoznatiji Rocketsi, Texansi, Astrosi i Dynamo. Tako da svaki vikend, ako želite, možete pogledati utakmice uživo ili u nekom od lokalnih sport barova u kojima se uz piće poslužuje i hrana. Kultura ispijanja kave ovdje nije baš zastupljena pa se ljudi većinom nalaze na večeri, ručku ili brunchu (što bi u prijevodu bio nekakav međuručak, većinom oko 10 ujutro uz kavu se i pojede obrok).

- Noćni život je bogat i raznolik, međutim, u 2 ujutro se sve zatvara i eventualno možete otići na nekakav privatni after party. Izlascima obično prethodi party u nečijoj kući ili bazenu gdje svatko donese svoje piće, a jelo bude po dogovoru. Najčešće za partije dobijete poziv preko facebooka gdje se kreira event pa se zna dogoditi da dođe i stotinjak ljudi od kojih domaćin poznaje samo njih nekoliko, ali ne smeta im to nego se svima uljudno upoznaju i požele im dobrodošlicu. Shvaćaju to kao nekakvu vrstu širenja poznanstava koja im kasnije pomažu u poslu.

Najvažnije je kako se prezentiraš

- Amerikanci su kao ljudi jako otvoreni i komunikativni, vrlo često vam se dogodi da vas u trgovinama ili bilo gdje pozdrave i započnu komunikaciju, a nakon što im odgovorite, odmah primijete naglasak pa krenu pitanja: "Odakle ste? Što vas je dovelo u Ameriku? Koliko dugo ste tu? Kako vam se ovdje sviđa?"... Tako se pitanja redaju, vi odgovarate i ni ne primijetite da ste na redu za platiti račun, a namirnice su vam već spremljene u vrećice i čekaju u kolicima. Na kraju vam uvijek zažele dobrodošlicu i sreću te vam često daju i vizit kartu. Nikada se nemojte uvrijediti ako ne znaju gdje je Hrvatska jer nisam ni ja znao gdje su neke od njihovih država koje su veće i mnogoljudnije nego većina država Europe, nego svaki od tih usputnih razgovora iskoristite kao trening jer vam puno pomaže. Jako brzo se naučite predstavljati ljudima, što vam kasnije jako pomaže kod intervjua za posao ili upoznavanja s drugim ljudima. Ovdje je jako bitno kako prezentirate sebe i posao koji radite, u tome su ovdje stručnjaci.

- U Americi marketing je jako razvijen i važan, tu se prodaje, kupuje i troši bez obzira na sve, ali kupac je uvijek u pravu pa tako kupljenu stvar možete slobodno vratiti u trgovinu u roku od 30 dana čak i pod izgovorom da vam se ne sviđa. Upoznavanje ovdje ide jako brzo, jedan dan ste prvi put susreli nekoga i porazgovarali, već idući vikend odlazite zajedno na neki od obroka te otvarate mnoge teme za razgovor. Jako smo dobro prihvaćeni i uopće se ne osjećamo kao stranci jer je Amerika nastala imigracijom, svi su odnekud došli. Tako da im je svima poznato što prolazite, znaju za priče o svojim precima koji su napuštali svoje države te brodovima i na sve moguće načine ovdje dolazili i žrtvovali se za budućnost koju oni sada žive. Cijene vas zbog toga i suosjećaju s vama. Tako smo upoznali prijatelje koji nas na blagdane zovu da ih provedemo s njihovom obitelji u Austinu. Iako nismo odrasli s njima, čak ni ne pričamo pravilno njihov jezik, osjećamo se kao dio te obitelji i bar nam malo lakše pada odvojenost od naše obitelji za vrijeme blagdana. Amerikanci hrvatskih korijena su nam također kao obitelj ovdje. Slavimo blagdane, vjenčanja, rođenja, krstitke, rođendane i druge prigode. Uvijek smo jedni drugima spremni pomoći. Jedan od primjera je kada nam je tada nepoznata žena rodom iz Slavonskog Broda nakon 5 minuta upoznavanja ponudila smještaj u njezinoj kući koliko god bude trebalo, kasnije smo tu pomoć iskoristili te smo zbog komplikacija s apartmanom proveli tjedan dana s njezinom obitelji i postali prijatelji. Povezani smo s našima, ali upoznajemo i druge kulture pa smo se tako učlanili i u još jednu veliku obitelj, to je Team Hokulele koji se bavi svim oblicima veslanja, a posebno veslanje "dragon boat" čamaca. Dragon boat je azijska kultura veslanja velikh čamaca ukrašenih zmajevom glavom i repom, ekipa se sastoji od 20 veslača, bubnjara i kormilara. Jako je popularno tu u Americi i jedan je od najbrže rastućih sportova na vodi. Budući da sam imao puno iskustva iz kajaka vrlo brzo sam se uklopio u ekipu, a također sam i dobio posao kao trener na natjecanjima amatera koje lokalne zajednice raznih gradova organiziraju u dobrotvorne svrhe. Posao je zanimljiv, omogućuje mi da putujem po Americi i upoznajem ljude. Tako sam osim Teksasa posjetio i još neke države u SAD-u. Svima bih preporučio da si pronađu nekakav hobi koji će ih brže integrirati u društvo i pružiti im nove mogućnosti i poznanstva. U ove dvije godine dogodilo se mnogo toga tako da nema baš puno vremena za nostalgiju, ona nekada dođe za vrijeme prekovremenih sati kada me već i umor savlada ili na terenu u pustinji zapadnog Texasa, ali nije tu da mi oteža. Samo me podsjeti da nisam sam i da se moram truditi i ne odustati jer nisam ovdje samo zbog sebe, da je tamo negdje moja obitelj koja će možda jednoga dana trebati moju pomoć. Ovdje će biti moja obitelj koja će u budućnosti živjeti u gospodarski najboljoj državi na svijetu.