Ornela Vištica: Priča o ljetu u Hercegovini, pašteti i razbijenim koljenima
Prije pet godina odlazim u London,ispred mene limuzina na aerodromu s mojim imenom,čekaj malo jel to jos uvijek ona djevojčica bez zubi prašnjavih koljena kojoj je zubić ispao u pašteti? Uh kakav luksuz pomislim.
Dovoze me do hotela, bacim se na ogroman krevet s deset jastuka, pojedem par kolačića i grožđe sa stola i pomislim o čemu se ovdje radi...ok gošća gala eventa filmskog časopisa Empire.
Par sati nakon toga sjedaju me za stol, ispred mene se izmjenjuju glumci ,upoznajemo se i pomislim ah da ovaj je iz ovog filma ovaj iz onog. Sjednem za stol, kad ono nekoliko Sljedova. I naravno prvo krenem jesti paštetu, okrenem se iza sebe kad ono stol do mog sjedi Danny DeVito?! A ja opet jedem paštetu.
I sjetim se jednog dugog razgovora o Sarajevu tu večer.
Prije mjesec dana putujem u Britaniju, kupim sendvič sa paštetom od tune, sjednem u hotel i u ruke uzmem tekst. Nazovem agenticu u Sarajevo, zagrizem komad, pogledam jesu mi zubi svi na broju i pripremim se za snimanje.
U trenutku kad stajem ispred kamere brzinski mi kroz glavu, prođu slike razbijenih dječačkih koljena, zuba koji je ispao, priče o Sarajevu, Devita, Bbc-a... tankim britanskim glasićem mi se obrati djevojka, jel sve uredu? Molim vas obucite ovu toplu jaknu, držat cu vam kišobran.
Napravit cemo pauzu, odvedite glumce unutra.- doviknu asistent. Hodam prema muzeju u Leedsu i gledam svoje glumačke tenisice; čine se čvrste, kroz glavu mi proleti slika prije par godina snimanja u Rijeci i onog groznog osjećaja kad se cijedi tenisica i čarapa i sve je puno vode,satima na kiši. Dobro je ove britanske su nepropusne- pomislim. Glavna glumica mi ponudi marelice. Sušene marelice.
Život je san.
Za sve je kriva pašteta.
Djevojčica ostaje djevojčica .
Vezani članci