FOTO  Ornela Vištica: Iskoristim svaku priliku da posjetim Mostar

Jedna od trenutno najpopularnijih mladih glumica u Hrvatskoj, rodom iz Mostara, sljedeće će godine po prvi put zaigrati na filmu

Mlada i lijepa glumica Ornela Vištica (22) može se pohvaliti da je na pragu karijere dobila priliku da pokaže glumački talent, zahvaljujući TV seriji Larin izbor u kojoj je ostvarila zapaženu ulogu gatare Karmen. Ni ona ni bilo tko iz brojne glumačke ekipe nije očekivao da će Lara steći milionsko gledateljstvo, kako u Hrvatskoj, tako u BiH, Sloveniji i Makedoniji. Zajedno sa serijom, i Ornela Vištica prekonoć je postala znano lice hrvatskog glumišta, no ona se ne zanosi trenutnom popularnošću jer je svjesna da joj za ulaz u više profesionalne redove tek predstoji glumačko dokazivanje.

Imala je to na umu i kad je na crvenom tepihu, prilikom zagrebačke premijere filma Izgubljeni princ, koji predstavlja finale serije Larin izbor, poručila publici da će se sljedeći put vidjeti povodom filma. "Nadam se da će nakon serije svatko od nas krenuti vlastitim putem, a većina nas ima plan. Ja bih trebala raditi film Muza; scenarij je gotov, a snimanje počinje sljedeće godine, uglavnom u Americi i Hrvatskoj. Ne smijem otkrivati ​​imena redatelja i ostalih glumaca, jedino mogu reći da sam zadovoljna ulogom ", objašnjava Ornela, rođena 18. rujna 1989. godine u Mostaru, danas diplomantica zagrebačke Akademije dramske umjetnosti. Da je ova glumica, kao i ostali protagonisti Lare, postala tražena i za reklamne svrhe, vidjelo se nedavno iu Sarajevu, kada je s kolegicama Doris Pinčić i Jagodom Kumrić bila šarmantna promotorica L'Orealove make-up kolekcije.

Jeste li ikad bili kod gatare?
- Meni je sve to zanimljivo, ali nikad nisam bila kod gatare. Mislim da svaka žena voli zaviriti ispod površine, saznati što je čeka iza brda. A sve teorije o tome hoće li to biti istina ili ne, nisu bitne, jer ne znam tko može više odrediti putove i sudbinu. Mislim da postoji, ipak, neko iznad tko to sve koordinira.

Karmen je Vaša prva značajnija uloga. Nije li teško kad se na startu radi s velikom ekipom?
- Izuzetno sam zahvalna produkciji Larinog izbora, jer je dala priliku mladim glumcima, što je bio dobar potez i za njih i za nas. Svakom je to iskustvo više, a mi mlade glumice i glumci bili smo profesionalni i odgovorni. Znali smo snimati i po dvanaest sati na dan, dizati se u pet ujutro, ali svi smo prihvatili sve ozbiljno, dali smo sve od sebe i izdržali. Bilo je teško, naporno, bilo je suza, plača, svega, ali smo jedni drugima pomagali. Da nije bilo pozitivne energije u ekipi, mislim da ništa ne bi ispalo od ovoga, jer to treba izdržati psihički i fizički.

Priželjkujete li određen filmski lik?
- Mene zanimaju sve realne uloge koje se baziraju na životnim situacijama, sve ono što se skriva, što je okrutno, sve od čega ljudi bježe. Umjetnost pruža savršenu šansu da na sceni i na platnu predstaviš sve to, kroz jedan složen psihološki ženski lik. Tu je moć glume i umjetnosti. Uvijek se baziram na Fellinijev filmovima, mislim da mi odgovaraju njegovi likovi. U serijama je sve lijepo i romantično, i čini mi se da su se ljudi zapalili za serije jer im je dosta ratnih priča, a mene sada jako zanima film.

Koje filmove volite?
- Veliki sam ljubitelj Kuma, i to sva tri dijela. Fasciniraju me scene i gluma u tom filmu; zapravo, mogu reći da me fasciniraju opasniji filmovi, oni u kojima dominiraju muškarci, poput Kum ili Mistična rijeka.

Tko su Vam glumački uzori?
- Netko tko me uvijek inspirira je Meryl Streep: svaki put je drugačija i svaki put odlična. Volim Marlona Branda - imam njegov poster iz mladih dana. I da: obožavam Daniela Day-Lewisa.

Da li ste oduvijek željeli biti glumica?
- Mene je mama uvijek usmjeravala ka tome, kao i drugi ljudi, više nego što sam to ja htjela. U školi sam bila štreberica, nastupala sam na priredbama - od vrtića do malih školskih predstava, i uvijek sam bježala od toga. Zanimali su me strani jezici i filozofija; upisala sam se na Filozofski fakultet i na Akademiju dramske umjetnosti. Kad sam vidjela svoje ime među šest cura koje su primljene na Akademiju, to mi je bila potvrda da su i mama i drugi bili u pravu, i da je sad vrijeme da i samoj sebi kažem to je to. U Zagreb sam se preselila 2008., a prošle godine sam diplomirala. S obzirom da studiram po Bologni, čekaju me još dvije godine magisterija, a sada ga odgađam jer želim završiti negdje vani.

Imate neki tajni plan?
- Postoji, ali ne bih sad govorila o tome. Razmišljam o više opcija: gdje bih, kad i kako otišla, ali definitivno me privlače putujuće družine kakve su nekad postojale ... Ne mogu se koncentrirati na jedan grad, nisam osoba koja može biti na jednom mjestu. Ja sam nemiran duh. Sigurno je da bih htjela putovati, a da li ću jednog dana osnovati putujuću kazališnu skupinu, ne znam, ali željela bih se baviti glumom na različitim lokacijama.

Imponira li Vam što ste sada ekonomski samostalni?
- Lijep je osjećaj raspolagati novcem, ali ne razmišljam puno o tome. Posao i život glumca ne može se do kraja komentirati; u svakom slučaju, lijepo je imati osjećaj sigurnosti. Mislim da ne treba raditi samo zbog novca, nego spajati ugodno i korisno, au usporedbi s mojim profesionalnim željama, materijalno postaje ništa.

Što ste si kupili od honorara?
- Počastila sam kolege, mi smo već kao mala familija. Nisam se razbacivala s honorarima. Kupila sam fotoaparat za svoj gušt. Zarazila me Juliette Binoche u filmu Nepodnošljiva lakoća postojanja.

Prije dvije godine ponijeli ste titulu najljepše Hrvatice. Što Vam to znači danas?
- Bio je to jedan izlet, neko zabavno iskustvo, više hir mladosti. Uvijek kažem da mogu prihvatiti svaki izlet o ljepoti, kampanji i reklami, ali ne bih željela da mi to bude definitivan glumački profil i identitet. Mislim da je pitanje ljepote škakljivo poput škakljivo stavljati ljude pod neke redne brojeve, ocjenjivati ​​i komentirati. Ja se ne povodim za tim, ai ne razmišljam o tome puno.

Da li je titula stvorila neku sliku o Vama kod muškaraca, možda, neželjenu?
- Bilo koji posao raditi, za sobom vodi određenu refleksiju. Uvijek je pitanje kako će to javnost percipirati, a meni je najbitnije da se ne opterećujem previše tuđom percepcijom. Uvijek volim ljude koji su oko mene, koji me cijene i poštuju, znaju tko sam, znaju moje ponašanje, stavove i djela. Ljudi koji se time ne opterećuju, kao ni ja, imaju bliže mjesto kod mene i draži su mi. Ne odgovara mi kad dobijem previše komplimenata, jer mi se tada teže izboriti za glumački identitet, tako da je to mač s dvije oštrice.

Sada Vas, osnovano ili ne, dovode u vezu s različitim muškarcima. Reagirate li na ono što se piše o Vama?
- Nakon Lare i popularnosti, ljudi žele zaviriti u sve i puno saznati. Ja se ograđujem od svega, trudim se sačuvati privatni život kao svoju bazu iz koje nepovratno crpim snagu i energiju za sve. Ne mogu utjecati na povezivanja, insinuacije, ali da mogu imati svoje mišljenje o tome, nitko ne može zabraniti. Ništa to do mene ne dolazi ni do mog srca.

A da li sada postoji netko tko je za Vas poseban?
- Postoji, ali neću otkriti njegov identitet. U srcu svake žene uvijek postoji netko tko je poseban, samo je pitanje da li to žena zna zadržati i čuvati samo za sebe.

Koje osobine, po Vašem mišljenju, mora imati idealan muškarac?
- Načelno, mora biti prirodna i normalna osoba. Takvi se rijetko sreću, a to je ono što predstavlja bogatstvo.

Idete li često u rodni Mostar?
- Da. Iskoristim svaku priliku da se vidim s mamom i da budemo zajedno. Moja mama radi u Mostaru, sad je u najljepšoj srednjoj dobi, a ja sam njezino jedino dijete. Nas dvije smo kao prijateljice, imamo lijep odnos. Jako volim Mostar i tu uvijek napunim baterije. Ponekad žalim što se nisam rodila prije, jer često slušam priče o nekadašnjem Mostaru koje su tako lijepe, pune nostalgije i sentimentalnosti.

Imate li način za brzo opuštanje?
- Vozim bicikl u prirodi, ili putujem s prijateljima i dragim osobama. Trudim se da svaki slobodan trenutak provedem s osobama do kojih mi je stalo i koji su uvijek tu. Nakon serije puno ljudi želi biti uz mene, sad je pitanje koga pustiti u svoj krug, a meni je bitno da oko sebe imam iskrene ljude, one kojima vjerujem. Malo ih je, ali neka ih.

Što rado čitate?
- Volim svašta čitati, nekad jednu knjigu čitam po dva-tri puta. Volim Milana Kunderu i Miljenka Jergovića, au zadnje vrijeme najviše čitam knjige Stanislavskog.

Kako biste opisali svoj stil odijevanja?
- Volim dnevne varijante, vintage stvari. Volim unikatnu odjeću i da se u njoj osjećam dobro. U zadnje vrijeme surađujem s Anamarijom Asanović, blizu smo i po godinama, lijepo se družimo, imam povjerenje u nju. Njenu toaletu nosila sam iu Sarajevu.

Jeste li rastrošni u kupnji?
- Nisam. Ako mi se nešto baš jako svidi, ne žalim platiti.

Imate li modni fetiš?
- Veoma volim čizme, kapute i košulje, i to prevladava u mom ormaru.

 

Iskreno, jeste li sada više fokusirani na karijeru ili na privatan život?
- Mislim da je privatan život baza iz koje se razvija svaka karijera. Nikad se ne bih mogla posvetiti isključivo karijeri. Razmišljam kao i svaka normalna i mlada djevojka, i htjela bih, bez obzira na posao i tempo života, da jednog dana imam obitelj, muža i djecu. Nikad i ni po koju cijenu karijeru ne bih stavila ispred privatnog života.

Gracia.ba