Obiteljsko nasilje: Bolje biti udata sa modricama, nego raspuštenica?

Gura joj košulju u nos ako nije savršeno opeglana. A ona trpi. I trpjet će. Bolje i ovo nego da bude neudana i to još dvaput razvedena. Što bi svijet rekao ...-uvod je u još jednu sjajnu kolumnu bosanskohercegovačke spisateljice Indire Kučuk-Sorguč.

Ima žena kojima je biti udana smisao života. Po svaku cijenu. Ma šta u kući trpjela, neka na poslu znaju da je ona udana, da nije za bacit ', da je i nju netko htio.

Ova naša junakinja iskreno žali žene koje se nisu udale. S iskrenom tugom priča o finim curama koje se nisu udale, o tome kako je težak vakat is mužem, a kamoli bez muža. Kad govori o braku, stava je da se mora žrtvovat 'u braku i da je to u vlastitom interesu. Jer, kako kaže, odmah te drugačije gledaju kad si udata, znaju da te netko čuva, da imaš nekoga pa nek 'je k'o komarac, neka ga opet!

Ovo joj je drugi brak. A ne zna se koji je gori - prvi ili drugi. Prvi je okončan što ju je muž, unatoč njenom trpljenju svega i svačega, ipak ostavio zbog mlađe, koja mu je dobro zavrtjela. A nema što joj nije radio. Samo što je nije gazio koliko mu se prostrla. A inače i malo previše priča i objašnjava sve, tako da i meni k'o žensku zna ići na živce, a kamoli mušku. A i jeste ga ucjenjivala suzama. Mislila da će ga suze omekšat! Ne mogu da vjerujem da žene to i danas misle. A misle, itekako misle. Eto, recite mi, kojeg su to suze omekšale? Možda se pravi da jesu 15 minuta, samo da ne sluša cmizdrenje, prekinuti više. Već u 21. minuti gleda kuda će i kome pobjeći od cmizdrave žene. A ako to postane učestalo, počne joj davati i razloga plakati, počne je maltretirat ', jer i ona njega time maltretira.

No, da se vratim na priču. Uglavnom, ostavio je muž. Ona plakala i patila, osjećala se manje vrijednom. Na poslu plakala i pričala samo najbližim prijateljicama. Povukla se k'o mumija. Nit 'govori, nit' romori, nit 'koga može u oči pogledat'. Ona, razvedena. A, po njenom, zna se tko su raspuštenice.

Djeca narasla i otišla vani studirat ', a ona još dovoljno mlada i dovoljno lijepa. I njegovana. A i kako neće biti, kad joj je sve po pees. Zna se kad je čaj, koliko se spava, kad i koje voće, koliko ugljikohidrata, vitamina, proteina, koliko šetnje ... Očuvana, tena bez bore, s Kleopatrine frizurom, koja, priznat ćete, malo kome stoji. A njoj baš stoji.

Preko posla došla u kontakt s jednim sveučilišnim profesorom. Tri braka iza sebe ima i samo jedno dijete iz ta tri braka. Zgodan, osebujan, hvalisav, pretjerani radoholik, energičan, samouvjeren k'o, uostalom, i sve šize.

Nije puno trebalo da nju takvu, tipičan tip žrtve (iako ona o sebi misli da je samo žena, onakva kakva žena i treba biti) ovaj lik zaintrigira.

Počeli izlazit '. Ona širom otvorenih očiju slušala ono što više nitko u njegovoj okolini nije mogao slušat '- ode njemu pametnom, genijalnom, faci, šarmantnom, posebnom, neshvaćenom ...

Ona treperila, misleći kako nju jedan takav, hej, profesor, nije šala, želi.

Već tijekom zabavljanja ubio ju je u pojam. On je genijalac, ona nula koja treba biti sretna što on takav nju hoće. Ma ne zna gdje je kakve sadake udijelila kad ju je takva sreća zapala.

Nakon nekog vremena su se i vjenčali. Onako skromno, proceduralno.

Njezina djeca jedva dočekala da im se mati udala i da više ne slušaju njene jadikovke tipa - jadno je neudato žensko na današnjem vaktu.

Bolje joj je da je nogu na tri mjesta slomila nego se udala. Ma svi vide kako joj je. Dođe ponekad na pos'o is modricom, koju je zaradila od svog intelektualca i genijalca, koji se služi isključivo tim uljuđenim metodama. Nije joj dosta da je samo u mozak, nego i po glavi šakom, potvrditi.

Ona mu je sluga. Svi u uredu to vide. Vide nju, čuju razgovore, ma koliko ona tiho pričala, vide njenu paniku ako nekad mora ostati pola sata dulje na poslu ... Ma sluga je funkcija! Ona je rob u robovlasničkom sustavu kojeg robovlasnik izrabljuje i tjelesno i mentalno. Samo što joj zalogaj iz usta ne čupa.

Pored nje na ulici hoda kao paun, dok ona za njim tegli vrećice. Ne daj Bože da mu se puno primakne ili, daleko bilo, uhvati pod ruku. Gura joj košulju u nos ako nije savršeno opeglana. A o tome da joj jelo ne uspije ne smije ni mislit '. Ne valja ni kad je savršeno - njemu je uvijek moglo malo više, ili malo manje bit 'kuhano i sl.. Ponižava je na načine kako to samo mogu inteligentni sadisti.

I djeca joj to vide, ali su digla ruke od matere. Kad hoće, nek trpi.

A ona trpi. I trpjet će. Bolje i ovo nego da bude neudana i to još dvaput razvedena. Što bi svijet rekao.

Pomisao da bude neudana gora joj je od svih tortura koje prolazi. Što ćete, svakakvih nas ima. Svaki mazohist nađe svoga sadistu, ai svaka krpa zakrpu.

Indira Kučuk-Sorguč/Magazin Azra