Nogometaš Radnika zaprosio djevojku na originalan način
Same pripreme za prosidbu trajale su mjesec, a logističku podršku pružilo je još nekoliko ljudi bliskih ovom paru, među kojima posebno treba istaći Heleninu prijateljicu Aleksandru.
Bilo je teško izvesti ovakav podvig, s obzirom na to da budući mladoženja igra nogomet u premijerligašu iz Bijeljine, dok njegova djevojka živi u Mannhein.
- Sve smo dobro organizirali kako Helena ne bi saznala i kako bi iznenađenje bilo kompletno. Nalazio sam se s Radnikom na pripremama u Budvi, pa sam morao dobiti dozvolu od šefa stručnog štaba da dan ranije odem i naišao sam na veliko razumijevanje kompletne ekspedicije koja je boravila na pripremama. Odletio sam za Njemačku, a za to je znalo Helenino društvo. Prije polaska na pripreme sam u Bijeljini unajmio kostim Miki Mausa koji sam poslao autobusom u Njemačku i koji je tamo preuzela Helenina kuma Maša. Kada sam sletio, pao je dogovor s Aleksandrom da ona dovede Helenu u tržni centar u kome ću ja čekati obučen u Miki Mausa, koji je Helenin omiljeni lik iz crtanih filmova - kaže Radović.
U večernjim satima Helena i Aleksandra su došle do tržnog centra i Helena je odmah primijetila Miki Mausa.
- Molila je drugaricu da je slika s Miki Mausom i da meni pošalje fotografiju. Drugarica Aleksandra joj je govorila da nije dijete i da se ne fotografira, ali je Helena bila uporna, što se vidi i na snimku. Kada smo se fotografirali, ja sam skinuo kostim, a ona je ostala u potpunom šoku nekoliko sekundi. Nakon toga sam je zaprosio i ove godine ćemo praviti svadbu, a veoma brzo ćemo znati i točan datum - kaže kroz smijeh budući mladoženja.
U ovih pet godina veze Slaviša i Helena su često putovali da bi bili zajedno, što je zahtijevalo dosta odricanja.
- Zbog mojih obaveza u nogometu često je ona dolazila kod mene, a ja sam išao kod nje u Njemačku i, uprkos svemu, veza je opstala i možda postala još čvršća. Na početku veze smo imali jednu prometnu nesreću u kojoj je Helena doživjela ozljedu glave, a indirektni krivac je opet bio nogomet, jer smo se vraćali s jednog turnira. Tada sam shvatio koliko mi je stalo do nje i koliko mi znači - zaključio je Radović.
Vezani članci