Nemojmo se lagati, roditelji se zadužuju samo da bi im se djeca sedam dana mogla opijati

... a istina veli da je to samo privid, laž, i da se na tisuće maturanata, ma koliko god vi vjerovali u suprotno, ne makne dalje od učionice.

Crna strana maturalnih putovanja. Slobodno bismo pod takav nazivnik, nimalo blag i tek naizgled senzacionalistički, mogli svesti ovaj tekst. Pri čemu nužno ne mislimo na crnu kroniku, iako nažalost znamo da zadnjih godina pojedinačne priče s ekskurzija nerijetko završavaju u crnoj kronici, nego na socijalni aspekt koji čim ga zagrebete, a dublje se u članku poput ovoga i ne usuđujemo ići, otkriva crnilo koje najveći dio nastavnika, roditelja i učenika skriva kao što hrvatsko društvo i inače skriva sve što bi ga moglo osramotiti.

Recimo, rugamo se, o tome postoje brojni zapisi, mladim Australcima koji ljetovanje u Hrvatskoj provedu za šankom. Zgražamo se nad njihovim stanjem, brojimo im svaki promil, pratimo ih u stopu, zovemo ambasadu, a zaboravljamo da se naša djeca čim prijeđu granicu ponašaju jednako. Čak i gore. Jer, Australci u Hrvatsku dolaze u vlastitu aranžmanu, sami pali sami se ubili, a Hrvate na put vodi škola, oni organizirano banče, za njih odgovara država.

- Nemojmo se lagati, ekskurzija u srednjoj školi odavno je izgubila svoju edukativnu svrhu i pretvorila se u tjedan dana pijančevanja - kaže nam jedna splitska gimnazijska nastavnica, razrednica.

Kontrolu nad učenicima, veli, na putovanju je nemoguće imati i sasvim razumije škole i svoje kolege koji odustaju od maturalnih putovanja. A takvih je sve više. Čak i u osnovnome školstvu, što je do jučer bilo nezamislivo.

"Đaci bi samo tulumarili i gledali kako će napraviti neku psinu, njih kulturne znamenitosti baš i ne zanimaju. U takvim situacijama ne treba puno da se zlo dogodi. Silno nas pak veseli što imamo punu podršku roditelja, jer i njih smo lišili brige, a ne zaboravimo i financijske razloge", za "Slobodnu" je u travnju prošle godine rekla Marita Guć, ravnateljica OŠ "Manuš", u kojoj su ukinute ekskurzije osmaša.

Podrška roditelja je, naravno, ključna. Oni, uostalom, plaćaju ekskurziju, i biraju odredište. Barem formalno, jer jasno je da učenici određuju gdje će se putovati. A to su najčešće mjesta u kojima je zajamčen dobar provod.

- I to je sasvim razumljivo, od adolescenata ništa drugo ne treba ni očekivati, no nismo mi tu da ispunjavamo njihove želje, da im budemo servis, nego da ih uputimo u život, da im budemo mentori - govori nam Marin Tvrdić, ravnatelj Tehničke škole u Splitu.
"Njegovi" učenici već šest godina ne idu na ekskurzije. Nije ih nitko ništa ni pitao. Odluka ravnatelja, razrednika i roditelja bila je neumoljiva.

- Dva su razloga za takvu odluku, prvi je sigurnosni, a drugi financijski. Prvi rasterećuje i nastavnike i roditelje, a drugi samo roditelje i mogu vam reći da smo svi odahnuli. Ekskurzija je, da smo načisto, sasvim izgubila svoju svrhu, nema to nikakve veze s edukacijom, a kad je tako, a jest, onda to znači i da se krši pravilnik Ministarstva obrazovanja a mi u tome nećemo sudjelovati - objašnjava Tvrdić.

Pravilnik o kojem Tvrdić priča jest Pravilnik o izvođenju izleta, ekskurzija i drugih odgojno-obrazovnih aktivnosti izvan škole, službeni je i obvezujući Vladin dokument, a mi ćemo iz njega za ovu prigodu citirati dva stavka. Bit će dovoljno.

1. "Školska ekskurzija oblik je izvanučioničke nastave koji obuhvaća višednevno putovanje radi posjeta prirodnim, kulturnim, povijesnim, sportskim i tehničkim središtima koje organizira škola u svrhu ispunjavanja određenih odgojno-obrazovnih ciljeva i zadaća."

2. "Putovanja čija je jedina svrha zabava i rekreacija učenika i koja nisu u funkciji realizacije nacionalnoga kurikuluma i nastavnoga plana i programa, ne smatraju se izvanučioničkom nastavom te ih školska ustanova ne smije provoditi."
Rekosmo da će biti dovoljno. Sad možemo dalje. Zapravo, vratit ćemo se do splitske nastavnice s početka teksta, anonimne jer se ne želi nikome zamjeriti, posebice ne turističkim agencijama, osjetila je, kaže, kako je to i ne bi takvo iskustvo ponovila.

- Činjenica je da ekskurzije danas uglavnom organiziraju agencije, a ne škole. To vam u prijevodu znači da je važnije djecu odvesti u lunapark nego u muzej - jasno će naša sugovornica.

Njezina škola, jedna splitska gimnazija, ekskurzije ne propušta. Dapače, nitko se i ne usuđuje dovesti ih pod upitnik. A tako je i u ostalim gimnazijama diljem zemlje. Elitne su to škole i teško će tamo netko priznati da nije u stanju organizirati ekskurziju ili pak da je nije u stanju platiti.

- U mnogočemu smo jači od brojnih gimnazija, tako da i ovu našu odluku o ukidanju maturalnih putovanja vidim kao nešto što je progresivno a ne nazadno. Uostalom, svaki dan i u školi svjedočimo teškom socijalnom raslojavanju, kako među roditeljima, tako i među djecom, a mi to u Tehničkoj nećemo dopustiti jer smatramo da smo svakome djetetu dužni dati istu priliku - zaključuje Marin Tvrdić.

Još je otvorenija Suzana Kačić Bartulović iz splitske Ekonomsko-birotehničke škole. A kao profesorica hrvatskog jezika, razrednica i sindikalna povjerenica s dugogodišnjim stažom, zna što priča.

- Gimnazije se međusobno natječu, stvar je prestiža gdje će tko ići na ekskurziju, a to nije put koji će nas dovesti do rješenja ovog problema. Jer, problem definitivno imamo, i to dva problema, prvi je što iz godine u godinu svjedočimo sve rizičnijem ponašanju učenika na ekskurzijama, a drugi što sve manje roditelja može svome djetetu priuštiti takvo putovanje - otkriva profesorica.

Prosječni trošak po učeniku za ekskurziju iznosi oko 1000 eura, pola za put, pola za džeparac. Ni obročno plaćanje pri tome mnogima ne pomaže jer ionako žive na rate, i hranu sve češće kupuju karticom s odgodom plaćanja.

- U mnogim je školama zbog loše financijske situacije sve slabiji odaziv na ekskurzije, a one, po meni, nemaju smisla ako na put ne ide najmanje 70 posto učenika, a vjerujte mi da postoje razredi gdje se ni deset posto učenika ne prijavi za ekskurziju - upozorava Suzana Kačić Bartulović.

Točnih podataka nema, ni u Splitsko-dalmatinskoj županiji, u tamošnjem odjelu za školstvo, ne znaju koliko đaka putuje a koliko ih ostaje doma, niti koliko škola organizira ekskurzije, a koliko ih je zamrznulo putovanja. Profesorica Kačić Bartulović uvjerena je da su brojke, kad bi ih bilo, porazne, da se iz njih jasno dade iščitati kakvo smo podijeljeno društvo postali te kako je jaz između onih koji imaju i onih koji nemaju sve dublji.

- Nekoć su praktično svi učenici išli na ekskurziju, a danas je taj broj manji možda i za pedeset posto, pri čemu ekonomski razlozi prevladavaju. Ministarstvo ne bi smjelo to šutke promatrati, trebalo bi pod a) postrožiti primjenu Pravilnika o ekskurzijama kojega se mnogi danas uopće ne pridržavaju i pod b) napraviti takav zakonski okvir koji bi svim roditeljima omogućio da svom djetetu mogu priuštiti putovanje s razredom - tvrdi Suzana Kačić Bartulović.

slobodna dalmacija