Narodni običaji: Djevojka za udaju i sanduk za udaju

Sanduk se naziva zato što se baš u njemu nalazi sve što djevojka ima od robe i ruha. U ruho se ubrajaju čarapi, terluci, navezene krpe za žene, ručnici i muške košulje, s čim će mlada neva darivati svatove.

Od svoje opreme obično je cura nosila: donjeg rublja, haljina, jačerama, kotula, košuljaka, pregljača i meculeta te nekoliko pari opanaka i drugih sitnica. Što se tiče posteljine najglavniji je vuneni gunj ili biljac, tkani prostori, slamarica i jastuk. To bi se zavezalo u jednu balu da se može natovariti na konja s jedne strane, a s druge se tovario sanduk. Zatim su morale biti obvezno i još neke stvari: drvena pratnjača za pranje, kudjelja i vreteno, metla i drugo štošta.

Vrijeme pripreme djevojačkog sanduka

Sve je to pripremljeno najviše za mjesec dana. To je ono vrijeme kada se momak i cura za tri nedjelje navjeste u crkvi da cijeli narod zna za njihovu ženidbu i udaju. A ako netko zna i neke zapreke za taj brak, dužan je župniku reći.

Tako se primakne i dan vjenčanja i svatovskoga pirovanja. Uoči samoga vjenčanja dolazi mladoženjin otac u djevojačku kuću po sanduk. S njim obično dođe i jedna ženska iz kuće i to (najčešće njegova kćerka, a buduća zaova mlade neve).
prebacivanje sanduka od mlade

Prebacivanje sanduka od mlade

Oni dođu prije podne i povedu okićena konja. Sanduk i sprema gotovi su. Istina, u kasnije vrijeme išlo se kolima po sanduk, a u novije vrijeme kamionom. Prilikom polaska sanduka u kuću djevojčinu skupe se njezine najbolje drugarice i rodice da joj što pomognu. Tom prilikom udadbeničin budući svekar časti sve prisutne pićem.

Običaj otkupnine sanduka

Običaj je da onaj tko je došao po sanduk mora platiti otkupninu onome tko bude sjedio na sanduku. To je udadbeničina mlađa sestra ili prva rodica koje su joj najviše pomagale. Prije nego će se sanduk natovariti na konja, sjedne na njega sestra ili rodica i ne dozvoljava da ga itko uzme. Ona nepomično sjedi na sanduku. Nakon više prijateljskog pogađanja i šale, djevojka na sanduku dobiva dar u novcu kao tobožnju otkupninu. Iza toga udadbeničina majka poškropi sanduk i izmoli Vjerovanje. Zatim se sanduk i ostala sprema natovari na konja. Djevojke još okite onoga tko goni sanduk, a on mora imati i bukliju kojom će počastiti prolaznike u putu. Onaj tko goni sanduk ide ponosno kroz selo i pjeva putnički, da se zna za svatovsko veselje. Kad stigne kući i dotjera sanduk, dočeka ga mnogo svijeta iz komšiluka i sela svi žele da vide sanduk i ostalo što nosi buduća mlada neva. O tome se kasnije prepričava u selu.