Tko si ti kada nitko ne gleda?

Halo, čuješ li se?

Kada ste posljednji put čuli svoj unutarnji glas? Kada ne nazovete i ne čujete drage ljude barem jednom tjedno, sigurno se osjećate loše. Zašto se onda ne osjećate loše što ne čujete sebe?

Svi mi često živimo nekako "mehanički". Na svakom koraku čujem ljude kako govore da nemaju vremena, žure negdje, prezaposleni su....

U toj žurbi često se dogodi da zaboravimo da nećemo nekad poslije imati vremena za uživanje u životu jer život nikog ne čeka. 

Ja sam također prije cijele situacije s pandemijom često žurila bez razmišljanja gdje to ustvari idem i gdje me to vodi.

Zanemarivala sam svoj unutarnji glas koji me stalno pozivao da se vratim sebi. Onda se dogodila pandemija i ostala sam možda prvi put u životu u nekom miru i shvatila sam da mi se ne sviđa ta žurba. Želim svaki dan uživati, možda ne svaki trenutak dana, ali barem dio dana. Shvatila sam da sreću apsolutno ne donose materijalne stvari, nego iskustva koja si priuštimo.

Prije sam mislila da to iskustvo mora biti neko putovanje i živjela sam za njih. Znala sam reći da mogu preživjeti sve u svakodnevnici jer živim za putovanja. To je bila velika zabluda jer je upravo život najbolje i najuzbudljivije putovanje ako ga živimo na pravi način.

Sada svaki dan pokušavam ostaviti vrijeme za sebe i svoje misli i osjećaje. Nastojim hraniti svoju dušu dobrim knjigama, ljubavlju svoje obitelji, a u krugu prijatelja sam ostavila samo one uz koje se sviđam sama sebi i koji iz mene izvlače samo najbolje. Samo ja kao najbolja verzija sebe mogu biti dobra i za druge te i iz njih izvući najbolje jer želim da tražim ono što dajem.

Na ništa manje ne trebamo ni pristajati jer nije fer ni prema nama ni prema drugima.

Zastanite i vi i pogledajte kao netko drugi sa strane svoj život i odgovorite si iskreno na sljedeće pitanja: "Bi li se osoba u koju ste izrasli svidjela djetetu koje ste nekad bili?".

To dijete je sigurno sebe zamišljalo kao odraslu osobu, a djeca su toliko nevina i sretna da često pomislim kako svi trebamo usvojiti njihov pogled na svijet. Ako se tom djetetu ne bi svidjela osoba koja ste danas, možda je vrijeme da nešto promijenite.

Često čujemo kako život počinje kada se izađe iz komfor zone i to čak zvuči kao klišej, ali doista je tako. Ovo mogu potvrditi na vlastitom primjeru.

Sve, ali apsolutno sve u svom životu možete promijeniti, ako to istinski želite. Možete živjeti život koji ne volite i za to kriviti druge, ali jedina istina je da ste sami odgovorni za svoju sreću ili nesreću.

Sama sam često pokušavala okriviti druge kada se nešto ne bi događalo kako sam zamislila, ali danas znam da druge ne mogu mijenjati. Mogu mijenjati samo sebe i ta pomisao je toliko oslobađajuća. Sada biram pozitivne misli jer shvaćam koliko mi negativne ne služe. Taj moj svjesni izbor utječe na sve sfere mog života i donosi veliko zadovoljstvo svakom mom danu.

Nadam se da će vas moje iskustvo potaknuti da pronađete hrabrost u sebi te da se suočite sa sobom.

Najvažnije je da naučite zastati i pogledati u sebe. Zatvorite oči nekoliko minuta u danu, pustite opuštajuću glazbu i povucite se u sebe. Samo tako, uspjet ćete se opet pronaći.

Definirajte što vam je stvarno važno i ako je to primjerice vrijeme s obitelji, ne dopustite da vam posao ili bilo što drugo to oduzima. Poslova će biti, ali vaše dijete će samo jednom prvi put nešto uraditi. Ne dopustite si da propuštate bitno, zbog nebitnog! 

Za kraj zapamtite, vrijeme je najvažnije što imamo, a život nema reprizu. Zato, biraj pametno i istinski živi, SVAKI DAN!

Rubrika "Napredujem" ima zadatak da vam pomogne da doista budete bolja verzija sebe te da živite život vrijedan življenja te vam i u nadolazećim tjednima pripremamo sadržaj koji je inspiriran stvarnim radom na sebi.