Nakon BiH Emir Hadžihafizbegović će zabraniti Thompsonove koncerte i u Hrvatskoj

Gotovo nevjerojatno je odjeknula vijest da je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske po članu 12. hrvatskog Ustava, bh. glumcu Emiru Hadžihafizbegoviću, kao građaninu od interesa za državu Hrvatsku, dodijelilo hrvatsko državljanstvo. Tim povodom oglasio se i sretni dobitnik hrvatskog državljanstva glumac Emir Hadžihafizbegović koji je slavodobitno izjavio: ‘Imao sam nekoliko slobodnih dana i otišao sam u Zagreb. Rješenje o državljanstvu uručio mi je ministar Ostojić. Koristim priliku da zahvalim svima koji su dali preporuku za državljanstvo. Mislim da je ovo i priznanje kulturnom prostoru BiH, priznanje mojoj akademiji, kao i Udruženju filmskih radnika BiH - rekao je Hadžihafizbegović kojem je priznanje pripalo nakon 12 igranih filmova koje je odradio za hrvatsku kinematografiju, nakon što je dobio tri nacionalne hrvatske nagrade, dvije Zlatne arene u Puli. Bez obzira ne sve te ‘kinematografske' zasluge poznatog glumca, ne možemo a ne prisjetiti se stvarnih glumčevih zasluga po pitanju, primjerice prekomjernog blaćenja Lijepe naše, kao i pojedinih naših umjetnika kojima je on cenzurirao koncerte i upadao na njihove predstave. Pođimo od slučaja zabrane koncerta Marku Perkoviću Thompsonu, prije nekoliko godina, kojeg je glumac Emir, tada u funkciji ministra kulture osobno zabranio, jer nije želio dopustiti da mu tamo neki ‘ustaša', po njegovoj ‘ničijoj zermlji', pjeva ‘ustaške koračnice'.

Zabranio Thompsonov koncert u Sarajevu

Tada je glumac Emir Hadžihafizbegović, kao ministar kulture i tada još uvijek bez hrvatskog državljanstva i obrazložio svoju odluku o zabrani Thompsonovog koncerta: ‘Ja sam protiv svake cenzure, neka svatko sluša što hoće. No,kao građanin BiH, moram reći da ksenofobične, mizantropske poruke, koje se doista nalaze u nekim pjesmama gospodina Perkovića, nisu dobrodošle u multinacionalno i multikonfesionalno Sarajevo'. Tako je ‘multikonfesionalni' i ‘multinacionalni' Hadžihafizbegović branio svoju odluku o zabrani koncerta jednog hrvatskog umjetnika. No, gospodin glumac i cenzro Emir Hadihafizbegović, kao da nas smatra idiotima, sa slabim pamćenjem pa se usuđuje zabranjivati koncerte hrvatskim pjevačima jer ih smatra ekstremima i huškačima. Sjeća li se gospodin glumac i ponosni nositelj hrvatskog državljanstva svojih zapjenušanih i ratnohuškačkih izljeva mržnje otprije dvadesetak godina kada je svoje ‘umjetničkom remek djelu' Godine prevare završio sljedećim pozivom:' 'Zakuni se, narode moj, krvlju rahmetli Hajre Mešića i sakatom djecom bosanskom da halaliti više nikada nećeš. ‘Ko halali, dabogda ga rođena djeca proklela...' Sjećaju li se i oni koji su glumca preporučili za dobivanje hrvatskog državljanstva ovih Emirovih ratnohuškačkih rečenica. Zna li ministar Ostojić koji mu je sladostrasno i uručio državljanstvo, što je uopće radio i propagirao bh. glumac prije nego li je počeo glumiti u hrvatskim filmovima. Zna li ministar Ostojić da je takav novopečeni hrvatski državljanin osim što je zabranio Thompsonov koncert, prije dvije godine, točnije u listopadu 2011. nakon premijere Frljićeve predstave 'Pismo iz 1920′ u Zenici zaprijetio hrvatskom redatelju da će "upasti" na sarajevsku premijeru predstave i odgovoriti glumcima na spominjanje svog lika i djela u spomenutoj predstavi. O čemu je zapravo riječ pojasnio je sam redatelj Oliver Frljić u svom otvorenom pismu kojeg prenosimo u cijelosti: "U Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici 30. rujna 2011. godine u 19 sati i 30 minuta održana je premijera moje predstave Pismo iz 1920.inspirirane istoimenom pripovijetkom Ive Andrića.

Emirove prijetnje hrvatskom redatelju Oliveru Frljiću

2. listopada 2011. godine u 13 sati i 39 minuta zazvonio mi je mobitel. Nisam mogao ni pretpostaviti da se iza broja+38761141882 krije glumac Emir Hadžihafizbegović. Gospodin Hadžihafizbegović se predstavio i odmah prešao na stvar. Postavio je pitanje je li točno da se u mojoj predstavi koristi audiozapis njegove ratne monodrame Godine prevare. Odgovorio sam potvrdno.

Radeći Pismo iz 1920. kao autorski projekt za polazište, nisam uzeo nikakav dramski tekst, nego je predstava nastajala kroz istraživanje različite dokumentarne građe. U jednom trenutku sam otkrio i spomenutu monodramu. Nastala tijekom rata, ona je s ove vremenske distance sjajan dokument jednog vremena u kojem ratnohuškačka retorika eksploatira patnju i negativne sentimente napaćenog bosanskog naroda. Godine prevare Hadžihafizbegović završava sljedećim pozivom: ‘Zakuni se, narode moj, krvlju rahmetli Hajre Mešića i sakatom djecom bosanskom da halaliti više nikada nećeš. ‘Ko halali, dabogda ga rođena djeca proklela...'

Navedeni završetak, kao i cijela monodrama u predstavi su dovedeni u kontekst današnjeg društvenog realiteta Bosne i Hercegovine. U tom kontekstu glumci postavljaju pitanje na kojim temeljima počiva današnji suživot njezina tri konstitutivna naroda, je li se proces pomirenja doista dogodio, je li uopće moguć i pod kojim uvjetima. Na istom mjestu glumci postavljaju i pitanje je li, nakon ostrašćenog Hadžihafizbegovićeva govora i kletve koju baca na one koji bi nakon svega što se u Bosni dogodilo možda mogli oprostiti, njegov trenutni angažman na cijelom prostoru bivše Jugoslavije, s posebnim naglaskom na Beograd, moguće promatrati kao iskrenu gestu praštanja i pomirenja.

Sotonsko lice poznatog glumca

Onda je gospodin Hadžihafizbegović otvoreno zaprijetio da će upasti na sarajevsku premijeru predstave koja će se dogoditi u okviru Internacionalnog festivala MESS i koja je zakazana za 9. listopada. Rekao je da će se popeti na scenu i odgovoriti glumcima na spominjanje njegovog lika i djela. Pokušao sam mu ponovno objasniti da je riječ o predstavi koja ne polazi od takvog tipa gledateljske participacije i da bi to bio grub, u svakom slučaju neumjetnički atak na njezinu formu i sadržaj. Na kraju mi je gospodin Hadžihafizbegović rekao ono zbog čega sam i odlučio napisati ovaj tekst. Rekao mi je da se ne osjeća dobro i zaprijetio da će on sada morati napraviti neke stvari da se i ja ne osjećam dobro.Ne ulazim u to što će gospodin Hadžihafizbegović konkretno napraviti, a zbog čega se ja neću osjećati dobro, ali želim širu javnost upoznati s njegovom namjerom. Cijeli taj telefonski razgovor pokazao mi je da taj bivši kantonalni ministar kulture, dobroćudno lice s reklame za mobilne telefone, nekadašnji pripadnik HVO-a i Armije BiH, slavljenik na čijem rođendanu se okupilo tristo uzvanika iz cijele bivše Jugoslavije, bivši član Stranke reformskih snaga i aktualni član Stranke demokratske akcije, ima još jedno lice. To je lice koje neodređenom prijetnjom pokušava napraviti pritisak i umjetničku cenzuru. Istu stvar je, ako se gospodin Hadžihafizbegović sjeća, 2008. godine pokušao napraviti ravnatelj Splitskog ljeta Milan Štrljić.", stoji na kraju Frljićeva otvorenog pisma. Stoga bi bilo dobro, da su Ostojić i njegovi istomišljenici imali sve ovo u vidu prije negoli su poznatog glumca zakitili hrvatskim državljanstvom. Jer kao hrvatski državljanin možda će početi zabranjivati Thompsonove koncerte i prijetiti hrvatskim redateljima, ne samo po BiH nego i diljem Hrvatske, uz sladostrasno odobravanje ministra Ostojića i ostalih ‘kukuriku pijetlova'

Miroslav Medić/ dnevno.hr