Može li se iz preljubničkog odnosa roditi ljubav?
"Nitko ne želi biti druga žena. Nitko, barem ja tako mislim, sam odabire da je drugi gledaju kao drolju, razaračicu doma i što sve već ne, no osuđivati nekoga isključivo na temelju toga što je bio u ljubavničkom odnosu je jednostrano, subjektivno i generalizirajuće.
Nikad nisam sanjala da ću se zaljubiti u oženjenog muškarca, no upravo to se dogodilo. Samo jedan stisak ruke, osmijeh i pozdrav bili su dovoljni da izgubim tlo pod nogama, da zacementiraju moju budućnost. John je bio nov u firmi te smo bili kolege koji su neke poslove trebali obavljati zajedno. Susreti u hodnicima, čavrljanja u dizalu i u kantini pretvorili su se u polagano koračanje do naših automobila na parkiralištu.
Cijelu godinu smo se upoznavali i postajali prijatelji, a iako mi se sviđa - nisam imala podmukle namjere. U to sam vrijeme izlazila s jednim muškarcem i nisam imala nikakve želje ni primisli petljati se u nečiji brak, čak i dok smo se šalili ili flertovali, kao što to svakodnevno čini većina ljudi, zadržavali smo distancu.
Užasno mi se sviđao, no nisam imala nikakve želje upuštati se u nešto s nekim u braku, to nisam nikad prije učinila i mislila sam da ne bih mogla. Zamišljala sam to kao kaos, iznimnu bol, previše opravdanja, okrivljavanja i bez budućnosti - uz ideju toga da ničija ljubav ne bi trebala početi kao izdaja.
No kao što nam se prijateljstvo dogodilo samo od sebe, tako se i prijelaz na veće povezivanje dogodilo samo od sebe, tražili smo izlike da se čujemo, vidimo... Flertujući, suptilno, no ipak proračunato, zapravo smo ispipavali teren jedan kod drugoga i pokušavali otkriti način kako sa smanjimo štetu ako se odlučimo prijeći na novu razinu.
Prijatelji su vidjeli da sam zaljubljena, podržavali su me i upozoravali u jednakoj mjeri. Članovi obitelji su htjeli da budem sretna, no nikako nisu željeli da postanem nečiji "drugi izbor". No, moje je srce znalo da je pronašlo svoju srodnu dušu i nakon svih analiza i premišljanja, shvatila sam da taj muškarac zna sve o meni i voli me iz brojnih razloga, a ponekad unatoč njima.
Od tog shvaćanja, postali smo "taj par". Oni s tajnom, oni koji smo mislili da nikad nećemo postati. Par koji se šulja, skriva, telefonira rano ujutro ili kasno navečer. Oboje smo bili katolici, kolege, s nekim moralnim načelima, dužnostima i obavezama - no bili smo i dvoje ljudi koji se vole. Smetalo mi je što mi govore iza leđa, mada sam znala da su njihove uvrede istinite. Nije mi bila ugodna pomisao da moram opravdavati i braniti naš odnos opet i iznova ljudima kojih se on uopće nije ticao.
John nije dugo čekao - otvoreno je svojoj supruzi rekao da želi razvod i da se zaljubio u drugu. Nisu imali djece, a rastava im je bila civilizirana i dostojanstvena. Dogovorili su se tko će dobiti njihove pse, a sudac je 11. 9. 2001. skončao njihov brak u sudnici New Jerseya dok se tornjevi Blizanaca urušavali. Bio je to dan kraja, ali i novog početka.
Statistika i nekolicina naših prijatelja rekli su nam da naš odnos nema nikakvih izgleda. Jednom varalica - uvijek varalica, i takve stvari. Danas, 14 godina nakon toga, proživjeli smo smrt jednog roditelja, četiri duge godine neplodnosti, zastrašujući i bolan postupak umjetne oplodnje i roditeljstvo blizanaca. Mislim da mogu reći kako smo proživjeli svoj dio oluja, počevši s njegovim brakom, no naša je ljubav preživjela.
To se ne događa uvijek, ali izgleda da se ponekad ipak može dogoditi. Ne savjetujem nikome da ulazi u ljubavnu vezu s nekim zauzetim, ali ne mogu čistog srca savjetovati da se odreknu ljubavi. Da, možda me moj muž prevari i ode, ali to se može dogoditi i vama. U životu nema garancija."
Vezani članci