Marine Radoš: Vratila sam se s dosjeima svojih malih zločina...

Nakon romana Miki čiji su svi primjerci rasprodani, mlada Tomislavgrađanka koja je živjela na adresi Tomislavgrad - Mostar, otišla je u Split, zaposlila se na radiju Totalni FM i na portalu Index.hr.
Nakon nekoliko godina objavljuje novu knjigu "Dosjei", a Miki stiže u potpuno novom ruhu.

U velikom intervjuu za portal Grude.com Marina Radoš priča o karijeri nakon prvog "Mikija", kao i o novim knjigama.

Grude.com: Marina, nova knjiga „Dosjei" izlazi, Miki ide u novo izdanje u novom ruhu. Čemu tolika pauza?

Marina Radoš: Da, dvije i pol godine otkako se rasprodao prvi tiraž. Ne znam. Nisam bila spremna prije. Ne radim knjige kao posao, one ocrtavaju moje emocionalno stanje. Miki je bio moj prvijenac, ali i projekt koji je potpuno promijenio moj život. Od dana kad je izašla ta knjiga ništa više nije isto. Puno ljudi je nestalo iz mog života, nepovratno, i puno ljudi je ušlo u moj život. Najzad, otišla sam iz Mostara koji je bio moja utvrda. Do sada nije bilo čvrste pozicije da se krene.

Grude.com: Zašto si otišla iz Mostara?

Marina Radoš: Razočarala sam se. Svi mi koji smo otišli iz Mostara u posljednjih 25 godina imamo nešto zajedničko - a to je bol i razočarenje. Nečije veće, nečije manje. Ali, isto je - razočarenje je razočarenje.

Grude.com: Dakle, doživjela si sudbinu svog glavnog junaka...

Marina Radoš: Otprilike da.

Grude.com: I počela od nule?

Marina Radoš: Da. Ne znam koliko sam se makla s nje, ali jesam. Iz okruženja gdje sam bila ili omiljena ili omražena došla sam u okruženje gdje sam - ništa. To mi je jako odgovaralo.

Grude.com: Nova knjiga - Dosjei. Zanimljivo ime za knjigu.

Marina Radoš: Kao mala sam znala da će se jedna od mojih knjiga zvati tako. Često unaprijed zamislim stvari koje se stvarno i dogode. Dosjei - lijepo, jednostavno, i baš ono što se nalazi unutra; moji mali zločini.

Grude.com: Zločini? Što se nalazi unutra?

Marina Radoš: Sedam dosjea. Kratke priče, kolumne, pjesme u prozi, neki zapisani tok misli... Sedam ih je, znate mene i moju opsesiju brojkama. Napisala sam u predgovoru da je to knjiga puna priča koje se ne uklapaju u velika djela. I jako je mala knjiga, kao predah, kao intermezzo. Želim da je ljudi često mogu pročitati. Da ih samo malo dotakne i ostavi na miru :-)

Grude.com: U prvom Mikiju je postojao i lik imenom i prezimenom koji uistinu postoji i živi u Grudama. Hoće li on postojati u novoj knjizi?

Marina Radoš: Imenom neće. To su priče iz mog života i života ljudi oko mene, ali nema imena. I prvi put objavljujem poeziju, u Dosjeu Poetica.

Grude.com: A sto puta si rekla da nećeš...

Marina Radoš: Da, jesam, ali ovaj put nisam mogla odoljeti. Tek sam naučila pisati pravu poeziju. Ima tu desetak mojih ljubavnih pjesama koje su dobre, stvarne, životne.

Grude.com: Danas radiš na radiju Totalni FM u Splitu, kao i na portalu Index.hr. Jedna si od najpopularnijih djevojaka u okruženju zahvaljujući svojim objavama, tekstovima, kolumnama... Što je sve utjecalo na to da se iz jedne obične studentice razviješ u jednog moćnog pisca, dobru novinarku i uspješnu mladu osobu?

Marina Radoš: To su pretjerani komplimenti, ali za ono što sam sad trenutno zaslužni su sudbina, hrabrost i talent - rekla bih, ako nije neprimjereno. Uzalud talent ako nema hrabrosti, i uzalud talent ako nije sudbina.

Grude.com: Često za tebe kažu da imaš mušku hrabrost.

Marina Radoš: Da, imam muška muda - to mi često kažu. Ne slažem se s time. Muška hrabrost, ako ćemo tako nazvati onu pravu i veliku hrabrost, je neophodna za moj posao. I neminovna za moje planove.

Grude.com: Kako se onda bolja polovica nosi s time?

Marina Radoš: Ja sam bolja polovica :-)

Grude.com: Znači - postoji i lošija polovica?

Marina Radoš: Postoji čovjek na kojeg mislim kad idem leć. Nitko ne može normalno funkcionirati bez neke vrste ljubavi. Sami biramo hoće li ona značiti slobodu ili će značiti vječni zatvor na kojeg dobrovoljno pristajemo.

Grude.com: Što smatraš najvećim uspjehom Marine Radoš u ovih 26 godina?

Marina Radoš: To što ona još uvijek ima luksuz slobode. Sloboda je najljepša i najuzvišenija od svega.

Grude.com: Tko su ljudi koji su ostavili trag u tvojem životu i dali doprinos da se razviješ u ovo što si danas?

Marina Radoš: Svi s kojima sam bila bliska. Ustvari, nekolicina ljudi s kojima sam bila potpuno bliska. Uvijek spominjem da sam zahvalna svom ocu od kojeg sam naslijedila stav i hrabrost, postoji tu još šačica ljudi koje sam voljela i koji su voljeli mene, od kojih sam učila i koji su mi uvijek željeli samo najbolje.

Grude.com: Nikad nisi bila tipična Duvanjka, ali znamo da voliš svoje mjesto. Koliko često navratiš u Tomislavgrad, što te posebno raduje, što rastužuje?

Marina Radoš: Nisam lokal patriot, ali odem doma tu i tamo, zbog roditelja i šačice prijatelja. Ali, dom nije mjesto. To su osobe. Ponekad je moj dom tu u Mostaru, ponekad u Splitu, ponekad u nekom trećem gradu. Nisam vezana za građevine. Vežem se uvijek i isključivo za ljude. Što me rastužuje? Ništa. Sve što me rastužuje odstranim kao zloćudni tumor i zaboravim.

Grude.com: Što Marina Radoš želi ostvariti, a još nije imala priliku to učiniti?

Marina Radoš: Donijeti drugu knjigu u Mostar, ako imam kome. Malo patetike za kraj, onako kako je Miki donio svoju. Ipak skakati s mosta neću. Možda samo gledati kako se skače za mene. Velike planove ipak ne otkrivam, da ne ureknem. Moji koferi su uvijek pripravni. Veselim se svemu što mi život nosi.

Ž.A./Grude.com