Marina Radoš:Od velike huje i nervoze htjela sam da me šiju bez narkoze

Bilo je vanvremenskih događaja i vanvremenski ljudi u mom nježnom životu, ali izdvojila bih jedan događaj iz mog ranog djetinjstva kao TOP događaj, o njemu nisam govorila ni svojim najvećim ljubavima, ne bih ni majci rekla da me nije taj dan upravo ona vozila u bolnicu.

Bio je to jedini paun u krugu od 100 kilometara (još jedan je bio u ZOO Split)
Bilo je ljeto i vrelo popodne na selu Bovo, nedaleko od mog rodnog mjesta Duvna - mirno selašce sa vanvremenskim životinjama koje je vaša nježna pripovjedačica obožavala kao dijete.

Već sam tada zamišljala njihove kože i krzna na svom tijelu, u fazonu Madame Maki zamolio bih vas da ugasite cigaretu - Marš bre pederu pustit ću muža na tebe, i onda prebacim bundu preko ramena.

Elem, vanvremenska životinja paun nije imala krzno - ali imala je predivno perje pfc, i ja sam skupljala ta perja u jednu vazu u nadi da ću jednog dana imati dovoljno da ih našijem na običnu crnu haljinu (taj trend su modne ikone na instagramu tek otkrile, dobrih 18 godina kasnije).

Tog dana je stanoviti paun bio zlovoljan - i nijedno pero mu čitav dan nije otpalo, ali je Maki bila uporna i čekala iza grma da iza pauna ostane perce.
Od podne negdje do pet popodne, ni perceta. U PM, ja gladna i žedna, a on ili ona nikako da pusti jedno maleno. Ništa Maki - prati ga. Narednih dva sata pratila sam ga po livadama, (kao što danas pratimo švaleraj na fejsu) dok on nije potpuno poludio - zaletio se pješke, SKOČIO MI na glavu i uboo me svojim vanvremenskim kljunom drito u glavu.

Krv šiklja - ja vrištim - mater jecajući trči preko livade da vidi koji mi je đavo, susjede s krpama izašle ne prozore, paun se sjebo i pobjego - a niz moje nježno čelo kapala je moja sveta hrvatska krv kao potočić.

Sjeda Bovka u auto, stavlja me i vozi u bolnicu 'Maki sine jel ja sanjam ili je tebi paun skočio na glavu, neće nam vjerovat u bolnici'
Maki je jedva dolazila do zraka od svoje tuge i sikirancije, i zaustavili smo se pred bolnicom. Dobar dan - Dobar dan - dijete mi je ozlijedio paun!
Smije se doktor, smiju se sestre, smiju se pacijenti naše psihijatrice - jedino ja revem ko da me kolju. 'Gospođo, najbliži paun je u zoološkom u Splitu, šta je djetetu?'

Ne sjećam se što je dalje bilo, možda bi moja majka mogla završiti ovu priču, ali se sjećam da sam od velike huje i nervoze htjela da me šiju bez narkoze.