Marina Radoš: Dobrodošla u klub

Rodbina te u spomenuti klub svrstava tek sa 30.
To si ti, mačko, bila si dobra i lijepa, ne zna nitko koji ti je đava bio pa se nisi udala. Kokad si previše birala, zahtijevala i gurala ih od sebe s nosom koji je parao oblake.

Nekada je bilo još gore. U klub si ulazila već sa 23. Moji baba i did se oženili kad je njoj bilo 23, a njemu 19, i kažu u Crvenicama Mara je već bila starija cura. Zlobnici danas komentiraju kako smo sve mi unuke od nje naslijedile simpatiziranje mlađih momaka. Zato bratovu maturalnu gledam redovno.
Elem, udati se do 20. je bilo utaman i kako Bog zapovida. Šta imaš više smetat svojima u kući?
Skidaj se ćaći s vrata i mrš u svekrve.
Tvoj prvi dan u braku izgleda ovako: Ustajanje je u 6:00:00:00. Kravu goni da pase. Niz Točilo ili neki sličan komšiluk već te čekaju žene poredane kao da će niz makadam proći Lady Diana, i pažljivo će se promatrati tvoje ophođenje s kravama, štapom, svekrvi i navedenom komšiluku.

Dobivaš svoju novu ulogu: služiš svekra, svekrvu, komšiluk i diverove, dok ti čovik obija po bauštelama od Minhena do Hamburga ili ratuje na Kupresu. Ali, budi sritna što si se udala.

Kažu danas je to puno drugačije.
Ne gledaju te svekrve puno od neviste. Samo nek se iskaže tih prvih par mjeseci dok je pod lupom javnosti komšiluka. I ne tiraju te više trudnu do zuba da pereš veš na ruke na čatrnji. Ali, dobro je. Udala si se. Nisi ostala.

Danas stara cura ima novi oblik. Ona je tu među vama. Sve su joj se prijateljice davno udale i na rijetkim zajedničkim kavama izmjenjuju iskustva sa bebimilom i svekrvama.
Stara cura danas redovno ima svoj posao i ne zavisi od ćaće.
Ali, jebi ga. Na vratu mu je.

Stara cura danas izbjegava krštenja, krizme i zlatne pirove, jer se satrala od pitanja: ''Šta čekaš?''
''Šta probireš?'', ''Eno naš Jozo lip ko jabuka, šta fali što mu jedno oko gleda u Mesijovinu drugo u Šujicu?''.

Stara cura danas izlazi među dječurliju mlađu po deset godina. Počinje se družiti s onim jadnicama iz razreda koje dok je imala svoje cool društvo nije mogla smisliti.

Stara cura je stigmatizirana foteljom u kojoj provodi vrijeme dok materine kone dolaze i broje kako je lipa, kako je pametna, kako oće da radi, pa što se ne uda? Pa što?

Stara cura je danas u mozak iz*ebana kako će joj bit teško kad umru mater i ćaća, a braća se ožene i naberu u podstanare. Kao da ona toga nije svjesna.

Stara cura danas ne bi bila opterećena svojim statusom da nema javnosti komšiluka. Danas je stara cura samostalna. Danas stara cura neće bit na teret bratu i državi kad legne u starački dom.
Pustite stare cure na miru. Prestanite im uvaljivati svoju prelijepu neoženjenu rodbinu i prijatelje. Prestanite ih podsjećati na to kako ona još uvijek može! Kako je još uvijek lijepa!

Svaka od njih ima svoju bol i muku. Razlog zašto je tu gdje je.

I tako, 50 godina nakon što je struja došla u svako duvanjsko selo, svi oni i dalje stoje poredani niz ulicu i ocjenjuju sposobnosti nove nevjeste ili nesposobnosti stare cure. Nešto kao modni sud na RTLu.

A ti, stara curo, mlada nevjesto, vječiti studente, radnice, linčugo, karijeristice, kurvo s kopiletom, kurvo bez djece a u braku si pet godina, njima si uvijek ista. I digni svoju lijepu glavu.
Da nisi tako, uradila bi ovako. A nikad im ne bi valjala.

Marina Radoš