FOTO  LJUBUŠANKA OTVARA SLASTIČARNICU Ovo je kruna mojih putovanja i edukacija vani po svijetu

Ljubušanku, Ivana Čuljak-Lošić, javnost je upoznala nakon sudjelovanja u prvoj sezoni showa “Masterchef”, nakon čega je odlučila kako je gastronomija ono čime se želi baviti čitav život. Kako bi izučila ovaj posao spojila je dvije ljubavi, putovanje i kulinarstvo, te je tako putovala od Zagreba, preko Meksika, Novog Zelanda, Australije, Italije kako bi upoznala razne slastice i upila sve savjete iz slastičarskog svijeta.

Za sudjelovanje u “Masterchefu” kaže da joj je odškrinuo vrata svijeta gastronomije. Dodaje kako je bilo trenutaka kada joj je uistinu bilo teško, ali se trud i rad u konačnici isplatio.

U razgovoru za hercegovina.info Ivana je otkrila kako će uskoro otvoriti svoju prvu slastičarnicu u Zagrebu čim se smiri situacija s koronavirusom.

Ekonomski fakultet ste odlučili zamijeniti špatulom i peći slatke slastice? Što je bio prijelomni trenutak za ovu odluku?

Nije bilo prijelomnog trenutka, već puno faktora koji su samo pomogli da shvatim da je moja odluka konačna. Bilo je tih kriznih trenutaka gdje se stvarno pitaš je l' ti to uistinu treba, pogotovo jer je okolini još teže bilo shvatiti da se nakon faksa ideš baviti kuhanjem.

Osim sudjelovanja u Masterchefu odlučili ste ljubav prema putovanjima iskoristiti i za nadopunjavanje knjižice s receptima. Što ste iz tog iskustva naučili, možete podijeliti najdraži recept s tih putovanja?

Puno je toga lijepog što sam naučila i to je bogatstvo na koje sam najviše ponosna. Puno recepata nikad nisam napravila doma jer za njih nisam imala određene namirnice, a najdraži u moru svih recepata uistinu ne mogu izdvojiti.

Sjećate li se svoj prvih slastičarskih pokušaja i možda i promašaja? Koja vam je bila najveća greška koju ste radili u pripremi slastica?

Još i danas griješim. Nekad su greške manje, nekad veće. Bitno je samo da u ovom poslu budete strpljivi, a to je nekad teško. Nedavno sam ispekla preko 500 macaronsa da bi na kraju shvatila da se bas taj dan grijač u pećnici pokvario. Greške se događaju, to je sastavni dio posla ali i uspjeha.

Na vašoj Facebook stranici čitatelji imaju prilike saznati sve o sastojcima, tehnikama, različitim vrstama tijesta i torti. Otkuda ime Neka jedu kolače?

Ime je zapravo spoj moje ljubavi prema povijesti i slatkome. Citat "Neka Jedu Kolače" pripisuju Mariji Antoaneti, omraženoj francuskoj kraljici (naravno postoje teorije da ona to nikad nije izjavila) u sebi ima i dozu sarkazma. Odlučila sam da mi se tako zove brand, a evo uskoro i vlastita slastičarnica.

Čuli smo da uskoro otvarate i vlastitu slastičarnicu u Zagrebu, možete li nam otkriti nešto više o tome? Koliko ste dugo radili na pripremi i razradi ovog projekta?

Ideja je došla prošle godine. Bila je to kruna mojih putovanja i edukacija vani po svijetu. Rekla sam sama sebi - okej Ive to je to, sad je vrijeme da po kažeš sve što si u svijetu naučila. Dugo mi je trebalo odvažiti se na taj pothvat i sve sam radila polako, ali temeljito. Osobno to mi je bilo teško jer sam se plašila svega što ima veze s našom birokracijom. Na kraju sam shvatila da nije tako strašno. Našla sam i meni najljepši prostor u Zagrebu. Bit će to u sklopu Most Unusual Gardena (gin Gardena) na Horvaćanskoj cesti. Radovi su pri kraju i samo čekam da prođe korona da konačno otvorimo vrata.

Jeste li ikad požalili što ste se okrenuli slastičarstvu?

Nikad nisam požalila što me život odveo u slastičarsku vode. Dapače! Osim što jako volim svoj posao slastičarstvo mi je donijelo u život prijatelje koje smatram svojim drugom obitelji. Među njima bih posebno naglasila Ivanu Bekavac, jednu od par Hrvata s prestižnom diplomom Culinary Institute of America. Tu su još chefovi David Skoko i Igor Gudac, s kojima često gostujem u Hercegovini. Oni su jako zavoljela naš kraj i Klobuk, a ja sam jako sretna što mogu svom kraju predstavit neke nove okuse i svakako zahvaljujući svojim prijateljima proširiti vidike kad je hrana u pitanju.

Kakve su vaše prehrambene navike, što ljubitelj kulinarstva ima u svojoj dnevnoj ishrani?

Mislim da su prehrambene navike atipične za jednu Hercegovku, ali meso Ii mliječni proizvodi u prehrani gotovo da ne postoje. Sve se bazira uglavnom na povrću I žitaricama. Znam, dosta neobično ali u moru divnog povrća koje imamo za drugim nemam pretjerane želje.