Lijepa Mostarka Ornela Vištica: Život je pozornica!

... ‘Jedan sluga, dva gospodara' Satiričkog kazališta Kerempuh iz Zagreba, treća predstava u konkurenciji za nagrade 14. Međunarodnog festivala komedije ‘Mostarska liska', koji se održava do 29. Travnja.

Zanimanje publike za ovu predstavu je ogromno: nije ni čudo, na sceni velikani hrvatskog glumišta, autor teksta Richard Bean, režija Vito Taufer, između scena publika može uživati u pjesni i sjajnom glasu Maje Posavec, autor glazbe Mate Matišić.

Tema aktualna: zaplet se temelji na nemogućoj misiji, istovremenom služenju dvojici nadređenih, koji ne znaju jedan za drugoga, što omogućuje razvoj svih onih slojeva humora koje zabuna, laž i prijevara podrazumijevaju. Ovaj tekst svojim britkim i prodornim humorom ne ostaje na površini, nego kroz glumačke bravure i niz dramatičnih scenskih situacija, portretira korumpirane karaktere i sav lažni moral licemjerne malograđanštine. U predstavi igraju Nikša Butijer, Ornela Vištica, Željko Königsknecht, Matija Šakoronja, Mia Anočić-Valentić, Hrvoje Kečkeš, Borko Perić, Anita Matić Delić, Vilim Matula, Damir Poljičak, Ana Maras Harmander, Ivan Đuričić, Luka Petrušić, Maja Posavec. Glumica Ornela Vištica u razgovoru za Dnevni list govori o predstavi, Mostaru, smijehu...

Što je to što publici donosi predstava ‘Jedan sluga, dva gospodara'?

- Predstava Jedan sluga dva gospodara engleskog dramatičara Richarda Beana na zagrebačku scenu Satiričkog kazališta Kerempuh donijela je vrsna poznavateljica dobrog pera i poznata hrvatska dramaturginja Dora Delbianco. Bilo je iznimno zadovoljstvo surađivati s njom ponovno, s obzirom da smo zajedno radili na predstavu Zmaj koju potpisuje makedonski redatelj Aleksandar Popovski. Tekst za komediju Jedan sluga dva gospodara je rađen prema komediji Carla Goldonija, tako da će publika imati priliku vidjeti i likove iz čuvene comedie dell'arte.

Režiju potpisuje jedan od najuspješnijih redatelja na ovim prostorima, izuzetan profesionalac zavidne biografije, slovenski redatelj Vito Taufer. Uz nas, volim tako reci početnike u predstavi igraju i velikani hrvatskog glumišta, vrsni tehničari glume. A između prizora publika će moći uživati u pjesmi i savršenom glasu Maje Posavec, dok cijelu glazbu potpisuje Mate Matišić, koji s nama isto igra u predstavi. Mate Matišić je autor jedanaest drama, scenarist i koscenarist hrvatskih igranih filmova. Moram spomenuti da je Mate Matišić i autor teksta Bljesak zlatnog zuba, predstava se radila u Mostaru prije par godina. U predstavi je igrala i za svoju ulogu i nagrađena i čuvena pokojna mostarska glumica Tatjana Feher inače rođena Zagrebčanka koju je život odveo u Mostar i posljednja generacija studenata Branka Gavelle. Tatjana Feher je bila jedina glumica zagrebačke akademije koja je godinama radila, stvarala i živjela u Mostaru, žena koja me pripremala za upis na Akademiju (uz Dragana Despota) i žena koja zauzima posebno mjesto u mom srcu.

Predstava kroz niz komičnih situacija portetira korumpirane karaktere i sav lažni moral licemjerne malograđanštine. Tema vječna, ali nekako danas aktualnija nego ikad...?

- Znate kako Hegel spominje "lukavstvo uma" uzmimo u obzir da laž može sačuvati glavu a ima situacija kada je i moralno opravdana, to se zapravo najbolje zrcali u liku Harlekina odnosno u ovom slučaju sluge kojeg igra Borko Perić. Borko je jedan od onih glumaca koji imaju sjajnu tehniku improvizacije i brzine sto je bazno za igranje komedije. Redatelj je dosta s nama radio na brzini i tempu, objašnjavajući nam kako je svaka minuta bitna u komediji i da se tempo mora izdržati do kraja. I danas Taufer zna iznenaditi ansambl i doći u Zagreb i pogledati predstavu te analizirati svaku minutu.

Što se tiče korumpiranosti, u ovoj predstavi je plejada različitih karaktera. Stvaranje i pronalaženje karaktera je, usudila bih se reći, najteži dio posla glumca.

Koliko umjetnost ima snage, koliko nam pruža mogućnosti da pogledamo sebe i svoj život, svakodnevicu, iz nekog drugog kuta, pa i da utječemo direktno na stvarnost?

- Brecht kaže da vodimo igru o primjenjivosti svijeta. Osobno vjerujem da smo tu da osvještavamo ljude, dajemo pažnju na razvitak i razvoj čovjeka, društva.

Je li u umjetnosti danas jedina prava istina? Što je uopće istina i koliko smo i sami licemjerni i potkupljivi za račun sitnih interesa i koristi?

- Lijepo je kad netko traži istinu i kad je osjeti u jednom trenutku u kazalištu ili životu. Jer život je pozornica, zato je važno kazalište danas. Zbog kazališta sam i upisala glumu, nakon ljubavi prema kameri i TV poslu kazalište mi dođe kao relaksacija i izuzetno mi je drago što sam već godinu dana član Satiričkog kazališta Kerempuh i da sa odličnim profesionalcima vjerujem zajedno dolazimo do one prave istine. Što je tražimo i istražujemo. Kad je nešto živo onda je istinito i to se osjeti. To je trenutak.

Ima li suradnje među teatrima u regiji? Je li novac prva i osnovna prepreka? Koliko je važno vidjeti što i kako se radi u drugim sredinama, uspostaviti institucionalnu suradnju?

- Mi smo evo primjer da suradnje postoje. Novac čovjeku nikad nije donio sreću, to je poznato i duboko svi znamo da je istinito, ali sloboda je nešto drugo. Stvaranje slobode vodi ka sreći... Mandela je dosta i tome govorio. Lijepo je u proljeće doći u Mostar u doba onih Šantićevih jorgovana koje spominje u svojoj pjesmu Proljeće. Lijepo je doći u grad u kojem sam i sama rođena. I izuzetno mi je drago da Mostarcima i Mostarkama mogu dovesti Kerempuh. Naravno takve suradnje ne bi bilo, da istu nije odobrio ravnatelj kazališta gospodin Duško Ljuština, koji je odlučio čak dvije predstave u kojima igram poslati u Mostar. Jedan sluga dva gospodara igramo u Narodnom pozorištu dok predstavu Zmaj igramo 8.5. u Hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača. Ovom prilikom bi se željela zahvaliti gospodinu Ljuštini jer ispunjava naše želje i poštuje svoje glumce, samim tim i gradove u kojima smo rođeni. Rekla bih da je gospodin Ljuština srčan čovjek koji ima izuzetan osjećaj za drugog čovjeka i koji više od trideset godina vodi uspješno kazalište Kerempuh. To je jedna uhodana cjelina, gdje postoji smijeh i osmijeh te poštovanje svakog zaposlenika. Nakon Ljubljane i Mostara sljedeće gostovanje imamo u Beogradu.

Radujete li se izvedbi predstave ‘Jedan sluga, dva gospodara' u Mostaru?

- Mostar je uz Zagreb u kojem živim moj grad. Grad u kojem se spajaju ili ne spajaju svjetovi. Grad svjetlosti kako Andrić piše. Važno je da kroz kulturu Mostar živi. Kultura je važna za svaki grad, jer samo tako se stvara i napreduje. Uz Mostarsku lisku i Dane proljeća koju vodi uspješno Josip Muselimović i Dane filma koje isto tako vodi Slaven Knezović, Mostar ide korak dalje. Ono što još moram spomenuti a posebno me veseli je poznato ime i dugogodišnji glumac Naradnog pozorišta, čovjek s kojim sam nekad davno igrala prve predstave i čovjek koji me prvi put uveo u Narodno pozorište Mostar gospodin Šerif Aljić. Nekad davno smo radili predstave koje je potpisivala novinarka informativnog programa radija Herceg Bosne Irena Ivanovic Lasta i sa našom malom trupom smo imali gostovanja po Bosni i Hercegovini.

Mostarska liska njeguje duh, liskaluk, komediju... Koliko je baš za današnje vrijeme važna komedija, satira, smijeh, duh...?

- Liska je ptica koja živi u močvarama kratka kljuna na koji se nastavlja bijela rožnata liska- pločica na čelu. Njen zov je nalik na lajanje. Metaforički gledano uzmimo u obzir da se komedija uz lisku i smijeh uz komediju daleko čuje. Dobar Smijeh je važan da postanemo, ostajemo i trajemo. Kako i mi glumci tako i vi koji nas gledate i slušate. Vjerujem da bi se i Aristofan složio sa mnom i njegove Ptice (Smijeh)

Što mislite - dolaze li bolji dani za općenito kulturu u regiji, da li ih i ptica liska iz Mostara navješćuje?

- Mostar kroz kulturu može živjeti, ponavljam živjeti! Dijalog je nešto najljepše čemu me uči gluma a vjerujem da bi se i kolege složile s tim, kroz dijalog kad čujemo jedni druge ali sa svješću vlastitog identiteta i karaktera možemo živjeti, razvijati se i stvarati!

Za kraj poziv publici - zašto da dođu u Narodno pozorište i pogledaju predstavu ‘Jedan sluga, dva gospodara'?

- Volim Krležu, volim Selimovića, volim Andrića, volim Šimića, Ujevića i Matoša, volim Tadijanoviću, Pupačića, Vesnu ali sada ću završiti sa Šantićem, ne zato što je on mostarski pjesnik nego što kad uzmete u ruke njegove stihove shvatite da u njima ima ljepote i da je imao osjećaj za napisati stih ,, tople riječi, njihov govor mom srcu je lijek i s njima bih proveo vijek"! Vjerujem da ćemo se smijati i lijepo družiti 24.4., u ponedjeljak, u Narodonom pozorištu Mostar!

Dnevni list