Kome je lakše, ženama ili ljubavnicama?

Znamo da je za ljubavnu vezu dovoljno dvoje, a što se događa kada se umiješa treća osoba? Kažu kako čovjek traži uvijek ono što mu fali! To je ljudski sve dok ne postane degutantno i dok ne pređe sve granice.

Piše: Daniela Škegro

Je li brak postao samo paravan za mnoge perverzije koje se događaju u današnje vrijeme. Na što je to doista spao brak?  Kada gledam televizijske emisije (ne mogu a da ne primijetim oglase koji se vrte) u kojima muškarac u braku traži muškarca za druženje ili gospođa u braku traži djevojku za SMS ili oženjen muškarac traži da mu se javi sve što hoda na dvije noge - ženskog roda ili udana gospođa traži avanturu s mlađim momcima. To mi baš i nije normalno. Znam ja da svatko ima pravo na svoj život, ali me onda izluđuje što svi pričaju o moralu i poštenju, a nitko ga se ne drži.

Osim ovih budalaština ima u tim izvanbračnim vezama i pravih ljubavi. Onakvih kakve se nikada ne mogu i nisu se doživjele u braku ''jer brak na kraju ispada samo paravan ili traje ponajviše radi djece''.Što je pogrešno? Što vi mislite da se ne osjeti kuća u kojoj vlada prava ljubav, sloga i harmonija i ona koja je umjetna? I tako mnogi ljudi trpe brak radi djece, sve dok ta ista djeca ne odu svojim putem i oni se onda ostatka života preispituju, nerijetko žale za ovim ili onim, a život ide. On ne čeka i ne daje dva puta iste šanse nikome!

Kaže mi jedna starija djevojka da joj je najteže bilo kad je bila ljubavnica to što je zamišljala da kada bi taj njen umro, kako ona ne bi mogla stajati kraj njegova groba i što bi svi suosjećali s njegovom ženom, a ne s njom. A ona ga je voljela. A žena? Ona ga je samo trebala da joj plaća račune, vodi brigu oko djece, financira i to je valjda njegova uloga bila u njenoj glavi. Ona smatra ako je rodila djecu da je to najviše što se može uraditi i očekuje do kraja života hvalospjeve na osnovu toga, ',taman kao da je tu djecu rodila zbog drugog a ne i zbog sebe''. Često vidim kako i vlastitu djecu koriste kao živi štit da bi manipulirali svojim muževima. I kad se sagleda ta djeca ispadoše sredstvo. Što je jako žalosno. Kada isključimo one veze i ljubavne odnose koji su čista kompenzacija (ona tijelo – on lova) postoje i prave ljubavi, toliko jake i toliko bolne da se zbog njih umire na nogama.

Ustvari čega je brak jamstvo? Je li brak (a trebao bi biti) satkan iz ljubavi i traje li traje zbog ljubavi (ljubav je i povjerenje i poštovanje)?
Brak je institucija koju je izmislio čovjek i društvo iz nekih razloga. Nametnuli nam konvencije i mi ih poštujemo. Stvarno, što predstavlja taj bračni papir? Što jamči? Jeste li se ikada to zapitali? Jeste li se zapitali iskreno i u dubini svoje duše što ste tada pomislili? Ljubav barem jamči sreću i još štošta lijepoga. Ma koliko god to trajalo i bez obzira bila ona bračna ili izvanbračna!

I onda se pitam kome je teže ženama ili ljubavnicama? Žene misle da su one uvijek u prednosti - što jest i istina jer njen muž, ako ništa drugo, uvijek će se vraćati kući radi djece.
Misle i da su u prednosti što sva imovina njenog muža je na kraju njena, jer na to ljubavnice nemaju pravo. Zakonite žene također misle da su one u pravu pred Bogom i narodom. Priželjkuju raznorazne manifestacije kako bi se pojavile s mužem u javnosti, jer najvažnije je ipak što "selo" priča. I tako im život prođe u laži, u zabludi, u čekanju, u listanju starih fotografija, u zajedničkom blagdanima koji su umjetni i u kojima nema više nimalo radosti ni topline, već samo rutina i navika. Navika je najgora. Loših se navika čovjek najteže rješava!

A ljubavnice pak misle da su uvijek druge - što je ustvari i istina. One su pretežito iz ljubavi u dugogodišnjim vezama sa svojim partnerima - one ne očekuju nikakvo nasljedstvo ni raspodjelu imovine prije ili poslije. Ljubavnice misle da narod osuđuje njihove veze i da rade nešto protuzakonito. One ne vole manifestacije jer tada vide mnoštvo lažnih brakova i lažnih bračnih idila. I ne zavide im na tom, već ih žale. Ljubavnice ne vole ni blagdane jer tada znaju da je njihov voljeni sa svojom obitelji i slave. Bez obzira što joj šalje poruke i zove je. Ipak je fizički odsutan.

I njihov život prolazi u nadi, u iščekivanju i lažnim obećanjima i sve postaje patnja i navika.A kao što rekoh navika je najgora. A loših se navika čovjek najteže rješava.
I pitam se kome je teže, ženama ili ljubavnicama? Kako god okreneš bilo da si ili žena ili ljubavnica, ako iskreno voliš - patiš! S tim da su ljubavnice jedino sigurne da im se partner vraća zbog ljubavi, ali ih muči i grize odlazi li nakon toga njihov ljubavnik kući samo radi djece ili ipak nešto osjeća i prema ženi. A žene su sigurne da će im se muž vratiti kući. Ali njih muči i grize vraća li se zbog toga što njih još voli ili trpi sve radi djece.

Jer ljubav i brak su dvije različite stvari! Brak je ugovor, a ljubav je nešto što osjećamo. Brak može biti bez ljubavi isto kao što može biti i ljubav bez braka! A, je li teže ženi li ljubavnici? Boli podjednako, ali samo kada iskreno vole!

www.tomislavcity.com