Kako se pripitomila večna singl devojka
Žena koja ne zna što hoće...
...sam definitivno bila ja, pogrešno misleći da ja to ipak znam. Što onda ako sam single, kad mi je baš super? Nitko me ne zove svaki dan, ne šalje mi patetične poruke, ne pravi ljubomorne scene, mogu izlaziti sa prijateljicama kad hoću, oblačiti se po svojoj volji... i baš sam sretna! Samoj sebi sam rekla da ću se vezati nikad pa ni tad, navodno "nisam ja tip koji može biti u vezi". Razvila sam i prezir prema parovima. Bože, kako su dosadni, pomislih često. Prosipaju tu svoju kvazi-ljubav nekom internetskom promocijom umjesto da se zatvore u četiri zida sobe i ostave svijet, te nas single-narod na miru. Jednostavno, muškarac kakav mi treba i s kakvim bih eventualno mogla podijeliti sebe - ne postoji, ponovno sam pogrešno mislila. Zapravo, ja sam emancipirana mlada ambiciozna žena i muškarac u mom životu samo će mi poremetiti organizaciju i disciplinu. I tako je meni samoj sa sobom bilo jako lijepo dok se nije pojavio...
Muškarac koji je znao što hoću...
...i pročitao me u roku milisekunde, pa me osvojio bez da me osvajao. Lako je skinuti se pred nekim, riješiti se viška odjeće i tjelesno spojiti. Ali, skinuti nekakvu masku koju nosiš, ogoliti dušu i pokazati najiskrenije misli, strahove i dvojbe koji te proganjanju - to zapravo zaista znači biti nag. Možda je smiješno i neobično, ali dogodila se ljubav, i to na prvi pogled. Sada konačno vjerujem da postoji. Konačno mi nije smiješna ni Platonova teorija o srodnim dušama koje lutaju svijetom tražeći jedna drugu. Neke se, nažalost, nikad ne nađu. Taj muškarac osjetio je da se iza oklopa, a slobodno možemo reći i iza farse emancipirane žene, zapravo krilo jedno tipično, jednostavno žensko biće koje žudi da bude voljeno i da tu ljubav uzvrati. Baš taj muškarac zbog kojega svaki dan drhtim kao da mi je prvi, bez ikakvog straha uspješno je riješio postavljeni izazov i pripitomio divlju singlicu u meni.
Lako se zaljubim, a teško odljubim. Zaljubljena sam zapravo uvijek i u male nesavršenosti koje čine moj svijet i u nesavršene muškarce koji njime ponekad prošetaju. Ali nikad do sada nisam živjela ljubav u dvoje. Mislila sam da se neću snaći, da bi od mojih mušica svatko pobjegao glavom bez obzira i da je ljubav ustvari jedan veliki teret. Oh, koliko sam se prevarila i koliko pojma nisam imala. Ljubav je tako jednostavna. U ljubavi pravila ili ne postoje ili se moraju prekršiti. Shvatila sam da sve što znam ili sam mislila da znam o ljubavi nema veze sa zdravim razumom. Sad znam da ništa ne znam i da je jako lijepo živjeti u neznanju. Bar kad je ljubav u pitanju.
Doduše, nešto znam - žene ne znaju što hoće, ali postoje muškarci koji to jako dobro znaju!
(Dopustite da vas ulove!)
Vezani članci