Kako je Mujin sin oženio Lijanovićevu kćer

Elem, imao Mujo sina konjinu, mjesecima razmišljao što će s njim, pa se dosjetio kako da ga dobro zaposli i još bolje oženi. "Sine", rekao mu on, "znam jednu taman za tebe." "Nisam ja, babo, kreten, sam ću naći ženu", odgovorio mu sin. "Ali to je kćerka Slave Lijanovića", zaskočio ga otac. "Lijanovićeva kćerka?!", pravo se zaprepastio sin. "Onda valja!"

Otišao onda Mujo pravo kod Slave Lijanovića, dobardan, dobardan, štas kaže došo, veli Mujo "imam idealnog muža za vašu kćerku!". "Bogati?!", pogledao ga ovaj, "a ko je on?" "Predsjednik Nadzornog odbora Razvojne banke", odgovorio Mujo kao iz bestrzajnog topa. "Razvojne banke?!", pravo se iznenadio Slavo Lijanović. "Onda valja!"

Otišao Mujo onda i kod Zlatka Lagumdžije, dobardan, dobardan, štas kaže došo, veli Mujo "imam za vas idealnog čovjeka za predsjednika Nadzornog odbora Razvojne banke!". "Ajde?!", pogledao ga ovaj, "a ko je on?" "Lijanovićev zet", odgovorio Mujo hladan ko piva. "E onda valja!" složio se Zlajo.

Činovnici u Bosni i Hercegovini - od predsjednika Nadzornog odbora Razvojne banke do članova raznih odbora Agencije za državnu službu BiH - na ovaj se način, jasno, zapošljavaju samo u vicevima o Muji i Sulji. U realnom vremenu i prostoru, stvar ipak mora proći proceduru.

Evo, recimo, kad već spomenuh Agenciju za državnu službu, baš ovih dana istekao je rok za prijavu kandidata na javni oglas kojim Agencija traži tri člana Odbora državne službe za žalbe. Posao mlaćenje slame, plaća tri tisuće maraka, opći uvjeti standardni: "da je državljanin BiH, da je stariji od osamnaest godina, da je zdravstveno sposoban, da nije navršio zakonski propisanu dob za umirovljenje, i da je prema njemu prestala pravna posljedica presude za kazneno djelo nasilja u obitelji, izrečene pravovaljanom sudskom presudom".

Da, dobro ste pročitali: uvjet za člana Odbora državne službe za žalbe je "da je prema njemu prestala pravna posljedica presude za kazneno djelo nasilja u obitelji"!

Čuli ste, šućur Allahu, za svakakve, hm,  oglase, namještala se stručna sprema, veterinarski fakultet za ustavnog suca, izvod iz matične knjige vjenčanih za državno tužiteljstvo, ožiljak iznad lijevog oka za guvernera narodne banke, ali u cjelokupnoj svjetskoj povijesti korupcije nije zabilježeno da bi uvjet za posao u državnoj službi bio - odslužena kazna za nasilje u obitelji!

Da ne bi bilo nikakve formalno-pravne zabune, u oglasu su lijepo navedeni potrebni dokumenti, od uvjerenja o državljanstvu i izvoda iz matične knjige rođenih, do potvrde da ne postoje pravne posljedice presude za kaznenoo djelo nasilja u obitelji. Uz upozorenje, jasno, da se "nepotpune, neblagovremene i neuredne prijave neće uzeti u razmatranje."

- Hm, dobro, dobro... - prelistava službenica Agencije dokumentaciju koju je donio Suljo. - A potvrda?

- Kakva ba potvrda?

- Da su prestale pravne posljedice pravovaljene izrečene presude za kazneno djelo nasilja u obitelji.

- Otkud mi to? - smeteno će on. - Ja nisam ni oženjen.

- Joooj - skinula je službenica naočale pa ga pogledala sažaljivo. - Ne mogu primiti prijavu bez toga. Lijepo vam piše.

- Šta onda da radim? - nemoćno će on.

- Ništa. Da se oženite, namlatite ženu, prijavite se policiji, odete na sud i odležite mjesec dana.

- Baš ga jebi - pokupio Suljo dokumente i krenuo na vrata, pa se okrenuo. - Ja se ispričavam, samo još jedna stvar.

- Izvolite.

- Dal biste možda, kad vam završi smjena...?

- Džaba vam, ja već udata. Moj se Refik juče prijavio.

Jedini je zajeb, eto, što oglas nije za članove Odbora državne službe Kraljevine Švedske, već Bosne i Hercegovine, u kojoj presuda za kazneno djelo nasilja u obitelji dođe nešto kao uvjerenje o završenoj osnovnoj školi. Da su tražili pasivno znanje materinjeg jezika i vladanje vještinom uspravnog hodanja, manje bi im se kandidata javilo. Svaka peta žena u BiH žrtva je obiteljskog nasilja, djeca se i ne broje, žive žene na potezu, što bi rekao Ekrem Jevrić Gospoda, "Sigurna kuća - poso, poso - Sigurna kuća", padaju niz stepenice kao kiša prije gljive, toliko je stepenica u bosanskom pučkom graditeljstvu da i arhitekata sa pravovaljanom presudom ima za konstitutivni narod.

Posao je to iz snova, na poslu mlatiš praznu slamu, kod kuće ženu, i još te za to plaćaju - kad bi uvjet bio i da su "prestale pravne posljedice sudske mjere obaveznog liječenja od alkoholizma", bila bi to najljepša muška bajka - pa već vidim lijepu gužvu pred komisijom za izbor. Četristo tisuća tetoviranih mamlaza, krema bosanske muževnosti stisla se u hodniku Agencije za državnu službu, guraju se i mjerkaju pred vratima dinarski alfa-mužjaci, sve rođena gospoda Članovi.

- Kolko? - pita jedan izbrijani nekog mršavog.

- Šest mjeseci, KPD Doboj. Nanošenje teških povreda.

- Nemaš ba šanse. Dvanes godina, KPD Zenica. Ubojstvo - nadmoćno se iskezio izbrijani. - Plus samohrani otac.

Uvjerljivo najjače kvalifikacije imao je, recimo, onaj iz Bosanske Gradiške što je nedavno, čitali ste u novinama, ubio ženu i sina, pa sebe. Agencija je, međutim, mislila na sve: kako se čovjek nije javio u zakonskom roku, na kraju su opet zaposlili svog čovjeka. Žalili se kasnije i onaj mršavi iz dobojskog zatvora i onaj izbrijani iz KPD Tuzla, podsjećali da novi član Odbora državne službe za žalbe ima samo mjesec dana zatvorskog staža - žena mu jučer iz bolnice izašla ko nova - ali žalbe im odbijene: novi članovi Odbora, lijepo im pisalo u oglasu, "donose konačne odluke o žalbama kandidata u konkursnoj proceduri za prijem u državnu službu".

Priznajte, takav logičko-korupcijski dragulj vrijedi svake od tri tisuće maraka koliko ćete ga plaćati do penzije.

Elem, sakupio na kraju dokumentaciju i Mujo, pa ravno u Agenciju. "Šta ćeš ti ovdje?", gleda ga Suljo, "ti u životu žensko nisi ošamario, a kamoli udario?!" "Pa i nisam", odgovorio Mujo. "Ja došo prijavit Fatu."

Može Fata, eto, barem u vicu. I namlatiti mamlaza i dobiti posao u državnoj službi.

Piše: Boris Dežulović / oslobođenje