Kada više ne možemo promijeniti situaciju, izazvani smo da promijenimo sebe

U pozadini stvarnosti koja se zove dobar i ispunjen život nalazi se jedna stvarnost od koje svi zaziremo, a to je promjena samoga sebe. Kada s nečim u životu nismo zadovoljni onda je naša najčešća reakcija da se usmjerujemo na život nekoga drugoga, tražeći krivca na drugoj strani, misleći da tu nešto treba mijenjati. Slikovito rečeno takvu logiku razmišljanja možemo usporediti s vlastitim osjećajem gladi i shvaćanjem da zbog toga drugoga trebamo nahraniti.

Dakako da je ta logika apsurdna, prije svega treba mijenjati sebe. Ne biramo okolnosti, ne biramo izazove, ne biramo situacije u kojima se nalazimo ali biramo ono što ćemo pomisliti, reći i učiniti. Puno je svjedočanstva ljudi čije su promijenjene misli, riječi i djela promijenile njihov život. Ako stvari krenu nizbrdo nemojmo ih još dodatno gurati, učinimo koliko je do nas da ih zaustavimo, a našim namjerama mogu se prikloniti i ljudi oko nas i pomoći nam da bi naš cilj bio ostvaren.

Iskustvo nam je već bezbroj puta pokazalo kako kukanje ne pomaže, te kako je lakše glumiti žrtvu umjesto da se suočimo sa stvarima koje nisu dobre. Ostati uporan nakon odbijanja i poraza nije lako ali kako drugačije napraviti razliku u svom životu. Život je ustajanje usprkos svemu. Koliko god puta pali, doživjeli poraz, razočarenje, izdaju ili povredu shvaćamo da ne vrijedi ostajati među sjenama prošlosti. Treba ustati, ići dalje, tražiti nova rješenja.

Izazovimo sebe da promijenimo sebe kada nismo posve zadovoljni svojim životom. Ne znamo koliko bi ljudi na pitanje jesu li u potpunosti zadovoljni svojim životom posve potvrdno odgovorilo. Ali usprkos svemu možemo biti zadovoljni onim što smo danas učinili na tom planu da ne potonemo u očaj i rezignaciju, možemo biti zadovoljni što još dišemo te što se pred nama još otvaraju nove mogućnosti. Postoji vrijeme za sve, no sadašnje je vrijeme da se ide naprijed, kako nam god bilo put pred nama još uvijek postoji. Ne gledajmo natrag! Izazovimo sebe da promijenimo sebe - to se naziva obraćenje.

Mario Žuvela