Ivana Klarić: Ako ja sad izgubim 10 kila, onda sam ja lipša, jel tako?
Čekaj, čekaj. Amo ispočetka. Kakve kile, cipele, šminka?
O čemu ti? I tko je tebi to sve napričao? Moja djevojko, ako ti
život i bitnost mjeriš po tome, jadna li si. I ti i ja. I svaka od nas.
Lijepo je biti lijepa. Ali pajdo moj, nije ti to mjerilo.
Skinut ćeš kilograme, obuti cipele i onda postati čovjek?
Ja tu magiju ne poznajem. Mene su učili drugačije. Skinut ću
cipele i dat ću ih onome tko ih nema. Po tome sam čovjek.
Izaći ću vani i reći nekome da je predivan. Po tome sam čovjek.
Poljubit ću nekoga i zagrliti. Po tome sam čovjek.
Oprostiti ću. Po tome sam čovjek.
Djevojko moja, znaš li ti što si? Znaš li ti za što si ti stvorena?
Jesi sigurna da znaš odgovor? Zašto sebi dopuštaš biti manja nego jesi? Zašto si ne opraštaš? Zašto se ponižavaš?
Djevojko, drugo ime za tebe je blagoslov. Nježnost. Ljepota. Ljubav. Istina.
Kada bi znala samo što ti ovome svijetu donosiš, nikada više ne bi pristala na milimetar manje od onoga što zaslužuješ.
A zaslužuješ da te se voli. Da te se voli tako da ti s glave neće pasti ni dlaka. Zaslužuješ da te se cijeni. Da te se potiče da budeš ono što ti prsi kriju iznutra. Da budeš ono što jesi kada se ugase svijetla.
Ti nisi nikakva definicija. Nisi etiketa koju drugi nametnu. Nisi bol i nisi svoje pogreške. Nisi ničim ograničena. Nisi netko koga se može zamijeniti. Ti si ono što šutiš. Ono što ne zna nitko. Ono što želiš reći. Ono što čuva tvoje srce.
Predivna si. Baš takva. Vrijedna sve ljubavi svijeta. Istinske ljubavi. One koju ti je darovao Onaj koji te stvorio. One ljubavi koja je puno više od našminkanog lica i uglađenih cipela. Mnogo više od kilograma i priča.
Molim te. Progledaj srcem. Opraštaj. Ali prvo sebi. I ajde dalje. Ne zastajkuj. Ne čeka život. Progledaj ono što ja vidim.
A pazi, ja te ne vidim. Zar ti to ne govori dovoljno?
Nisi ono što se vidi očima. Džaba ti sve.
Vezani članci