Ispovijest bivše prostitutke iz Zagreba: Moj život nakon tisuću mušterija

Naizgled je krhka i s tek nekoliko bora, no na ovoj 50-godišnjakinji ne može se na prvi pogled zaključiti čime se bavila gotovo cijelog života.

Završila je samo osnovnu školu. Rano je ostala bez roditelja. Upoznala je mladića i zaljubila se u njega.
Kad sam izlazila ulicu, osjećala sam se kao da idem na vješanje

"On, njegov brat i bratova žena bavili su se podvođenjem. Bila sam mlada i jako zaljubljena i nisam imala pojma o životu. Ta žena učila me kako zaraditi na svom tijelu. Iskreno, ne sjećam se prve mušterije. Imala sam ih na tisuće i sve ih želim što prije zaboraviti", nastavlja ona.

"Tad, u početku, svaku večer izlazila sam na ulicu i osjećala sam se kao da idem na vješanje. Nisam mrzila mušterije nego one koji su me u taj posao natjerali. Iako, istina, nitko me nije na to silio, ali ja nisam ni znala za drugo. Bila sam premlada i nisam razmišljala. Gotovo sav novac koji sam zaradila morala sam davati svojim svodnicima, tako da sam nerijetko ostajala gladna. Jedino čega sam imala napretek bili su prezervativi", prisjetila se i dodala kako su joj svodnici znali svakoga dana donositi pakete prezervativa.

"Nikad nisam voljela seks. Da jesam, onda bi mi to bio užitak i ne bih to mogla raditi za novac. Imala sam slobodu birati s kojom mušterijom želim ići i na što želim pristati. Kod mene su mogli dobiti samo običan seks, bez perverzija, a prezervativ je bio obvezan. I nema ljubljenja. S poljupcem kao da bih mu dala i svoju dušu, a ovako je sve ostalo na razini posla. Plaćao je moju uslugu i vrijeme. To vam je isto kao i taksisti. Stojite i čekate. Ponekad vam dođe više mušterija, a ponekad možete čekati cijelu noć a da se nitko ne pojavi", objasnila je.
Seks između 250 i 700 kuna

Kao uličarka ovisila je o prostoru mušterija, pa su svjedoci njezina posla nerijetko bili kipovi i drveće u parkovima, poštanski sandučići u haustorima zgrada.

"Najčešće su to ipak bili automobili ili hoteli. Nema hotela u kojem nisam bila u ovom gradu, i svi su me portiri znali", prepričala je.

Seks je naplaćivala od 250 do 700 kuna, ovisno, kaže, o tome koliko joj se činilo da netko može platiti te o tome je li riječ o stalnoj mušteriji ili prolazniku.

"Većinom su ipak u pitanju bile stalne mušterije. Najdraži su mi bili oni koji su još u autu do hotela pričali što će mi sve raditi i kako ćemo se seksati, a onda, kad bismo konačno stigli, ja se još ne bih ni skinula do kraja a oni su već bili gotovi", smije se.

To je, kako kaže, bio najlakše zarađen novac. Uvijek su bili ljubazni i blagonakloni prema njoj, pa su znali ostavljati i više novca nego što je tražila.

"Bili su to često oženjeni muškarci, za koje sam se uvijek pitala zašto dolaze k meni ako to što nudim mogu doma dobiti besplatno. U 25 godina imala sam samo dvije-tri neugodnosti. Negdje u vrijeme rata u Hrvatskoj došao mi je jedan. Obavili smo to u autu. A onda je izvukao pištolj, prislonio mi ga uz glavu i tražio da mu vratim novac. Nisam mu htjela pokazati da se bojim jer bi me tad sigurno ubio. Rekla sam mu da pazi što radi jer imam ljude koji stoje iza mene. Vratila sam mu novac i izašla iz auta. Otišao je, a ja sam se, drhteći od straha, vratila doma", prisjeća se.

Ipak, najviše se bojala bijesnih supruga i ljubavnica.

"Znalo je biti situacija da su muškarci naručili po dvije-tri prostitutke i tad bih s kolegicama išla s njim jer sam mislila da jedna drugoj možemo čuvati leđa. No u slučaju kad bi me samu pozvao k sebi, a da bude još drugih muškaraca ili žena, nikad nisam pristala ići. Uvijek sam se bojala tih drugih koje ne poznajem", nastavlja priču i dodaje kako je, kao i gotovo sve njezine kolegica, bila česta gošća zatvora.

Policajci su je već poznavali, a kako je prostitucija prekršaj, često bi završila u pritvoru.

"Ujutro dođeš pred suca, da ti dva, tri, pet dana pritvora. Odeš, odležiš to i sutra si već opet na cesti", objašnjava dodajući kako je znala zatvorsku sobu dijeliti s još 15-ak prostitutki.

Nema supruga ni djece, a kaže kako je za to ionako prekasno jer su joj zbog velike infekcije odstranili maternicu i jajnike. Nasreću, kaže, to je jedini suvenir koji je ponijela kao uspomenu na bivši posao jer je uspjela izaći bez ikakvih bolesti i s gotovo svim zubima.

Zubi su važni, veli, jer njezinim bivšim kolegicama su ih izbili ili makroi ili mušterije.
Danas radi kao čistačica

"A tad je u moj život iznenada ušao velečasni Dragutin Goričanec. Bilo je to 2010. Prišao mi je na ulici i rekao mi da ne moram raditi to što radim te da mi može pomoći da se izvučem. Znam za samo dvije-tri žene koje su se uspjele izvući. Druge su ili još u poslu, rade za kretene i daju im novac, ili su umrle, smrznule se na cesti ili su ubijene. Shvatila sam da mi je blizu 50 godina, da mušterije radije biraju mlađe, a da je meni svega toga dosta. I odlučila sam da prestajem", rekla je.

Danas radi kao čistačica...

"Sretna sam jer sam živa. Sad konačno imam normalan posao i ne mogu opisati kakav je osjećaj živjeti na ovakav način. Nisam mislila da će to ikad biti moguće. A sve to mogu zahvaliti velečasnom Goričancu", govori s osmijehom na licu.

Njezin skromno namješten dom čist je i uredan, a na stoliću u kutu smjestio se kip Majke Božje s krunicom. Na pitanje je li oduvijek bila pobožna odgovara...

"Moja duša je cijelo vrijeme bila čista. Prodavala sam tijelo i to je grijeh, ali to ne znači da nisam voljela Boga. Mislim da sam bila manje kurva od nekih današnjih cura koje to što sam ja naplaćivala rade besplatno. Ja sam barem znala zašto to radim..."

express.hr