Dan u kojem sam saznala da me suprug vara - i ono poslije
Sjedila sam za svojim stolom na poslu dok su mi prsti prelazili preko tipkovnice. Duboko sam udahnula i unijela svoj najbolji mogući pokušaj - onog što sam pretpostavljala da bi mogla biti šifra e-mail računa mog supruga. Jedan klik kasnije, saznala sam da sam u pravu, i oko njegove šifre i oko mog osjećaja da me vara. Nikad u životu nisam toliko snažna željela da sam se ipak prevarila.
Nakon što sam mu hakirala e-mail i Twitter račun, nisam mogla prestati čitati. Bilo je toliko puno poruka, od razgovora o knjigama i glazbi do detaljnih i ekspicitnih opisa seksa, te najboljnije - izjava ljubavi i žudnje. Čitala sam sve dok nisam mogla više podnijeti i otišla sam do svog auta. Sjela sam, jecajući, sve dok mi se mobitel nije oglasio.
"Hej zlato, jesi li na putu doma? Pusa! - bio je to on. Pusa je bila ta koja me dokrajčila, ona je pretvorila moju tugu u gorući bijes. Doma sam se odvezla kao na autopilotu, cijelo vrijeme razmišljajući o uvredama koje ću mu prosipati u lice, pitajući se mogu li ga ošamariti toliko jako da ga boli, barem približno onako kako je mene boljelo. Zamišljala sam da ću se suočiti s ovim kao lik iz filma, izbaciti ga van, zapaliti mu odjeću. Vozila sam se i naglas govorila - to je to, ovo je naš posljednji dan braka. Posljednji dan u kojem se vozim doma svome mužu.
Ušla sam u kuću da ga vidim, lažljivca, prevaranta, gada, kako sjedi i nježno češlja kosu naše kćeri. Ona je polegla svoju glavu na njegovu nogu i zajedno su pjevušili njezinu omiljenu pjesmu. Izgledala je svakim svojim milimetrom kao tatina princeza koja i je, a nježnost s kojom je on zaglađivao njezinu kosu samo me podsjetila koliko je voli otkako je prvi put udahnula.
Lažljivac. Prevarant. Gad. Otac moje djece.
U tom trenutku sam shvatila tri stvari - moj muž je odličan otac, moj muž mi je slomio srce i to što je moj muž napravio i kako se nositi s time će biti puno kompliciranije nego čovjek može zamisliti.
U danima koji su uslijedili, nakon što sam ga suočila i prljava je istina izašla na vidjelo, u niti jednom trenutku nisam bila sigurna da radim pravu stvar. Tražila sam ga da iseli, ali i da dolazi kod nas svako jutro kako bi odveo klince u školu te svaku večer da bi jeli zajedno s njima. Rekla sam mu da ode nekom terapeutu, no nisam s njim željela ići bračnom savjetniku. Uzela sam polovicu novca sa zajedničkog računa i otvorila svoj. Razmišljala sam hoću li moći sebi i djeci priuštiti kuću koja nam je dom bez njega.
Pomisao na to da ga više nikad neću poljubiti činila mi se nemogućom. Najviše sam razmišljala o djeci i o tome što je dobro za njih. On je prekinuo aferu, bar je tako rekao - i želio je ispraviti sve.
Oni prvi dani i tjedni nakon suočavanja s istinom za mene su bili najusamljenije razdoblje u mom životu. Iako nisam učinila ništa pogrešno, osjećala sam sram i neugodu te nisam o tome govorila prijateljima. Moja nesigurnost oko budućnost i sitan trača nade spriječili su me da govorim drugima. Što ako kažem svima, a mi se sredimo i pomirimo? Hoće li ga moji - naši prijatelji zauvijek mrziti? Mislim da me je bilo strah izgovoriti naglas, jer bi prevara onda postala još stvarnija.
Željela sam svima reći da ga mrzim, prezirem, da ga nikad više neću voljeti, no nisam si mogla pomoći da se ne nadam da ću ga ipak možda jednog dana opet moći voljeti. Ljubav je komplicirana. Brak je kompliciran. Prevare su zaista, zaista komplicirane.
Prošla je godina od dana u kojem sam otvorila njegov mail. Mi smo, zasada, još uvijek zajedno. Zajedno smo roditelji i u tome dobro funkcioniramo. On me još uvijek nasmijava. Mogu proći dani bez da se sjetim njegove prevare i druge žene. A opet, tu su dani u kojima ga čujem kako tipka na računalo u radnoj sobi i osjećam mučninu u želucu pitajući se hoću li mu ikada više moći vjerovati.
Sada znam nešto što prije nisam - ne postoji način za to kako se nositi s prevarom. Nema savršenog scenarija. Stvaran život nije film, a ako mu stvarno zapalite odjeću vjerojatno će policija doći po vas. Umjesto toga, pokušate otkriti najbolji način da se pobrinete za sebe, za djecu, i svako jutro ustajete sve dok jednog dana ne boli kao što je jučer.
Vezani članci