Boro iz Glamoča: Mnogo me koštala moja supruga iz Albanije, ali ne kajem se
Jedan brak je u pripremi te će, ako sve bude u redu, prva mladenka stići brzo u Grahovo, piše Radio Slobodna Evropa.
Istražujući ovu temu dođosmo - sasvim slučajno - do podatka da već jedna nevjesta iz Albanije živi u Županiji 10. Boro Erceg iz Glamoča, sela Dolac, podno Cincara, koji se bavi ovčarstvom, nije čekao pomoć ni od Općine, ni od udruženja ‘Ognjena Marija Livanjska' iz Beograda, nego je do svoje nevjeste došao sopstvenim trudom. Kako i na koji način - evo iz prve ruke:
„Nalazimo se u selu Docu. Ovo je moja supruga, prije četiri mjeseca došla iz Albanije."
„Na koji način ste došli do supruge i kako ste se odlučili na takav način traženja supruge?", pitamo Boru.
„Preko neke žene iz Srbije. Ja se bavim ovim poslom kojeg vidite. Jednostavno, odlučio sam, pregrmio sam i to da probam, i uspio sam. Izdržao sam do kraja u svojoj namjeri."
„Odakle je supruga, iz kojeg dijela Albanije?"
„Ona je iz Liješa, Liješ - između Skadra i Tirane", kaže Boro.
„Jeste li Vi prvi Glamočak, ili prvi na ovom prostoru, koji ste se oženili?"
„U Federaciji BiH prvi. Ne znam za Bosnu i Hercegovinu. Imaju dvije u Kneževu, ali nisam siguran da li su prije ili poslije mene."
„Da li Vas je to koštalo novca? Da li te osobe koje spajaju vas neženje sa potencijalnim udavačama iz Skadra, da li traže novce? Na koji način to ide?"
„Da, traže novce, odrede cifru u koju sve ulazi. Odrede oni svoje, koliko će uzeti, mada na kraju ispadne da sve uzmu. Tim roditeljima od djevojaka ne ostaje ništa. Sve uzmu."
„Kakva je procedura? Vi odete tamo?"
„Ja sam otišao prvi put sam, upoznao sam nju, ona je pristala na sve. Roditelji, normalno, zahtijevali su da dođem i drugi put, s nekom svojom familijom, pa smo išli brat i ja drugi put, gdje smo se dogovorili za svadbu, za pasoš, pošto obično nemaju pasoše. I tako, ljudi su pristali, i dolazili su. Oni dođu, vide gdje im kćerka ide, da li roditelji, dal' neko od bliže familije."