ANKICA OSTOJIĆ Ne čini se dovoljno za oboljele od celijakije

U mjesecu smo svibnju koji je ujedno mjesec svjesnosti o celijakiji. Najčešća je to kronična gastroenterološka bolest, ali se o njoj premalo govori i premalo zna, a brojni ljudi i ne znaju da su bolesni. 

Ankica Ostojić iz Međugorja, već godinama živi život s celijakijom. Aktivna je u brojnim grupama na društvenim mrežama gdje svojim savjetima i receptima pomaže onima koji s njom dijele isti problem. Na Instagramu je pokrenula i stranicu "Bezglutenski recepti s porukom", kako bi olakšala drugima.

Upitali smo je za početak da nam objasni što je to zapravo celijakija.

"Celijakija ii glutenska enteropatija je autoimuno oboljenje koje karakterizira nepodnošenje glutena. Gluten, ili što bi mi celijakičari rekli ljepilo, se nalazi u žitaricama kao što su pšenica,raž, ječam... Celijakija je bolest sa tisuću lica, jako teško se otkriva, jer se do nedavno vjerovalo da je to bolest male djece i testovi na odraslima nisu rađeni. To je dovodilo do činjenica da se oboljeli liječe od nekih drugih bolesti, a zapravo imaju celijakiju. A neliječena celijakija za sobom nosi puno veće probleme koji čak mogu dovesti i do raka crijeva", kaže nam Ankica.

Koji su njezini simptomi?

"Kako smo već rekli da celijakija ima tisuću lica tako ima i tisuću različitih simptoma. Od napuhnutosti trbuha, grčeva, opstipacije, dijareje, gubitka tjelesne težine, itd. Važno je napomenuti da mnogi dijagnosticirani celijakičari nemaju nikakve vanjske simptome bolesti, no biopsija tankoga crijeva pokaže tešku atrofiju crijevnih resica."

Recimo nešto i o problemima celijakičara u Bosni i Hercegovini?

"Najveći problem je dostupnost sigurne hrane. Naime, celijakičari smiju koristiti industrijsku hranu koja je deklarirana kao bezglutenska. Ili barem onu koja je uredne deklaracije, i za koju imamo potvrdu od dobavljača da tijekom procesa proizvodnje ne može doći do kontaminacije. Ta hrana je redovno i skupa. Npr. jedan kilogram bezglutenskoga brašna stoji od 9 do 11 konvertibilnih maraka. Isto tako, razlika u cijeni između glutenskoga i bezglutenskoga jaffa keksa je čak 7 maraka", ističe Ankica Ostojić.

Postoji li sufinanciranje od Županije u nabavci bezglutenskih proizvoda?

"Postoji, ali ograničeno i nedovoljno. Županija HN osobama oboljelim od celijakije koji nemaju stalni radni odnos i djeci koji se školuju osigurava izbor bezglutenskih namirnica na mjesečnom nivou u Gradskoj ljekarni. Međutim i nažalost, taj iznos od 80 konvertibilnih maraka nije dovoljan, ako smo već ustanovili da jedan manji keks stoji 8 maraka. Također činjenica da pravo na sufinanciranje nemaju osobe u stalnom radnom odnosu nije realna. Celijakija je jednaka bolest i kod zaposlenoga i nezaposlenoga. Ali treba vremena dok nam Zavod dobije uši da čuje", kaže Ankica te dodaje kako je pomoć ovisna od županije do županije.

"O naknadi za oboljele odlučuje se na županijskoj razini. Svaka županija ima svoju odluku o sufinanciranju. Negdje je to 12 kilograma bezglutenskoga brašna po osobi, negdje 5. U nekim županijama oboljeli nemaju nikakvu naknadu, dok u nekima imaju novčanu pomoć za kupnju bezglutenskih namirnica."

Što poručiti svima koji sumnjaju na celijakiju i imaju određenih problema?

"Neka se obrate svome obiteljskome liječniku koji će ih uputiti gastroenterologu. Krvni nalazi i biopsija tankog crijeva će dati odgovor na sva pitanja. U slučaju da se otkrije celijakija, doživotna bezglutenska prehrana je jedini ispravan i siguran način života. Trebat će vremena da se sve nauči, od sigurnih namirnica, do pripremanja bezglutenske hrane. Ali kad shvatite da vas više ne boli, sve će ostalo biti lakše", zaključila je u razgovoru za hercegovina.info Ankica Ostojić.