A što ako ona njega zaprosi?

Ali on jednostavno nikako da je zaprosi i sve izgleda kao da mu ona uopće nije važna.

Čini mi se da muškarci danas znatno više strahuju od ženidbe nego djevojke. Je li to oduvijek bilo tako ili je to nešto novo? Ne znam. Ali mogu zamisliti zašto muškarci, koji danas sve češće odrastaju bez očinskoga autoriteta, imaju poteškoća u pitanjima veza i vezivanja.

Osim toga, danas je odgoj djevojaka i mladića znatno manje usmjeren na brak nego što je to bilo ranije. Uspješna poslovna karijera i društveno priznanje danas kao da imaju prednost. Zato je posve razumljivo da im korak prema ozbiljnu vezivanju predstavlja veću preprjeku nego prije.

Mnoge moje prijateljice doživljavaju to otprilike ovako: veza je dobra i ona želi da krenu i korak dalje: vjenčaju se, pronađu stan, dobiju djecu. Ali on jednostavno nikako da je zaprosi i sve izgleda kao da mu ona uopće nije važna.

Kod nekih se pokazalo da je to bilo samo pitanje vremena i trenutka. Kada se njemu učinilo da je došao pravi trenutak, zaprosio ju je. Druge opet čekaju na to već godinama i veza će se prije ili kasnije raspasti, a njihove su najbolje godine već prošle.

Pa što bi žena mogla učiniti? Nema tu nikakva recepta. Ali razmotrimo neke razloge zbog kojih muškarci oklijevaju, a mogli bi im poslužiti kao uporište:

Neiskusan. Mlađi muškarac, koji nema puno životnoga iskustva ni iskustva sa ženama, želio bi biti sigurniji u to što zapravo očekuje od života i koje mu se sve mogućnosti nude. Takav nije spreman za brak sve dok njegovo srce ne postane spremno za vezivanje. Trebao bi znati da nije loše oženiti se dok si još mlad. No i tada treba biti spreman i zreo za to.

Onaj koji još nije postigao sve zacrtano. U kakvoj se on životnoj situaciji nalazi? Većina muškaraca želi biti i prije vjenčanja, barem teoretski, u stanju uzdržavati svoju obitelj. Stoga će u današnjemu nesigurnom poslovnom svijetu ili dok se još uvijek obrazuju, radije pričekati. To je arhaičan stav prema kojemu žena mora pokazati razumijevanje i strpljivost. No i muškarci bi ipak mogli malo popustiti. Većina žena danas rado zarađuje za život, i to je lako razumjeti, barem dok još nema male djece o kojoj se treba brinuti. Zato, nemojte pod svaku cijenu svoju plaću držati najbitnijom, kao nekakav conditio sine qua non!

Nesiguran. Poneki muškarac nije baš samosvjestan i nema najbolje mišljenje o sebi. Možda je siromašan ili nema visoko obrazovanje. Možda potječe iz zemlje koja kod nas baš i nije na cijeni. Može biti da takav čovjek misli kako se ti ionako nikada ne bi pristala udati za njega te da bi čak ispao i nepristojan kada bi te zaprosio. Takvu prestrašenu i nesigurnu momku treba uvijek iznova pokazivati da je baš on čovjek iz tvojih snova.

Ranjen. Kakva je njegova obiteljska prošlost? Je li bilo traumatičnih svađa? Nasilja? Zlostavljanja? Tko je rijetko u životu susreo primjer sretna braka, može doista duboko u srcu misliti da ni jedan brak ne može uspjeti. Takav čovjek može djelovati vrlo staloženo, možda je uspješan i omiljen u društvu. No u stvarnosti mu zapravo treba iscjeljenje, možda čak i kakva terapija. Moje je mišljenje da bi se čovjeka u takvoj situaciji moglo, na vlastiti rizik, ipak nježno prihvatiti za ruku. Ne bi ga se vlastitim ponašanjem ni na koji način smjelo podsjećati na prošlost. Također, važno je znati da se u toj situaciji ne bi trebale pokretati nikakve nepotrebne rasprave ili svađe niti izvoditi scene! Što je teže ono što je proživio, toliko će više vremena trebati za uspostavljanje i izgradnju povjerenja. No i nakon mnogih godina pažnje i brige, ako je njegov strah predubok, on bi ipak mogao pobjeći.

Neženja. Ima muškaraca koji se naprosto ne mogu odvojiti od svojega života bezbrižna neženje. Oni, doduše, traže ženu, ali samo kao prijateljicu za igru. Zato tragaju za najljepšom jer im takva predstavlja trofej. Ali s tom se ljepoticom ne bi vjenčali ni u ludilu! Ipak, jednom dođe vrijeme kada i njima cijela ta igra dojadi, samo - sada im već vjerojatno i četrdeseta kuca na vrata! Žena za kojom tada počinju tragati nije više nikakva diva ili model, nego žena uz koju se osjećaju sigurno i toplo i za koju misle da će postati dobrom majkom. Tako se posve iznenada i vjenčaju s tom ženom, na beskrajno iznenađenje svoje okoline. U svakom slučaju, sve dok im je do igre, takvi se ne će oženiti. Tu ne pomažu ni molbe ni uvjeravanja.

Onaj koji voli udobnost. Svakome je ugodan osjećaj kada zna da ima nekoga tko se zanima za njega, vodi brigu o njemu i pravi je prijatelj za razne pothvate. Osim toga, ugodno je kada te netko grli, ljubi i mazi! Tako postoji i ona vrsta muškaraca koji ostaju uz ženu koja im se čini ugodnom, ali se ne žele vjenčati s njom. On tako ostaje s njom i dopušta si vrijeme za razmišljanje; ne vidi nikakvu potrebu da se bilo što promijeni, sve dok mu je tako ugodno pored nje. Odjednom, on nalijeće na nju - ženu svojega života i oženi se njome preko noći. Zbog svoje potrebe za ugodom i udobnošću onoj je prvoj oduzeo dragocjeno vrijeme i na kraju joj slomio srce. Zato takva momka treba, ni prerano, a ni prekasno, malo protresti i zatražiti da donese odluku.

Kako se pametno ponijeti prema muškarcu koji se boji braka?

Jesi li među opisanim kategorijama muškaraca koji se boje vjenčanja prepoznala i svojega dragog? Ako jesi, procijeni koliko je dubok taj njegov strah? Možda bi mogla saznati više o tome kada bi mu tu i tamo, ne pobuđujući u njemu sumnju, postavila ovakva pitanja: "Kada jednom budeš imao dijete, kako bi ga radije odgajao: ovako ili onako?" Ili: "Gdje bi radije živio kada se jednom oženiš, na selu ili u gradu?" i tako dalje.

Važno je samo da od početka ne radiš nikakvu tajnu od toga da bi se svi "jednom" željeli vjenčati i zasnovati obitelj. Ali, samo oprezno, jer muškarci su vrlo osjetljivi na takva pitanja. Jednom mi je jedan oženjeni prijatelj rekao: "Mi se muškarci jednostavno bojimo žena koje se žele udati pod svaku cijenu, a za to sasvim slučajno odabiru baš mene..." Dakle, važno je da žena ne ostavlja dojam da joj je glavna stvar udaja nego drugi!... Pogotovo dok to još i nije toliko odlučujuće.

Žena koja se želi udati loše će učiniti ako se s nesigurnim muškarcem upusti u seksualnu vezu. Da i ne spominjem mogućnost da negdje započnu i zajednički život. Logično, ako on već ima sve što želi i što mu treba, zašto bi se ženio?

Za žene je čekanje rizik. Po današnjim standardima, protjecanjem godina žene obično ne postaju muškarcima ni primamljivije. A biološki sat za rađanje djece - ne za udaju! - doista neumoljivo otkucava, i to nije fraza! To za žene znači da moraju ocijeniti i odmjeriti rizik koliko se godina može usuditi staviti na tu kartu? Američki savjetnici za pitanja veza općenito spominju najviše dvije godine. Ukoliko dotada ne uslijedi prosidba - move on! Kreni dalje! Čini mi se da bismo trebali biti puno oprezniji s ovakvim brojkama pa za veze nikako ne bih postavljala ovako drastične rokove i vremenska ograničenja. Možda bi bilo bolje da se nakon te dvije godine razmisli i povede ozbiljan razgovor, ali sa samim sobom.

Smije li žena biti ona koja će zaprositi? Dugo sam razmišljala o tome. Zapravo, a zašto ne? Ali nekako mi taj odgovor baš i nije sjeo najbolje. Danas si dopuštam o toj temi jednostavno reći sljedeće: vjerujem da je za ženu bolje da to ne učini. Kao prvo, nema puno izgleda da će njezina prosidba nekim čudom ukloniti razloge njegova oklijevanja i otezanja. Ako on nije siguran, ostat će i nadalje nesiguran, s tvojom prosidbom ili bez nje. Jer da jest siguran i da mu je sazrelo vrijeme, on bi te već i sam zaprosio. A kada bi i rekao "da", moglo bi biti da će se on, dugoročno gledano, osjećati "manje muškarcem", zbog čega će opet patiti njegovo pouzdanje u sama sebe i osjećaj da je vrijedan tvoje ljubavi.

Draga čitateljice, trebamo biti svjesni da smo obilježja ljudskih bića zadržali još iz razdoblja pećinskoga čovjeka i kamenoga doba. Tu se ništa nije promijenilo. Muškarac je lovac, a žena želi biti osvojena. Zbog toga on treba zatražiti njezinu ruku, a ne obrnuto.

No to ne znači da ga se ne može potaknuti gradeći mu mostove i pružajući mu izvjesnu sigurnost da ne će doživjeti odbijanje, dati mu osjećaj da je on netko i da si možeš posve jasno predočiti život proveden uz njega.

Drukčije je u situaciji kada par već dvadeset godina živi zajedno i kada je zajednički već othranio i djecu. Možda to jednome od njih nije bilo dovoljno važno. No možda je sada ipak došlo vrijeme? U takvim slučajevima i žena može započeti ovaj razgovor, jednako kao i muškarac. Jer za primanje Božjega blagoslova nikada nije prekasno.

Bitno.net