12 stvari koje djetetu trebate reći o školi
Pored uobičajenih razgovora oko knjiga, bilježnica, pernice, torbe, odjeće i sličnih stvari, važno je djeci reći i sljedeće:
Učiteljica će očekivati da djeca sjede po 45 minuta koliko traje školaski sat. Razgovarajte s djetetom kako mu se to čini. U razredu je xy djece, učiteljica je jedna.
Ponekad će dijete moći izraziti svoje mišljenje, ponekad ne. U obitelji djeca često dobiju punu pažnju i članovi obitelji ga mogu u potpunosti saslušati. U školi često nije tako. Razgovarajte o tome kako se dijete nosi s tim.
Također, upoznajte dijete s činjenicom da je vrijeme za fiziološke potrebe planirano prema satnici i da se od njega očekuje da se užina ili odlazak na toalet obavlja pod odmorom.
Pokažite djetetu da ste tu za njega od samog početka, da ste zainteresirani za njegova iskustava, budite rame za plakanje kada je potrebno i dajte mu do znanja da na vas može računati. Pri tome ne mislim da ste tu da pišete djetetovu zadaću.
Učite djecu od početka samostalnosti i nemojte činiti stvari umjesto njih.
Prvih dana škole razgovarajte i o tome što su domaće zadaće i dajte do znanja djetetu da je zadaća njegov posao, odnosno pripada njemu i nastavniku. Susrećem mnoge roditelje koji postanu ponovno učenici 1.-8. razreda, onda ponovo srednjoškolci i silno su frustrirani zbog toga.
Čitaju lektire, pišu sastavke, nabavljaju plastelin kasno na večer po susjedstvu... Oblikujte svoj odnos prema ovome od samog početka i vidite želite li ponovo u školu. Ako odlučite da želite, onda nemojte biti frustrirani zbog toga. U redu je djeci pomoći oko zadaće ili lektire kada vas traže, no nije dobro preuzeti odgovornost za poslove koji pripadaju djeci, što roditelji često čine. Bitna je razlika između pomoći oko nečega i preuzimanja odgovornosti.
Budite pažljivi prema djeci u prvom polugodištu dok se polako navikavaju na svoj novi ritam. Razgovarajte s njima i recite im što je možda vama nedostajalo kada ste krenuli u školu (npr. više igre) i zajedno nađite načina da aktivnosti koje su voljeli prije škole ostanu dio njihovog života.
Nemojte uvjeravati dijete da će mu u školi biti odlično i da će odmah naći nove i dobre prijatelje. Ponekad se tako ne dogodi i djeca se odmah na početku mogu osjećati neuspješno. Radije im recite da će u školi biti puno djece i da vjerujete da će s vremenom naći prijatelje. Pokažite da vas zanima kako će im biti, poželite im sreću i sa zanimanjem pratite njihove školske avanture.
Ako u životu vašeg djeteta postoji bilo što zbog čega se i inače ne osjeća dobro pred drugom djecom ili u socijalnim situacijama (npr. neka djeca ne vole nositi naočale; neka se ne osjećaju dobro u velikoj grupi, neka djeca mogu biti opterećena nekim aspektima svog fizičkog izgleda i sl.) razgovarajte i o toj temi i probajte zajedno vidjeti što dijete može napraviti da smanji svoju napetost. Polagano i duboko disanje i usmjeravanje pažnje na dah uvijek može biti od pomoći u ovakvim situacijama te pomoći da se dijete vrati sebi.
Djeca su gotovo uvijek sretna zato što kreću u školu. Pokušajte podržati djetetov entuzijazam vezano uz školu i učenje. Dajte sve od sebe da taj entuzijazam opstane što dulje. Stoga, ne opterećujte se ocjenama, radije se usmjerite na to kako dijete može ostvariti svoj intelektualni, emocionalni i socijalni potencijal - njegov, upravo takav kakav je, neusporediv s drugima.
Po povratku prvih dana iz škole prihvatite sve djetetove reakcije - i kada je sretno i kada je tužno ili povrijeđeno nečim. U tom osjetljivom periodu važno je da ima svu vašu podršku - ne tako da ga uvjeravate da to nije ništa strašno, nego tako da zna da može sve reći i da ćete ga čuti, te zajedno vidjeti što može (i treba li što) učiniti. U školi djeca počinju graditi jedan novi život i važno je da se uče oslanjati na vlastite, unutarnje snage.
Vezani članci