U mostarskoj bolnici Dalmatinci su i doktori i pacijenti
- Srića tvoja pa nemaš nikog u bolnici - uzvrati mu Vinko.
- Ali ja sam nikidan doli gonio rodijaka Matu na operaciju pa se začudio. Prije rata jedva sam ćaću natra da ode u mostarsku bolnicu. ‘Rađe me ubij', veli ćaća. A stvarno je bilo jadno i čemerno: one tri-četiri zgrade ka konjušnice, u jednoj se moraš prijavit, u drugoj te liče, u trećoj ležiš, u četvrtoj ti daju nalaze...
A kad sada uniđeš u bolnicu, pa vidiš čistoću, red, sobe, aparate, uljudne sestre..., sve ti krivo što nisi bolestan da tu malo odmoriš. Svaka im čast, sad virujem da Herceg-Bosna nije mrtva i da neko nešto radi. Bolje nego u Splitu.
Pod dojmom ovog razgovora došao sam u mostarsku bolnicu i o njoj praviti novinsku priču. Naravno da sam se prvo obratio čelnom čovjeku, direktoru dr. Anti Kvesiću, koji je u ratu bio zapovjednik bolnice, a nakon rata direktor koji je uključen u sve segmente stasanja mostarske bolnice.
- Prvo, nemoj mi udarat na splitsku bolnicu i njezino medicinsko osoblje. To što se sportaši ovdje liječe, nama laska, ali to ne znači da kolege iz splitske bolnice isto ne bi mogli uraditi. Doktor Ostojić je radio u Splitu, sad je ovdje, sjajan je kirurg, pa ga zato mali Subašić izabrao. Ali moram kazati da se zdravstvo u Mostaru u ratu raspalo. Od 150 zaposlenih spali smo na 350, uz strašno povećan broj pacijenata. Morate znati da smo mi za vrijeme rata u splitsku bolnicu poslali 7000 ranjenika. Da ne spominjemo ostale bolesnike - napomenuo je dr. Kvesić prisjetivši se...
- Osobno to znam pošto sam rat proveo u Sanitetskom stožeru i bio svjedok napora koji su učinili splitski liječnici i sestre. Ostalo mi je u glavi da su mnogi zahvaljivali glavnoj sestri Mariji Županović.
- Marija je bila sjajna - kaže Ante, ali su svi sve poduzimali za spas bolesnih i ranjenih iz BiH, bez obzira na naciju i vjeru, od dr. Gorana Dodiga kao ravnatelja, do čistačica. E, tu su stvoreni temelji mostarske bolnice kakva je danas.
Godine 1993. čelnici Sanitetskog stožera HR HB dr. Ivan Bagarić, dr. Ivan Šarac i dr. Ante Kvesić donose odluku da se na specijalizaciju u Hrvatsku pošalje 75 liječnika. Oni su 15 dana bili u Zagrebu ili Splitu, a 15 na ratnom terenu.
- Godinu dana kasnije formirali smo Kliničku bolnicu u osnivanju, što je blagoslovio biskup Perić, a meni su se rugali na tom (pre)ambicioznom planu, pa su cinici govorili da će to biti Klinička bolnica "Gornji Mamići", aludirajući na moje rodno mjesto. Klinička bolnica u Mostaru danas sliči hotelu A kategorije.
Ne samo zbog monumentalne zgrade na devet katova i 46.000 metara četvornih (46 duluma ili 12 dana oranja), nego još više po tome što tu postoje svi odjeli, što je u njima najmodernija tehnologija i aparatura i što tu radi 1500 zaposlenika, od čega 220 specijalista.
Ante napominje kako se trebaju spomenuti doktori iz Hrvatske koji su dulje vezani uz taj projekt kao što su dr. Vrdoljak, dr. Vučkov, dr. Bakula, dr. Petric, dr. Anđelinović, Tomić, Mandić, Mašković, Gilja...
- Naravno da tu ima "naših Hercegovaca" koji su karijeru napravili u Hrvatskoj, ali to nije bitno - kaže dr. Kvesić.
Imamo, na primjer, i dr. Seju Mulahasanovića koji je 15 godina radio u Berlinu, pa sada svoja iskustva prenosi kod nas kao šef Odjela kardiokirurgije. A obilazeći prostorije, najednom se nađosmo u uredu dr. Zorana Karlovića, gdje su bili još dr. Ostojić, dva anesteziologa, dr. Mišo Lojpur i dr. Mladen Pogorelić iz Splita.
Dr. Ostojić veli da spomenem njegova kolegu iz Splita dr. Čukelja koji nije imao vremena za slikanje, jer je zauzet operacijom.
- Zahvaljujući tim ljudima, egzistira naš Medicinski fakultet - naglašava dr. Kvesić nastavljajući:
- Znali smo da bolnica korespondira s Medicinskim fakultetom. A otac našeg fakulteta je dr. Filip Čulo, Duvnjak iz Zagreba koji je napravio plan i program te sve svoje snage uložio da se otvori Medicinski fakultet u Mostaru. Hvala Bogu, danas imamo sjajan fakultet s 50 studenata i trideset onih koji svake godine završavaju studij. I već sad imamo većinu vlastitih kadrova koji tu predaju. Spomenu mi našeg studenta dr. Petrovića za kojega se sada klinike otimaju.
Na kraju dođe i dr. Darko Alfirević, fetivi Splićanin koji se nedavno preselio u Mostar, na mjesto šefa Patologije.
- Radio sam više godina po ugovoru, a onda mi je prošle godine ravnatelj dr. Kvesić ponudio stalni posao i čelno mjesto na Patologiji, pa sam se preselio. Nije Mostar daleko, ovdje imam sjajne uvjete za svoju profesiju. Ovo je Amerika. Nedavno mi došla jedna Hercegovka upravo iz Amerike, liječnica, pa se čudi. I veli da se mostarska bolnica ne bi postidjela ni tamo.
Inače, Darkov je hobi fotografija, nedavno je imao izložbu u Splitu, a slijedi izložba u Mostaru. Mostar je s njim pazario. Pitam ga je li u Mostar došao zbog "nemoralne ponude" dr. Kvesića - stana i velike plaće, a on se samo smijucka.
- Kada bi svi radili i surađivali kao mi iz zdravstva, vjeruj mi da bi u čitavoj regiji bilo bolje i zdravije stanje - na kraju je poručio (ne bez argumenata) dr. Ante Kvesić.
- Moram još kazati da je ova Klinička bolnica koštala 105 milijuna maraka, a da je dvadeset milijuna uložila Republika Hrvatska. Mislim da je to, uz ulaganje u Mostarsko sveučilište, ponajbolja investicija RH za Hrvate u BiH. Da ovo nije dobro napravljeno, bilo bi priča kako su hercegovački lopovi opljačkali Hrvatsku. Zbog toga hvala "Slobodnoj" što dolazi ovdje i pravi priču o našoj bolnici.
piše Petar miloš
izvor: slobodna dalmacija
Vezani članci