Priče iz Hercegovine: Tajna zavalskih paunova

...Snježane Vasilj nije otišlo ni milimetar dalje od onoga što je svojedobno naša državna Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, uvršćujući lokalitet Crkvine u Zavali na popis zaštićenih spomenika kulture, ustvrdila u svom obrazloženju.
Ptice u paru

Zato moram prenijeti neke fragmente: "(...) Zavala se nalazila u srednjovjekovnoj župi Popovo koja se spominje u Ljetopisu popa Dukljanina i u darovnici kneza Miroslava, izdatoj crkvi Sv. Petra u Limu s kraja XII vijeka. Nalazila se u župi Popovo koja je pripadala Dukljanskoj državi u to doba. Prema nalazima ruševina preromaničke crkve Sv. Petra, ukrašene izuzetno bogatom umjetničkom opremom, kao i prema sačuvanim uspomenama na jednu možda još stariju crkvu Sv. Mihajla, zaključuje se da je to mjesto najstariji poznati kulturni centar na području pomenute župe. Naziv visa Ostrog, iznad pravoslavnog manastira, nose inače najstarije tvrđave u čitavom slovenskom svijetu. Opravdano je zaključiti da su se vjerski centri u ranom srednjem vijeku razvijali u ustaljenim političkim centrima, tj. da je u Zavali bilo, u ranom srednjem vijeku, a i kasnije sjedište popovskog župana. U mnogobrojnim dokumentima koji se odnose na župu Popovo ne spominje se crkva Sv. Petra u Zavali (...) Prvi jasan podatak o crkvi Sv. Petra daje Ranjina u Dubrovačkoj hronici, a odnosi se na 1525. godinu. Njegovim navodom se potvrđuje da je crkva Sv. Petra bila katolička. Dokumenti, dva fermana iz 1591. i 1599, te tužba iz 1652. godine svjedoče da je crkva Sv. Petra još postojala i da je imala dobara u Orahovom dolu. Ne zna se kada je crkva Sv. Petra srušena. Pošto se ne navodi u jednom popisu trebinjsko-mrkanjskog biskupa iz 1684. godine u kojem su popisane sve katoličke crkve u Popovu, pretpostavlja se da je već tada bila porušena. Poznato je da su njena imanja poslije 1751. godine predata u posjed Pravoslavnoj crkvi. Možda je tada sagrađena i crkva Sv. Petke. Do 1867. godine na Crkvini su ukopavani i rimokatolici. Te godine vlast je presudila da zemljište sa Pravoslavnom crkvom (Sv. Petke) pripada pravoslavnima i od tada se ovdje katolici ne ukopavaju, već samo pravoslavni. U mnogim dokumentima se pominje da se ovdje po tradiciji slavio Petrovdan, bez obzira na to kome je zemljište pripadalo. (...) Gotovo svi nalazi crkvenog namještaja sa lokaliteta Crkvina nađeni su prije iskopavanja 1957. godine. Raznošeni su po okolnim kućama i u manastir sv. Vavedenja. Još je Mihajlović krajem XIX vijeka našao najčuveniju ploču sa prikazom dvije ptice, od kojih veća ima nimb oko glave i ‘paunov' rep. Dijelovima oltarne pregrade pripadali su komadi od 6 ploča i 2 bazamenta. Sve ploče su približne širine 0,47 m, ali različite visine: dvije ploče su visoke 0,70 i 0,78 m, a četiri oko 0,50 m. Dekorativna plastika iz Zavale, pored očigledne rustičnosti, po ikonografskim rješenjima i izvedbi čini izuzetnu cjelinu i predstavlja rad više majstora. Tu se prije svega ističu 3 ploče sa likovima ptica (velika ploča sa tropleternom zastavicom i prikazom dvije ptice, od kojih ona veća ima nimb i dvije ploče sa prikazom dvije antitetno postavljene ptice i prikazom euharistije. Ostale ploče su ukrašene raznovrsnim motivima pleterne ornamentike (jednostavna i složenija pletenica, čvorovi u krugu ili adosirani, preplet po sistemu mreže krugova i rombova). Miletić smatra da se ploče sa prikazima ptica mogu datirati u XI - XII vijek, dok je plastika sa geometrijskim motivima u tropleteru starija, tj. iz perioda IX - X v. Tihić - Basler pomiču granicu plastike sa tropleterom i do prve polovine XI vijeka, a ploče sa pticama u drugu polovinu istog vijeka i sve smatraju cjelinom istovremeno izrađenom uz gradnju crkve (15). Vego pak sve datira u drugu polovinu XII vijeka, u vrijeme vladavine kneza Miroslava u Stonu, za mira i ekonomskog prosperiteta u Zahumlju. Pored ostalog, takav zaključak izvodi, iz jedne od ključnih činjenica, da se do 1148/9. kada je napisan ‘Ljetopis popa Dukljanina' ta crkva u njemu ne spominje. Na lokalitetu su nađeni dijelovi oktogonalnih stupova od kojih jedan u apsidi crkve Sv. Petra, jedan između dvije crkve na Crkvini, a tri se nalaze u dvorištu ispred crkve Sv. Vavedenja. Na jednom od njih sačuvan je i bazament dug 0,67, a širok 0, 62 m, stupovi su promjera od 0,4 do 0,5 m. Čemu su služili stupovi, da li kao podupirači kupole ‘vjerovatno četvrtaste osnove' u crkvi ili kao dio nekog samostanskog prostora ili nečem trećem, ostaje nerazjašnjeno. Od sitnih nalaza pri iskopavanju, uglavnom u šutu su nađeni: zlatni cizelirani prsten, izrađen prije XVI vijeka, dva venecijanska novčića iz XVII v., akča kovana 1703 - 1730. godine, dva dubrovačka dinarića iz XVII v., dubrovački poludinar kovan 1780. i dvije metalne medaljice s likom Bogorodice iz XIX v. (...)"

Zaštita lokaliteta

Ovako dug citat neophodan je da se vide sva izvorišna kompleksnost i značaj ovog lokaliteta, koji je ostavljen zapušten, jer je očito važnije bilo nadmetanje u njegovoj kulturološkoj, nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti, te se piše na sve strane, više nadmeno negoli znanstveno, te ću sve to radosno preskočiti i u masi drugih iscrpnih i mjerodavnih znanstvenih radova, odlučujem se za fragmente iz dva, a ponajprije zarad "friškosti".
Prvoga je napisao prof. dr. sc. Jaroslav Vego, diplomirani inženjer arhitekture s Građevnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru (ne znam je li ga njegovo prezime dovodi u kakvu srodničku vezu sa arheologom Markom Vegom), a on je sročio i obavio studiju "Spomenički kapaciteti crkve Svetog Petra u Zavali", detaljno analogirajući nju sa starohrvatskim crkvama po Dalmaciji i dubrovačkom zaleđu: "(...) Crkva Sv. Petra u Zavali nije, kao omiška, imala tu sreću ostati očuvanom u svom stereometrijskom volumenu, te posvjedočiti o rustikalnoj snazi starohrvatskog graditeljstva u najbližem zaleđu Jadranskog mora. Usprkos tomu, onako u oskudnim ostacima središnjeg i apsidalnog ziđa, ova građevina uspijeva čuvati analogiju sa arhitektonskim programom koji se u to doba razvijao u južnom i srednjem dijelu istočne obale Jadrana. Prilog tomu su pronađeni dijelovi oktogonalnih stupova koji sugeriraju mogućnost da su bili dijelom potporne strukture kupole, te ostaci pleterne strukture na fragmentima oltarne pregrade, ornamenti koji kriptogramski šalju svoju umjetničku poruku sa hercegovačkog krša iz doba razvoja prve hrvatske države. Upravo ova potonja, dekorativna plastika, prije svih velika ploča sa tropleternom zastavicom i prikazom ptica u paru, pa i dvije manje ploče na kojima su također modelirane ptice uz prikaz euharistije, upućuju na iskonsku snagu osnovne teme plastične obrade u kamenu arhitektonskih elemenata starih Hrvata. U kristalnoj stilskoj jasnoći sučeljeni paunovi koji se napajaju na izvoru života, simbolički je kompozicijski ekvivalent duša na vrelima besmrtnosti. Ovakve kompozicije s paunovima, nedvojbeno titularima besmrtnosti i Uskrsnuća, imanentne su zabatima oltarnih ograda na nizu crkava iz starohrvatskog razdoblja, ne samo u kulturnom krugu diseminacije sakralnih građevina regionalnog južnodalmatinskog kupolnog tipa nego i na sjevernije položenim zemljopisnim koordinatama jadranskog bazena. I druga stilska inačica uklesana na pluteju zavalske crkve, paun sa Svetim krugom koji nosi drugu pticu, ima jasno simboličko značenje Kristove skrbi za spiritus homini. Vincije Lupis ovaj sloj kamene skulpture, koja pored toga, u gornjoj zoni, nosi preplet trostrukog pletera, veže sa starijim slojem kamene skulpture u Stonu na prijelazu 10. stoljeća, okupljene oko crkve Sv. Mihajla, postavljajući tako neminovnu jednoznačnicu (dubrovačkog) likovnoga vokabulara i onoga koji se na ovaj način pokazuje u njegovom zaleđu, u Zavali, u svojoj rustikalnoj izražajnosti (...)".

I ovce istražuju na lokalitetu

Dvije važne stvari ovdje se nameću kao pretpostavka, gotovo zaključak; nema nikakve sumnje da je lokalitet ove crkve, pa i ono što ona svojim ostatcima nudi kroz sva ova stoljeća, zapravo i sama crkva, puno starija negoli kako ju je Marko Vego datirao, a i pleter koji se posvud nalazi i o kojemu znamo to što znamo, ponajprije za koga je tipičan, različitim teorijama zbunjuje, o čemu Jaroslav Vego, pozivajući se na meritorna imena, zaključuje: "Ubikacija crkve Sv. Petra u Zavali na tragu je okvirnog limesa teritorijalnog rasprostiranja stare hrvatske kulture, kako ga vidi akademik Mohorovčić gdje je prepoznao tri uža, međusobno povezana područja, zonu između rijeka Dunava, Drave, Save i Une, područje Istre te tadašnju užu Hrvatsku južno od Gvozda, što obuhvaća istočnu jadransku obalu sa svojim zaleđem duboko u Dinaride. (...) Ostatci crkve Sv. Petra u Zavali prevažni su za predočavanje kontinuiteta kulturnog razvoja svojeg prostora, ionako podložnog višestranim umjetničkim utjecajima. Svjedočeći povijesnu zbilju humske zemlje protkanu nastojanjima ka kulturnom uzdizanju jadranskog zaleđa, može se, iz današnje perspektive, i razumjeti puni identitet ovoga vrijednog spomenika, te njegova specifična težina. Na tome tragu potrebno je poraditi na potankom istraživanju i afirmaciji njegova identiteta kao priloga verificiranju slijeda gradnje sakralnih spomenika u zenitu prve hrvatske države, na koncu i kao potvrdu samosvojnosti stvaralaštva Zahumlja (...)".

I svi koji o ovoj temi zbore, dohvaćaju se značenja paunova, prelijepo isklesanih na sačuvanim fragmentima. Naravno da i paunovi moraju nekomu "pripadati". Piše vrlo zanimljiv strukovni portal i razgovara s tamošnjim arhelogom Đorđom Odavićem "(...) Mislim na one stilske koje pokazujemo na ovim stranicama. Desno, na velikoj slici, dvije su ptice od kamena koje se nalaze u Arheološkoj zbirci Muzeja Hercegovine, a pored njih iluminacije - crteži iz Miroslavljevog jevanđelja, čija se kopija nalazi u istoj zbirci (...) Osnovne pojmove vezane za naše kamene ptice, i plastiku u tropleteru, razjasnio je svojevremeno Marko Vego. Crka Sv. Petra u Zavali (Popovo) pominje se 1525. kod Ranjine (Anali). Pominje se i kasnije, u turskim dokumentima. Sudeći po jednom izvještaju biskupa Sigismunda Tudisića iz 1751, crkva je stradala u zemljotresu, a njena imanja predata su u posjed pravoslavnim kaluđerima iz Zavale. O tome, ako se ne varamo, izjasnili su se kasnije i nadležni sudovi, ali mnogo interesantnije stvari desile su se na terenu. Arheolozi su u crkvi Sv. Petra otkrili tzv. kamenu plastiku ukrašenu motivima pleterne ornamentike sa već definisanim vizantijskim analogijama duž jadranske obale, do sjeverne Italije). Asocijacije su brojne, ali ništa nije sasvim izvjesno. Nauka još nije stavila tačku. Nada Miletić, na primjer, zapaža, da je jedan fragment sličan borduri Sv. Križa u Ninu (9. vijek), a drugi kamenoj plastici iz crkve Sv. Mihajla u Stonu?! To je recimo tako, ali kako rastumačiti fragment arkade ciborija (otkriven na lokalitetu Mihalje) koji potpuno liči na ciborij iz Valpoličele (712. godina)...".

Sunčev točak

Bit će potom upitan: U onoj, nama najinteresantnijoj kompoziciji, ptica (da li paun?) ima svetački oreol?! Da, to je ono što zbunjuje, ono što godinama traži vjerodostojno i suvislo obrazloženje ili neko razumno tumačenje "(...) U hrišćanstvu paun simbolizuje sunčev točak (on ovdje tako i izgleda). Paun je i kod hrišćana simbol besmrtnosti. Njegov rep slika je neba osutog zvijezdama. U hrišćanskoj ikonografiji (J. Chevalier, A. Gheerbrant) paunovi piju iz putira (taj prizor imamo u dva primjerka u Muzeju Hercegovine). Na srednjem istoku paunovi se prikazuju uz stablo života, u tim prizorima simbolizuju čovjekovu duhovnu dvojnost (podvojenost, da li i izvjestan dualizam?!). Paun je, dalje, tretiran kao životinja sa stotinu očiju, kao simbol vječnog blaženstva, duhovnog viđenja boga...", izvadak je iz poduljega i zanimljivog razgovora s crnogorskim arheologom, koji se bavi i misterijom Miroslavljevog evanđelja, za koje vrijede teorije da je nastalo ili ovdje u zavali ili u Bijelom Polju, crnogorskom...

Samo ti, Snježana, kopaj, sve će se ovo razbistriti.

Dragan Marijanović/oslobođenje