Vratio sam ti se Tomislavgrade
Zbilja ne treba provoditi znanstvena istraživanja kako bismo zaključili, da lokalnim političkim životom i administrativnim službama, od početka 1990ih dominiraju stara lica, s arhaičnim rješenjima aktualnih duvanjskih problema. Teza o prisutnosti nepotizma, korupcije u duvanjskim strankama i službama također stoji, uostalom navedene anomalije kao temeljne probleme lokalne zbilje navode brojni Duvnjaci. S ovim društveno-političkim problemima duvanjske svakodnevnice bio sam upoznat prilikom završetka studija povijesti, ali sam se ipak odlučio vratiti u Tomislavgrad. U daljnjem referiranju navesti ću osnovne razloge povratka u Tomislavgrad.
Jedan od razloga koji me ponukao na povratak, pored lokal-patriotskog zanosa, jest narušena demografska slika BiH, ali i Tomislavgrada. U tom smislu prije svega mislim na katastrofalno brojčano stanje katoličkog (hrvatskog) pučanstva, čiji se broj poslije rata prepolovio. Napominjem, kako je katolička vjera i hrvatska nacionalnost dio moga identiteta, kao što je i Duvnjak treća komponenta tog identiteta, koja me ujedno povezuje sa sugrađanima različitih vjeroispovijesti i nacija. Problematika iseljavanja Hrvata iz BiH, ujedno i iz Tomislavgrada, važnija je od svih socijalnih i ekonomskih problema, jer ukoliko se nastavi ovakav dramatični trend iseljavanja, dugoročno je ugrožen opstanak Hrvata na ovim prostorima. Zbog toga sam razmišljao kako sam "dužan" vratiti se u rodni kraj, te time u maloj mjeri pridonijeti zaustavljanju trenda trajnog iseljavanja, jer za razliku od Valentina, ne vjerujem da nam u tom smislu "samo Bog može pomoći".
Također, kao većina mladih poslije završetka studiranja, razmišljao sam o ekonomskoj (ne)isplativosti povrataka u Tomislavgrad. S obzirom na diplomu magistra povijesti, vjerojatni posao vidio sam u sustavu obrazovanja, usporedivši visinu plaća u struci s onima u Hrvatskoj, procijenio sam kako je i u ovom segmentu povratak u Tomislavgrad racionalan.
Nadalje, na umu su mi bile i ostale aktivnosti u slobodno vrijeme, sportske, društvene, kulturne, zabavne. Pitao sam se na koji način se u tom pogledu aktivirati? Pruža li Tomislavgrad mogućnost angažmana u ovim poljima djelatnosti? I u ovom smjeru sam zaključio da se mogu aktivirati, prije svega u košarkaškom klubu, u kojem sam igrao dugi niz godina, a koji još uvijek funkcionira. Doduše, ovdje me pomalo kopkala činjenica da kulturno-društveni život Tomislavgrada nije na zavidnom nivou. Međutim, smirili su me razgovori s poznanicima koji žive u Zagrebu, Splitu itd., koji su priznali kako jako malo koriste društveno-kulturne blagodati tih gradova.
Nažalost ili nasreću, nisam morao pregovarati s pripadnicom ljepšeg spola je li ona spremna živjeti u Tomislavgradu, jer u trenutku završetka fakulteta nisam bio zaljubljen, stoga sam se mogao mirne duše i slobodna srca vratiti u voljeni Tomislavgrad.
Što se u međuvremenu, u ovih godinu i četiri mjeseca poslije diplomiranja promijenilo? Koliko su se moje želje, naumi i predviđanja ostvarili? Iskreno, jedino se moj povratak u Tomislavgrad s intencijom malog obola u trendu iseljavanja iz Tomislavgrada ostvario. Jer, i dalje sam bez stalnog posla u struci, a košarkaški klub, u kojem me svakodnevno treniranje najviše ispunjavalo, je prema pisanju pojedinih medija pred gašenjem? Na kraju, da budem do kraja iskren, u ovih godinu i četiri mjeseca nisam se zaljubio, niti u djevojku iz mog kraja.
Usprkos svemu, još uvijek sam optimist, te vjerujem u sretan i prosperitetan život u Tomislavgradu. Naime, detektirani duvanjski problemi s početka priče, korupcija i nepotizam nisu isključivo fenomeni duvanjskog društveno-političkog života, te nisu pravi razlog za trajno napuštanje Tomislavgrada. Vjerujem kako je duvanjski načelnik obrazovaniji, pametniji, manje sklon korupciji i nepotizmu, od splitskog, u čijem okrilju se trenutno nalazi naš Valentin. Također, ne vjerujem da je ostala splitska politička elita i gradska administracija poštenija i sposobnija od naše. S druge strane, odlazak iz Tomislavgrada iz egzistencijalnih razloga posve je opravdan, pogotovo ako se radi o zaposlenju u struci.
No, čini mi se kako se Valentin, ali i drugi mladi, obrazovani Duvnjaci olako odlučuju trajno napustiti Tomislavgrad, bez da su se pokušali politički, društveno, sportski angažirati i na taj način u određenoj mjeri promijeniti percepciju našeg grada s početka priče. Nadam se da nekolicina poznanika koja trenutno pomišlja na odlazak, taj korak neće napraviti, te da će trajnim ostankom u Tomislavgradu pridonijeti političkom, gospodarskom, sportskom, društvenom ili kulturnom uzdizanju našega grada, u onom segmentu u kojem je kao pojedinac kvalificiran i sposoban.
Krešimir Parlov/TGportal
Vezani članci