Umro je hrvatski književnik Jozo Mašić
Obogatio nas je s više od dvije stotine književno - kritičkih tekstova, a ovih dana u Tomislavgradu je predstavljena njegova zbirka pripovjedaka Ljudi i tice na kojoj zbog bolesti nije mogao nazočiti.
Posljednji ispraćaj Joze Mašića bit će u utorak, 10. siječnja na mjesnome groblju u Sarajlijama, u 14 sati.
Zahvalni smo za Jozin život i sve dobro što je učinio za duvanjski kraj, te kulturu općenito. Neka počiva u u miru Božjem, a njegovim najbližima upućujemo iskrenu sućut.
U nastavku objavljujemo biografiju Joze Mašića, kao i cjelovite recenzije o njegovom posljednjem dijelu (Ljudi i tice) koje su napisali njegovi prijatelji, profesori Marko Tokić i Ivan Baković. Piše Tomislavcity.
O Jozi Mašiću:
Jozo Mašić (po pradjedu Danki - Marku na kući zvan i Dankić) rođen je 13. studenog 1956. godine u Tomislavgradu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju, a zvanje profesora hrvatskoga jezika i književnosti stekao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Dugo godina bavio se novinarstvom. U vrijeme Domovinskog rata bio je glavnim i odgovornim urednikom Tomislavgradskih ratnih novina (TRN), gotovo od samog početka do konca rata. U to vrijeme, kao tajnik Matice hrvatske - ogranak Tomislavgrad, priredio je niz izložaba, tribina, predstavljanja knjiga, književnih večeri... U vrijeme Domovinskog rata jedan je od utemeljitelja i urednika Hercegbosanske novinske agencije (HABENA) u Mostaru, zatim glavni urednik tjedna „Horizont" te stručni savjetnik za kulturno-umjetničke programe u Domu kulture (danas KIC) u Tomislavgradu, gdje jedno vrijeme obnašao dužnost pomoćnika ministra za kulturu, prosvjetu i šport općine Tomislavgrad.
Bavio se književnim i književno-kritičnim radom od pokretanja „Naših ognjišta". Objelodanio je knjigu priča „Roman o Ljiljani" te više od dvije stotine književno-kritičkih tekstova, eseja, ogleda, studija, prikaza, recenzija, političkih kolumni... Pripovijetkama je zastupljen u nekoliko izbora i antologija u RH i u BiH, a „Roman o Ljiljani" uvršten je u ediciju, „Hrvatska književnost u BiH u 100 knjiga". Bio je član je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne sa sjedištem u Mostaru.
S glumcima amaterima, srednjoškolcima iz Tomislavgrada i Čapljine te članovima FRAMA-e na scenu je postavio nekoliko (svoji i „tuđih") dramskih tekstova (Oltar sv. Franje, Netko mora biti leptir, Svi me vole samo tata ne...) Bavi se slikarstvom i kiparstvom - njegovi likovni uratci nalaze se i krase nekoliko svjetovnih i duhovnih prostora, najviše u Tomislavgradu. Jozo Mašić bio je uposlen u Srednjoj strukovnoj školi, a potom obnašao dužnost ravnatelja u Gimnaziji Marka Marulića.
Posljednji ispraćaj Joze Mašića bit će u utorak, 10. siječnja na mjesnome groblju u Sarajlijama, u 14 sati.
Zahvalni smo za Jozin život i sve dobro što je učinio za duvanjski kraj, te kulturu općenito. Neka počiva u u miru Božjem, a njegovim najbližima upućujemo iskrenu sućut.
U nastavku objavljujemo biografiju Joze Mašića, kao i cjelovite recenzije o njegovom posljednjem dijelu (Ljudi i tice) koje su napisali njegovi prijatelji, profesori Marko Tokić i Ivan Baković. Piše Tomislavcity.
O Jozi Mašiću:
Jozo Mašić (po pradjedu Danki - Marku na kući zvan i Dankić) rođen je 13. studenog 1956. godine u Tomislavgradu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju, a zvanje profesora hrvatskoga jezika i književnosti stekao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Dugo godina bavio se novinarstvom. U vrijeme Domovinskog rata bio je glavnim i odgovornim urednikom Tomislavgradskih ratnih novina (TRN), gotovo od samog početka do konca rata. U to vrijeme, kao tajnik Matice hrvatske - ogranak Tomislavgrad, priredio je niz izložaba, tribina, predstavljanja knjiga, književnih večeri... U vrijeme Domovinskog rata jedan je od utemeljitelja i urednika Hercegbosanske novinske agencije (HABENA) u Mostaru, zatim glavni urednik tjedna „Horizont" te stručni savjetnik za kulturno-umjetničke programe u Domu kulture (danas KIC) u Tomislavgradu, gdje jedno vrijeme obnašao dužnost pomoćnika ministra za kulturu, prosvjetu i šport općine Tomislavgrad.
Bavio se književnim i književno-kritičnim radom od pokretanja „Naših ognjišta". Objelodanio je knjigu priča „Roman o Ljiljani" te više od dvije stotine književno-kritičkih tekstova, eseja, ogleda, studija, prikaza, recenzija, političkih kolumni... Pripovijetkama je zastupljen u nekoliko izbora i antologija u RH i u BiH, a „Roman o Ljiljani" uvršten je u ediciju, „Hrvatska književnost u BiH u 100 knjiga". Bio je član je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne sa sjedištem u Mostaru.
S glumcima amaterima, srednjoškolcima iz Tomislavgrada i Čapljine te članovima FRAMA-e na scenu je postavio nekoliko (svoji i „tuđih") dramskih tekstova (Oltar sv. Franje, Netko mora biti leptir, Svi me vole samo tata ne...) Bavi se slikarstvom i kiparstvom - njegovi likovni uratci nalaze se i krase nekoliko svjetovnih i duhovnih prostora, najviše u Tomislavgradu. Jozo Mašić bio je uposlen u Srednjoj strukovnoj školi, a potom obnašao dužnost ravnatelja u Gimnaziji Marka Marulića.
livno-online.com
Tekst se nastavlja ispod oglasa