Sreću čine trenutci – u Tomislavgradu predstavljena Izabrana djela Dževada Karahasana

U posve nekonvencijonalnoj promociji, kroz ugodne, tople razgovore prožete dubokoumnim mislima i zdravim humorom predstavlječa i izvrsne moderatorice Snježane Redžepagić predstavljena su djela ovoga velikog duvanjskog autora.

– Dževad Karahasan je najugledniji živući bosansko-hercegovački pisac, a također on je jedna od najzanimljivijih pojava suvremene europske književnosti – kazao je Matija Bošnjak pisac i izvršni urednik izdavačke kuće Connectum te je upitao autora koliko je njegovo rodno mjesto utjecalo na njega i njegov rad.

– Puno – dobio je odgovor – sve ono što ja jesam začeto je u Duvnu. Sve ono što znam naučio sam negdje drugo. Moje djetinjstvo obilježilo je siromaštvo i raskoš u isto vrijeme. Vidite, ovdje imate dvjesto pedeset, dvjesto sedamdeset sunčanih dana godišnje i nemoguće je ostati tmuran pored tolikoga svjetla! Moje djetinjstvo obilježila je svjetlost, siromaštvo i šutnja jer je iznad moje kuće šuma, gaj, u kojemu se odlično moglo šutjeti. Ta iskustva obilježila su me zauvijek – kazao je autor te je s odlično raspoloženom publikom podijelio nekoliko duhovitih, ali izuzetno poučnih crtica iz svoje mladosti.

Na njega su, priznao je, u mnogočemu utjecali i franjevci. Jedan od njih je pokojni fra Ivo Bagarić koji ga je u mladosti podučavao te ga se rado prisjetio:

– Učio me njemački jezik, i kada je podučavanje privedeno kraju upitao sam ga koliko sam mu dužan, a on me zbunjeno gledao. “Što bi mi bio dužan“, začudio se.“ Koliko trebam platiti?“, upitao sam, a on je to odlučno odbio: “Samo ti nastavi učiti, i ako to učiniš, ja bih tebi trebao platiti! Što ti vrijedi znanje ako ga nećeš prenositi?“ – glasio je njegov odgovor.

S drugim predstavljačem, fra Milom Babićem veže ga, priznao je, dugo prijateljstvo koje je 1982. godine započelo sočnom svađom oko Miroslava Krleže.

– Mi se svađamo i danas! Vidite, ja sam skeptik, u sve pomalo sumnjam, u sebe najviše. Zamislite onda koliko me živcira netko tko nepokolebljivo vjeruje u dobro kao što to čini fra Mile Babić – šalio se autor.

Fra Mile je naglasio vrijednost iskrenih razgovora kod ljudi, pohvalio je sposobnost Dževada Karahasana da svijet oko sebe gleda iz tuđe perspektive te je na to potaknuo i sve nazočne.

– Treba se pokušavati staviti u „tuđe cipele“, pokušati razumjeti ljude oko sebe, a ne osuđivati jer se svijet mijenja na bolje samo vlastitom dobrotom, a to Dževad dobro zna i poručuje kroz svoje likove – energično je, u svome stilu govorio fra Mile.

Na koncu se u ove ugodne razgovore koji potiču na razmišljanje uključila i publika  koja je dobila mogućnost autoru postavljati pitanja i uistinu uživati u njegovim odgovorima.

– Jesam li sretan? Povremeno jesam. Sretan sam, na primjer, kada se prepoznam s drugim čovjekom, kad ga shvatim ili kad dobijem neku posve novu spoznaju. Naše slabo tijelo ne bi podnijelo konstantnu istinsku sreću! Zamislite samo da ste ludo zaljubljeni u svoju suprugu dvadeset i četiri sata na dan, bez prestanka. I tako četrdeset devet godina za redom, pa to bi bilo neizdrživo! Sreću čine trenutci – bio je samo jedan od njegovih zanimljivih odgovora. 

Promocija je završila ležerno, upravo  onako kako je i započela, a dojmovi na ovu večer sigurno će dugo ostati živi u svima koji su imali sreću nazočiti joj, jer u pravu je ovaj veliki književnik (koji je čak dva puta nominiran za Nobelovu nagradu), sreću zbilja čine trenutci.

tomislavcity.com