Marina Radoš: Ta prokleta pjesma
Na radiju zvuči bolje nego kad si sam.
Ne tuširaš se uz nju i ne čistiš sobu uz njezine taktove.
Ne tuširaš se uz nju i ne čistiš sobu uz njezine taktove.
Njoj puštaš da ti gnječi srce kao opušak potpeticom. Ona je naše najljepše mazohističko iskustvo u životu.
To je ona. Ta prokleta pjesma.
Taj glupi spoj muzike, riječi koje ubijaju i glasa koji spašava.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Samo je ona dostojna naših tišina. Samo ona ima moć da zaboli više i slađe nego one.
Samo ona ispuni neke davne poglede, iscijepane stotinama očiju koje ne vide kao mi.
Ulazi u sobu. U kafić. U automobil... Kao dim cigarete među zube.
Ta prokleta pjesma živi zauvijek.
I svatko ima neku svoju.
I kad kažeš DJ-u na nekom dobrom privatnom tulumu: 'Gasi tu jebenu pjesmu', tada je najviše želiš čuti.
Tada najviše uživaš u njoj. Tada je se najviše plašiš.
Samo je ona ljepša, bolja i strašnija od tišine.
Koja je tvoja?
Marina Radoš
Vezani članci