Marina Radoš: Oprosti joj, majke ti…

Ona je bila ta koja ga je zavoljela prvih mjesec dana, iako je postojala velika mogućnost da je glup ko noga, a noga mu vrijedi više nego on čitav.

Za esava.info piše: Marina Radoš

Eto, rastaviše se prije točno dvije godine. To je izgledalo ovako:
"Spakiraj se sam, svih 56 pari bokserica su ti na stolu za peglanje i oprosti joj, majke ti, što ih nije ispeglala."

"Spakiraj se sam, one uske majice za trening zimi su ti u ormaru, i oprosti joj, majke ti, što ne zna točno kako se zovu."

"Šta je gledaš? Spakiraj se sam. Izrezani članci iz lokalnih novina su ti u drugoj ladici, i oprosti joj majke ti što ti nije rekla da ih je sve isposlovala preko poznanstava."

"Oprosti joj, majke ti, što te je pustila da vjeruješ i hvališ se kako te obožavaju navijači i hvale veliki treneri grada Mostara."

"Oprosti joj, majke ti, što nije mogla piti kave s Kobrom i njegovom curom koja se zamišljala kako sjedi u VIP loži Nou Campa i maše kameri jer je Kobra upravo zabio u Ligi prvaka."

"Oprosti joj, majke ti, što nije toliko vjerovala u tebe."

"Oprosti joj, majke ti, što te onoliko nagovarala da upišeš fakultet i živiš kao čovjek."

"Ne gledaj ju tako, pakiraj se sam."

"Oprosti joj majke ti što je izdepilirana dežurala u stanu kada je autobus Osijek - Mostar pristizao u luku nakon ljetne pauze."

"Oprosti joj, majke ti, što te ustajala na trening kada se tebi spavalo."

"Što čekaš? Pakiraj se! Ne brini, neće ona nikome reći zašto odlaziš iz kluba. Prešutjet će vašim prijateljima da si se posvađao s trenerom. Prešutjet će i da novi klub u Srbiji i nije lud za tvojom lijevom nogom kako tvrdiš."

"Oprosti joj majke ti, i sada u pauzi idi kući. Naruči dvije boce Moeta, dvije viskija i obrći ture u diskoteci. Potroši premije na tamburaše! Pokaži zavidnim jazavcima tko si i što si, i čim potpišeš u Srbiji traži plaću unaprijed da ne umreš od gladi."

"Oprosti joj, majke ti, što nije shvaćala da tvoja lijeva noga vrijedi više od njezinog mozga, srca, ruku, završenog fakulteta i posla u struci."

"Idi. I pusti je. Nek prestane živjeti tvoj san i nek sanja svoj."

"Idi, pusti je. Nek se isplače ko čovjek."

Prošle su dvije godine. I došla nova zimska pauza. Nazvao ju je nepoznati, 00381 broj oko jedan poslije ponoći. Ali nije se više javila. Tek kada ju je zamolio da dođe razgovarati s njom i prespavati kod nje, napisala mu je: "Spavaj na klupi u Zrinjevcu. Ipak si ti u svojoj karijeri navikao na klupe."

On i dalje igra u istom klubu u Srbiji i čvrsto vjeruje da za deset godina neće tražiti štelu da ode u Kanadu voziti kamion. Ona i dalje radi na istom mjestu i ponekad otvori neki članak na ćirilici u kojemu se spominje njegovo prezime, i pita se je li sve vrijedilo jedne lijeve noge i jedne velike ženske ambicije.