Marina Radoš: Nova godina
Doći će jednako i nama za šankom u Bubblesu, i mojoj materi na jednom kraju kauča, i ćaći na drugom, doći će i Iki iz Vedašića, doći će i djetetu koje leži u bolnici u komi, doći će usamljenima, doći će zaljubljenim parovima, udovicama, doći će i ostavljenima, i prevarenima, i djevojkama s nevjernim mladićima, i mladićima sa ženama koje vole ili ne vole. Doći će i novopečenim mamama i tatama, doći će i onima koji su pokopali svoju djecu.
Doći će i piscima, i novinarima, i pjevačima.
Doći će jednako i nogometašima treće bugarske lige i Leu Messiju.
I Marku Zuckerbergu će doći, kao i beskućniku.
Dobit ćeš još 365 dana, radio na crno ili imao papire u Njemačkoj.
Još 12 mjeseci dolazi, imao ti pedeset ili sto pedeset kila.
Neće te zaobići nijedna tuga ni radost koja ti je najmjenjena, jeo ti večeras školjke u Bevande ili janjeću paču, ili K-plus čips na otvorenom.
Doći će svakome. Čemu onda veselje? Čemu slavlje kad nas za tri dana čekaju božićne kile oko pasa, prazni novčanici i indeksi, hladni studentski stanovi, uredi i bauštele?
Zašto se veseliti činjenici da godine prolaze? Da starimo? Da nas iz ogledala gledaju neki izborani ljudi?
Možda ova 2014. bude bolja od 2013. Mi joj ne možemo ništa.
Jedino što možemo promijeniti u narednih 365 dana smo mi sami.
Večeras vam ipak, želim slavlje, a u 2014. zdravlje i srce lavlje
Marina Radoš
Vezani članci