Marina Radoš: Malo Ja i Veliko Ja

Kad namprvi put netko kaže 'Vi'? Kad zaradimo prvu plaću? Kad dobijemo dijete ili odemo od kuće?
U mojoj kući nikada nije bio običaj ostavljanja poklona pod jelku na božićno jutro, nego se poklon isključivo čekao u noći sa 5.12. na 6.12., u čizmi koju si čistio čitav bogoviti dan.
Vjerovala sam u svetog Nikolu puno duže nego što je normalno. Zašto? A, valjda sam željela vjerovati. Činilo se savršeno to čarobno biće koje obiđe milijune djece širom svijeta u jednoj noći, svima im pročita misli i u čizmu stavi baš ono što si poželio.
Kako sam postajala veća i želje postajale sve veće, taj Nikola je počeo zakazivati. I eto, nestao je one godine kada sam u čizmi poželjela tigrasto auto, novije godište, dizel, da vele ne troši.

Te godine moje je tijelo napustila Mala Marina.
Zašto ja vama ovo danas pišem? Zato što sam Malu Marinu ponovno pronašla ove godine. Dobro je se bila sakrila, ali je ipak, čitavo vrijeme bila tu.
Danas potražite svoje Malo Ja.
Malo Ja je nevino dijete kojeg sretnim čine sitnice. Gumene bombone sa ljutim šećerom. Palačinke u susjede dok te mater s raštikom čeka za stolom. Tata koji se vraća s posla taman kad je mater mislila ubit boga u tebi. Cener koji ti da baba iznenada ponedjeljkom, pa kupiš smokija za čitav razred.
Malo Ja, u svakome od vas još uvijek želi biti pilot, nogometaš, astronaut, Brankica Stanković, pjevačica, liječnica...

Malo Ja još uvijek želi poljubiti Marija ili Anu iz četvrtog F.
Malo Ja u vama još uvijek pruža ruku svima. Malo Ja u vama još uvijek ne razlikuje ljude po marki majice koju oni nose. Malo Ja u vama još bi uvijek čistilo čizmicu 5.12., popodne, kada dođe iz škole.
Malo Ja u vama još uvijek nije izmoreno životom. Malom Ja još nema pojma o životu.

Neka naredni dani budu vaše Malo Ja. Mala Marina. Mali Mario. Mali Ivan. Mala Ana.
To Malo Ja je jedino dobro u nama. I sve želje koje Malo Ja danas ima ostvarite mu. Nikada, ali nikada, nemojte izdati svoje Malo Ja.
Mala Marina, ja tebe nikad neću.

Ah, da. Kada postanemo odrasli ljudi?
Valjda onda kad prvu put poželimo ono što ne može stati u našu čizmicu.

Marina Radoš