Marina Radoš: Čuvaj nju, dok još ne miriše vanilija

Zašit će ti rukave i pape na vršcima prstiju.
Uzet će te za ruku neko koga si volio i zasvirat će harfe na poljanama koje mirišu na vaniliju.
Dobro je, nisi se vele napatio.
Dobro je, dica su se snašla, nisu nejaki.
Dobro je, 'iškolo' si ih.
Dobro je, neka je po redu.

Obući će ti odijelo koje su odavno ispeglali za tebe i koje visi u ormaru kao sjena.
Skupit će se selo da te mrtva čuva. Netko će plakati. Netko će se sjetiti sebe. Netko će doći da pojede i popije. Neko će doći radi reda.
Izmišljat će ti vrline istim žarom kojim su ti izmišljali mane. O mrtvima sve najbolje. Samo o mrtvima.
Ona će sjediti i prebirati očenaše.
Susjede će zasuti tursku kavu u lonac i paljkom je razlijevati u šalice.
Ona će reći: Ne kupujte vijence. Dajte sto maraka u crkvu, u Kap ljubavi ili u Udrugu Nada.
Nitko to nikada neće napraviti. Sve danas ću - Sutra ću.
Ma, 'ajde, drugi ću put!

Gledat ćeš sam sebe, s poljane koja miriše na vaniliju, kako čekaš sprovod. Sprovod je tek za dva dana, dok sa zapada dođu oni bez kojih si umro.
Ona će plakati. I njih troje isto.
Onda će se vratiti svojim životima, a ona će ostati sama s tvojom slikom iz dana kad si joj dolazio na silo.
Čitavo susjedstvo će brinuti kako joj je samoj. Puna tri dana.
Ni ona ni njih troje u svojim kućama te godine neće okititi jelku. Takav je običaj. Zabranjeno je da ih bilo što uveseli i obraduje.
Ako ona godinu dana nakon što odeš skine crninu, odmah će reći: ''Eno je, pokojni se nije ni oladio, ona već drugog traži!''
Neće se ona više nikada udati. Niti smije. Niti želi.

Dok još ne miriše vanilija, čuvaj nju.
Čuvaj nju, ne komšiluk.
Čuvaj nju, koja će zaplakati za tobom svako jutro, ne samo na godišnjicu.
Čuvaj nju, koja će svaki svoj očenaš izmoliti za tvoju dušu.
Čuvaj nju, koja će svake subote čistiti tvoj grob i spomenik na kojemu piše da ga je ona podigla, a nisi joj bio ni rekao da si kupio grobnicu.
Čuvaj nju, koja ti je ostala kada su njih troje otišli na fakultete, u tuđine ili podstanare.
Čuvaj nju, bez koje ne znaš i ne možeš doručkovati i ručati.
Čuvaj nju, koja ne voli neposoljeno lešo meso, ali ga jede s tobom, jer je tebi visok tlak.
Čuvaj nju, koja ti spremi gaće, duge gaće, čarape, presvlaku i ručnik kad se kupaš.
Čuvaj nju koja stiže misliti i na tebe i na njih troje koji se bore s kreditima, naopakom dicom i životom.
Čuvaj nju, koja nije zauzimala stranu kada si se prepirao sa sinovima i kada su jetrve ronzale jedna na drugu.
Čuvaj nju, od brata svoga, od sestre svoje, od majke svoje, od oca svoga, od rođaka, susjeda, i prijatelja.
Čuvaj nju i od djeteta svoga.

Ona će ti biti vjerna i kada cvijeće ispod spomenika deset puta procvate i uvene.
Ona će biti vjerna i kada prvi put, za rodbinske svatove, skine crninu i ode na minival.
Ona će misliti na tebe i kada te svi zaborave. Ona će pričati o tebi i kada zašute oni koji su držali posmrtne govore i preuveličavali tvoje vrline.
Ona će te voljeti i poštovati i ako se njih troje posvađaju čija je kuća, podvornica, njiva, auto i štedna knjižica.

Marina Radoš