Kristina Ćurković, djevojka koja se bori za glas istine

...Kristina Ćurković naše je gore list. Razgovarali smo s ovom mladom djevojkom koju, uz njezinu ljepotu, nadasve krasi i izraženo domobljublje.

Tko je zapravo Kristina Ćurković?

- Ja sam prvo katolkinja, zatim Hrvatica. Studentica sam teologije u Splitu. Volim svoju domovinu Hrvatsku, volim svaki njen kamen i ravnicu, volim svaku rijeku i planinu, volim sve njene ljude i boli me gledati kako to netko zloupotrijebljava, gazi i uništava. Ja ustvari nisam nitko bitan, samo mlada djevojka, kao mnoge druge, koja je nekim djelima privukla pažnju medija, i to koristim da bih govorila istinu i promicala domoljublje. Volim pisati, crtati i čitati o našoj prošlosti sve do čega mogu doći, od antologija poezije, do knjiga iz povijesti. Volim slušati gusle i gangu, a volim sve naše običaje iz svih krajeva Hrvatske. Volim našu tradiciju i tradicijske vrijednosti koje su nam prenosili djedovi s koljena na koljeno.

Od kada živite u Splitu?

- U Splitu živim već duže vrijeme, i zbilja je prelijep grad, koji ima znakovitu povijest i svaki kamen ima svoju priču. Ali ja više uživam u prirodi, na livadama, poljima i kršu. Dolazim sa sela koje se zove Vlaka, odmah blizu Kazaginca, to je moj raj i sve me za njega veže. Taj kraj mi je čežnja u srcu i ljubav. Tamo sam provela najdraže godine svog života, kad sam trčala po livadama, šetala po šumama, pravila vijence od cvijeća, lovila laptire... Sve je to naša Hrvatska zemlja.

Zalažete se za prava pojedinaca i skupina. Kojih najviše?

- Zalažem se za istinu i pravdu za sve ljude. Ali uvjet prava je taj da nije u sukobu s istinom. Ono što mi srce probada je nepravda učinjena našim djedovima i očevima kroz naše obrambene ratove. Boli me činjenica da je nad našim narodom napravljen genocid od 1945. do 1995., a to je zločin koji vapi u nebo! Istina se mora reći. Jer se jedino na njoj može graditi. Želim biti glas tih ljudi kojima je glas oduzeo prostrijelni metak samo zato što su Hrvati. Boli me nepravda koju se čini našim braniteljima iz zadnjeg Domovinskoga obrambenog rata, i općenito čitavom našem narodu se laže i obmanjuje ga se sa svih strana. Povijest nam pišu neprijatelji rukom mržnje, a nikada nisu željeli Hrvatsku.

Uz ovo „subotnje pismo" koje ste stavili na vrata Vlade, i zbog kojega ste završili na policiji, na koji način ste kao pojedinac do sada reagirali s obzirom na stanje u društvu?

- Ta poruka koju sam u obliku pjesme čekićem i čavlom zakucala na vrata Banskih dvora gdje obitava Vlada RH nije moje jedino reagiranje u javnosti. Sudjelovala sam u organiziranju prosvjeda zbog nepravde u Haagu i protiv ulaska Hrvatske u još jednu uniju, sa zgrade Banovine u Splitu sam skinula "zastavu" Europske unije i na njeno mjesto postavila našu milu Trobojnicu, također sam sa prijateljicom Anitom bacila jaja pred noge tadašnoj vlasti koja je predala našeg branitelja Veljka Marića u ruke agresora, zatim sam imala "umjetnički performans" gdje sam nakon maksimalne izrečene presude zbog skidanja EU zastave s Banovine, pokidala plavu zastavu s 12 petokraka poredanih u krug, a unutar kruga je jedna velika crvena petokraka, a u njoj srp i čekić. Zatim sam nazočila mnogim našim skupovima od Haaga do Vukovara. Trenutno sam aktivna u Stožeru za obranu hrvatskoga Vukovara, s ciljem spriječavanja uvođenja ćirilice. A aktivnosti i služenje Domovini ću nastaviti dok mi živo srce bije.

Jeste li ranije imali posla sa sudovima i policijom. Zbog čega?

- Da, imala sam nekoliko suđenja. Oni su u svojim optužbama teretili mene da remetim javni red i mir i da vrijeđam i uznemiravam druge. Također su me privodili bez ikakvih obrazloženja i držali zatvorenu i tako mi ograničili pravo na slobodu kretanja.

Imate li istomišljenike, ljude koji Vas podržavaju?

- Ne bih rekla da su ti ljudi moji istomišljenici, nego su kao i ja domoljubi koji se bore za istinu i prave vrijednosti u Hrvatskoj. Svakim danom mi se javlja sve više ljudi, svi su razočarani stanjem do kojeg je dovedena zemlja donedavna natopljena krvlju.

Planirate li na sličan iskorak u dogledno vrijeme?

- U dogledno vrijeme, pa dokle god živim na zemlji, borit ću se da se čuje glas istine, glas ušutkanih i glas obespravljenih.

Kakve su reakcije od strane poznanika, prijatelja i javnosti na Vaše istupe?

- U samim počecima javnih istupa, moji prijatelji su se bojali da ne naštetim sebi i da se ne razočaram. Ali već sad znaju i prihvaćaju da je to moj poziv, dužnost, podržavaju me i mole za mene.

Smatrate li da kao pojedinac možete promijeniti svijet i držite li hrabrim Vaše javne istupe?

Kao pojedinac ne mogu promijeniti svijet. Stojim čvrsto na zemlji. Jedino što mogu mijenjati je samu sebe, a time i potaknuti na promjene one u mojoj blizini. Ali prava promjena u društvu u pozitivnom smislu će doći kada se mi Hrvati udružimo, okupimo i nastupimo jedinstveni. Koliko smo složni, toliko smo uspješni. Nakon svega ovoga, moram nadodati da za hrabrost koja mi dođe mogu zahvaliti Bogu. Bila bih najveća kukavica da ne znam da je Isus Krist uskrsnuo, da živi i da je Njegova riječ konačna.

Zora Stanić / tc