FOTO  Stazama predaka: Svetište sv. Ane u Ulogu u Gornjoj Hercegovini

Vidi originalni članak

Već na ulazu u Nevesinje srećemo prve hodočasnike, odmaraju ovdje, pa će opet posjesti na Morinama na 1260 metara nadmorske visine, oko Svatovskog groblja. Svatovsko groblje je nekropola stećaka. Nekoliko je u narodu verzija kako je groblje nastalo. Jedna kaže da je groblje nastalo kad je bila ženidba mostarskog bega Lakšića, a prema njoj svatove je ubila ledena oluja, te su se ovdje smrzli. Druga kaže da se ovdje zametnuo boj dvije svatovske kolone

Tekst se nastavlja ispod oglasa

 

Piše: Kristina Perić/Hercegovina.info

 

Da bi došao do svetišta svete Ane u Ulogu u Gornjoj Hercegovini treba ti krenuti 'zorile'. Sat je vožnje do Nevesinja, pa opet sat i pol makadama do svetišta Gospine majke, u kojem danas nema katolika. Međutim, ni loš put ni rano ustajanje nisu omeli ni ove godine stotine vjernika, ponajviše iz istočne Hercegovine da krenu hodočašće u Ulog, na blagdan sv. Joakima i Ane. Već na ulazu u Nevesinje srećemo prve hodočasnike, odmaraju ovdje, pa će opet posjesti na Morinama na 1260 metara nadmorske visine, oko Svatovskog groblja. Svatovsko groblje je nekropola stećaka. Nekoliko je u narodu verzija kako je groblje nastalo. Jedna kaže da je groblje nastalo kad je bila ženidba mostarskog bega Lakšića, a prema njoj svatove je ubila ledena oluja, te su se ovdje smrzli. Druga kaže da se ovdje zametnuo boj dvije svatovske kolone, koje su se našle jedna drugoj na putu, te se zametnula bitka oko prolaska i sve poginuli. Treća reče da je boj izbio zbog mladenke, koju su željela dvojica mladića. Koja god da je najpreciznija, upravo ovdje je danas mjesto gdje se putnici i prolaznici, pa i o sv. Ani hodočasnici vole zaustaviti, odmoriti, nešto pojesti i fotografirati.

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Katolika nema

 

Treba kazati da su brojne obitelji iz Stoca i okolice planištarile na Morinama, a nekima su i preci iz tih krajeva. Put makadamski, a prizori alpski. Da te netko najedanput spusti u Morine pomislio bi da nisi u Hercegovini, nego negdje u Alpama. Nekoliko planištarskih kućica, čobani i ovce, krave, krajolik nepregledan i k'o s razglednica. I onda 8 kilometara spusta prema Ulogu. Put nešto i dodatno ovdje lošiji, nizbrdica, pa raznijela i kiša. I na obalama Neretve Ulog, upola manja nadmorska visina nego na Morinama. Mjesto pripada općini Kalinovik, počiva na rijeci Neretvi, koja je, primjećujemo, plitka da je pregaziti možeš. Neretva i izvire 25 kilometara iznad mjesta. Prvo što zamijetiš džamija, pa pravoslavna bogomolja, pa crkva sv. Ane. Živjelo se ovdje i radilo zajedno stoljećima govore one putnicima, međutim, danas života ovdje slabo, za neke općenito loše, neki iščezli iz ovih krajeva. Župnik nevesinjski don Ante Luburić, koji pastoralno skrbi i o Ulogu prisjetio se stradanja u ovome mjestu.

U ratnom vihoru i nesretnom vremenu, u mjesecu siječnju prije 77 godina u ovom mjestu u hladnoj Neretvi okončaše svoje živote Kata Konjevod žena Đurina u 40-oj godini života, Ilija Konjevod sin Đurin u 7-om mjesecu života, Tomislav Konjevod sin Markov u 4-oj godini života, Cvija Konjevod kći Markova u 7-om mjesecu života, Ilija Konjevod sin Vidojev u 5-oj godini života, Božica Konjevod kći Vidojeva u 4-oj godini života, Monika Konjevod kći Vidojeva u 2-om mjesecu života. Njihova stradanja se spominjemo danas i molimo za pokoj njihovih duša, kazao je Luburić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Spominjući se pok. Konjevoda pozvao je prisutne na molitvu i za pokoj duša svih koji u vječnom miru počivaju na grobljima i grobištima ove prostrane Župe nevesinjske, počevši od Donjih Plužina, preko Morina i Somina ovdje do Uloga, odavde preko Oblja, Borča i Kladova Polja i Zelengore, do Foče i dalje i dalje…

„A i za sve nas žive, posebno danas ovdje prisutne! Iz dana u dan treba nam mira, ljubavi, sloge i prave slobode ovozemaljske u ovim vremenima novih iskušenja na svim područjima života. To nam, po zagovoru sv. Ane, može darovati samo Bog“, kazao je Luburić.

Misno slavlje predvodio je vojni ordinarij u BiH Tomo Vukšić. On je ovom prilikom kazao da su Joakim i Ana, kćerka im Marija i unuk Isus primjer obitelji, kakva je danas u Europi posebno ugrožena. Osvrnuo se i na brojne stare i nemoćne, koji su ostavljeni i zaboravljeni od obitelji, a zaboravljen je teže biti nego gladan, pripomenuo je. Pozvao je na razumijevanje između roditelja i djece, da jedni ne odbijaju roditelje u želji za neovisnošću, a drugi ne sputavaju djecu, te ih puste da odrastu u slobodne ljude. Da se ne zaborave onih od koji smo potekli, da se život cijeni kao najljepši dar koji smo primili.

Don Ante napomenu da je ravno 90 godina kako je 36 obitelji tih krajeva tražili svoju župu.

„I ove ćemo se godine, braćo i sestre, - i s povodom i  s pravom – prisjetiti činjenice da su vaši preci, zajedno s mojim predšasnicima na župničkoj službi, godine 1929.– prije točno 90 godina – kao predstavnici 36 katoličkih kuća Gornje Neretve, odnosno selâ Ulog, Klinja, Obalj, Obrnja, Baketa, Cerova, Boljuni, Jablanići, Tomišlja, Obadi, Kladovo Polje i Kovačići, potpisali inicijativu kojom su od Biskupije u Mostaru zatražili osnutak zasebne župe za ovaj dio Hercegovine, odnosno Gornje Neretve, zajedno s obližnjim Bukovim Dolom te mjestom Kalinovikom, a koja bi se zvala ŽUPA BORAČ i bila pod zaštitom sv. Petra apostola“, ispričao je na koncu misnog slavlja Luburić.

“I ne samo da su zatražili utemeljenje župe, nego su i osigurali kuću za stanovanje župnika i obavljanje župničkih poslova, kao i sve potrebno za uzdržavanje svećenika. Naime, polovica svih katoličkih obitelji župe Nevesinje živjela je upravo ovdje, u sjevernim dijelovima župe, u spomenutim selima uz gornji tok rijeke Neretve, neovisno o još pedesetak drugih katoličkih obitelji koje su samo tijekom ljetnih mjeseci ovamo dolazile. A danas, nažalost, kao posljedica ratnih nedaća, a potom i ekonomskih i modernih migracija, ovdje nema nikoga, ne samo katolika, nema ni drugih, ustvrdio je.

Podsjetio je da su posljedice uvođenja diktature već spomenute godine i druge društveno-političke okolnosti toga doba konstantno sprječavale ostvarenje takve ideje, upravo kao i nastavak davno započete izgradnje katoličke crkve sv. Petra ovdje u obližnjoj Klinji, koja je trebala postati župnom crkvom za cijeli ovaj kraj.

„Međutim, ništa od toga nije moglo niti je uspjelo obeshrabriti naš narod u ovom kraju, kao što ga danas i najmanja sitnica obeshrabri pa diže ruke od svega i čak napušta svoj zavičaj, zemlju i domovinu. Plod upornosti našega naroda u onim vremenima, ojačavan vjerom u Boga i snažnim pouzdanjem u Božju dobrotu i providnost, jest upravo ova crkva sv. Ane u čijoj smo se sjenci okupili da Boga slavimo i sv. Anu častimo, a čiji smo 80. rođendan prije dvije godine obilježili“, dodao je.

 

Popisati groblja

 

Pozvao je prisutne Bakete, Bogdanoviće, Konjevode, Krešiće, Mariće, Papce, Pažine, Previšiće, Prkačine, Raguže, Šutale, Vuletiće, i sve ostale potomke - djecu, unučad i praunučad - svih onih potpisnika inicijative za osnutak župe ovdje u Gornjoj Neretvi da dok još ima živih svjedoka: popišu zajedno sa njim točne lokacije gdje se nalaze katolička groblja i grobišta – od Klinje, Uloga, Oblja, Obrnje, Bakete, Cerove, Boljuna, Jablanića, Tomišlje, Obada, Kladova Polja i Kovačića, neovisno o tome bio jedan ili 21 grob u pitanju. Već sutra može biti kasno!

„Poslije sv. Mise lijepo je da se i počastimo, susretnemo i da zapjevamo, ali neka nam, nakon Misnoga slavlja, prije svega drugoga, ne bude prioritet to, nego, braćo i sestre, neka vam ovo o čemu govorim bude na pameti, Vas, kojih se ovo izravno tiče! Zato, koliko je moguće, kao što smo to učinili za Morine i Somine, učinimo i za ovaj kraj, pogotovo o današnjoj 90. obljetnici pisane molbe za utemeljenje katoličke župe u Gornjoj Neretvi. I neka to bude zahvalnost Svemogućemu Bogu za nas i naše obitelji, rodbinu i naš narod, na čast blažene Gospe na nebo uznesene, zaštitnice ove župe, i na čast sv. Joakima i Ane, kojima se danas posebno utječemo za zagovor“, kazao je župnik.

Upitao je tko će u suprotnom za još malo vremena, za sve to uopće više i znati ne bude li zapisano. „Uspomena na naša imanja, naše pokojnike u ovome kraju, ostat će tek na pokojoj fotografiji – ako je uopće više i bude, a sjećanja na život našeg naroda i Crkve u ovome kraju nestat će skupa s fizičkim nestankom onih koji o tome još imaju što reći. A uloška će crkva i njezino zvono – koje je s nje prvi put prozvonilo upravo na današnji dan, na Svetu Anu 1939., prije ravno 80 godina, odolijevati vremenu i stalnim zlonamjernim predviđanjima da u hercegovačkim krajevima nema budućnosti i da je negdje drugo bolje“, istaknuo je župnik.

Nakon misnog slavlja prigodna zakuska, slavlje, pozdravljanje, ljubljenje kipa svete Ane u dvorištu crkve. I onda opet uspon prema Morinama, u Nevesinje pa kući. Umorno se, a sretno. Povratak i Bogu i prirodi, jedan dan sjećanja na život predaka.

Vezani članci