Širokobriježanke od nule stvorile najbrojniju hercegovačku školu engleskog jezika

Stalno smo bombardirani informacijama o brojnim mladim i sposobnim ljudima koji odlaze u inozemstvo u potrazi za boljim životom. Mladi ne vide perspektivu u Bosni i Hercegovini.

Ali postoje i drukčije mlade osobe.

Osobe koje su mogle otići jer nisu imale neke sjajne uvjete da krenu naprijed. Ali su odlučile vjerovati da postoji nešto više od toga.

Postojala je njihova vjera i uporan rad.

Manager.ba donosi vam intervju s Anom Vukojom i Zdravkom Hrkać, dvije mlade Širokobriježanke koje su od nule stvorile English Einstein, danas najbrojniju školu engleskog za djecu u Hercegovini, s preko 200 članova, djeluju u Širokom Brijegu i Posušju, a škola u Čitluku je u formiranju.

Pročitajte riječi ovih inspirativnih mladih žena.

Poštovane dame, možete li se predstaviti onima koje će tek čuti za vas?

Mi smo Ana i Zdravka. Dolazimo iz Širokog Brijega. Iako smo iz istog grada tek smo se upoznale na studiju engleskog i hrvatskog jezika i književnosti 2008. godine. I onda smo pri kraju studija, nakon četiri godine poznanstva počele razmišljati o ovome što danas radimo.

I evo nas tu danas na onom mjestu o kojem smo sanjale prije nekoliko godina dok smo bile studentice na Filozofskom fakultetu, i ne, nismo samo na tome mjestu nego i u još dva grada, u Posušju i Čitluku, i mi smo English Einstein.

Opišite nam English Einstein školu za djecu. Na kojim principima djeluje? Po čemu je posebnija od ostalih škola za djecu u Hercegovini?

English Einstein školica je osmišljena tako da djeca uče strani jezik usporedno s maternjim jezikom jer je to najidealnije vrijeme za učenje bilo kojeg jezika.

S obzirom na to da nisu svi imali priliku učiti engleski jezik od vrtićke dobi, jer nije bilo nas, osmislili smo program i za školarce. Na početku smo s malom djecom koristili Total Physical Response metodu koja je bila idealna za mlađu dob, međutim, nakon nekog vremena shvatili smo da ta metoda nije dovoljna sama po sebi, pa smo same osmislile metodu koja je mješavina svih metoda, i ona je, hajdemo reći, naša metoda. 

Pored učitelja i metode koji su ključni za uspješnost usvajanja jezika bitna je i motivirajuća sredina. Odnosno sami izgled učionice. Naša učionica je oslikana likovima iz knjiga iz kojih učimo engleski, te osim tih likova ukrašena vrijedim radovima njihovih rukica koja krase naše zidove.

Osim toga, što se tiče auditivnih i vizualnih sredstava za učenje raspolažemo s ogromnim projekcijskim platnom, velikim zvučnicima, projektorom i laptopima na kojima djeca uživaju gledajući likove iz svojih knjiga kako prolaze kroz avanture i naravno ne samo to, nego naša djeca nakon uspjeha u testovima koje radimo budu nagrađena crtićem ili filmom koji je prilagođen za njihovu dob.

Ova školica je posebnija samim tim što se mi vodimo našom logikom, iako su nas na fakultetu učili drugačije.

Naša logika je da bez pokazivanja ljubavi i ostvarivanja prisnijeg odnosa nema uspješnog učenja. Mi djeci trebamo pružiti osjećaj doma i dati im takvo okruženje da znaju  da smo im i teacher i mama i teta i prijatelj u jednom.

I kako smo već spominjali, poručujemo svima koji rade u odgojnom i obrazovnom sustavu: „Idite i volite tu djecu koju učite“ jer bez ljubavi nema napretka.

Kako se rodila ideja za osnivanjem spomenute školice?

Ideja se rodila već  za vrijeme studija dok smo slušali predavanja iz Metodike, Usvajanja drugog jezika i Glotodidaktike. Tu smo se upoznali s nekim metodama učenja stranog jezika s malom djecom koja su nam se učinila idealna za usvajanje, a nisu bila razvijena u našem području. Doslovno isti dan nakon što smo uzele diplome u ruke, sjele smo na kavu i odlučile smo da ćemo prve korake u otvaranju školice poduzeti odmah te smo krenuli s realizacijom.

Nismo se bojali toga što u našem gradu postoji more tečajeva nego nas je držala nada i vjera da ćemo mi ostvariti nešto novo i neviđeno na ovom području.

I tako je zaista i bilo.

Što kažu roditelji nakon što njihova djeca provedu određeno vrijeme učeći engleski kod vas?
 
Mislimo da najbolji pokazatelj toga što roditelji misle leži u tome što 70% učenika ide u našu školicu već šestu godinu.

To je najbolja povratna informacija koju učitelj može primiti. Naravno važno je i to što se roditelji često javljaju u čudu što njihova djeca znaju određeni dio vokabulara jer su smatrali da će to tek usvojiti kada krenu u školu. Roditelji o nama šire dobar glas tako da imamo velik broj novih učenika i nikad veći broj učenika uopće, a to nam je pokazatelj da svoj posao obavljamo jako dobro.

Koji su vaši najljepši trenuci dosad s djecom? Kako vas je ovaj posao promijenio kao osobe? 

Možda mislite da preuveličavamo, ali nama je zaista svaki trenutak s tom djecom najljepši.

Naravno bude tu onih trenutaka koji te posebno raznježe ili nasmiju, a takve trenutke nikad ne zaboravljamo.  Bude i trenutaka kada ti je potrebno more strpljenja, u biti, to je potrebno uvijek. Svaki trenutak je poseban na svoj način jer kad radite s djecom znate da možete računati na more nevine iskrenosti i ljubavi.

Koliko su strani jezici bitni za razvoj djeteta?

Strani jezici su naša budućnost. Posebno engleski jezik bez kojeg se danas većina ljudi smatra nepotpunim u poslovnom i osobnom smislu. Nije učenje jezika važno samo za to, već je odavno dokazano da učenje jezika povoljno utječe na razvoj mozga, na memoriju i na sposobnost multitasinga, odnosno obavljanja više stvari odjednom.

A znamo i to da učenje stranog jezika pospješuje znanje materinjeg jezika na toliko načina da je to nevjerojatno. Dijete se jednostavno osjeća naprednije, uspješnije i ima šire obzore.

Kakvu budućnost predviđate vašoj školi?

Ako se nastavimo ovako zalagati kao do sada, a znamo da hoćemo, jer je to jedini način za imati ikakvu budućnost uopće, znamo da će sve biti dobro.

Bitno je živjeti za ovaj trenutak i davati sve od sebe, a onda će lijepa budućnost doći kao rezultat sveukupnog truda i rada.

Poruka za mlade koji dvoje ostati i pokrenuti nešto svoje ili otići u inozemstvo. 

Željeli bi poručiti mladima da se ni u kojem slučaju ne boje poduzeti korake u ostvarenju svoga cilja, pa makar bilo i teško.

Treba biti svjestan da je svaki početak i cilj težak sam po sebi i ne posustati kada pomisliš da nema ništa od toga. Baš kad pomisliš da jedino vrijedi odustati, daj oni extra atom sebe i zaleti se u ostvarivanje svoje budućnosti.

Evo da vam damo za primjer sebe koje su prve godine radile bez ikakve pristojne zarade, pa kao udarac na to imali smo i dva potopa prostora nakon čega smo krenuli od nule. I standardno, tu je nerazumijevanje okoline, ali znali smo da ćemo uspjeti jer se trud uvijek na kraju isplati.

Jer na kraju krajeva, znate što?

Mi uvijek čekamo da nam nešto padne s neba, a ne znamo da smo sami mi ti koji su pali s neba na ovu zemlju, i nećete vjerovati, ali s ciljem. Na nama je samo da uključimo motore i budemo poslušni Bogu i sebi. Nije uvijek na Bogu sve, nešto je i na nama.

Ne nešto, nego većina, da nije tako ne bi nas Bog obdario pameću i svim drugim sposobnostima. A što se tiče odlaska iz zemlje -  najvažnije je prvo voljeti ovu u kojoj jesmo, mi je evo volimo, i vjerovali ili ne, voli i ona nas. Truditi se i moliti za bolje danas i sutra, ne samo naše bolje nego opće dobro i bit će sve dobro.