Široki Brijeg - kulturna oaza Hrvata u BiH
Hercegovina.info
Mnogi ga definiraju na sebi svojstven način, onako kako im se čini najadekvatnijim. Od svih na koje sam čitajući naišao, posebno mi je „za oči zapela“ ona definicija poznatog njemačkog psihologa i utemeljitelja psihologije Wilhelma Wundta koji govori da je smisao pojma kulture upravo briga o oplemenjivanju ili pročišćavanju života.
To je ono što sam i želio čuti, i takvom ga i ja doživljavam, jer nema ništa ljepše nego li na raznolik način oplemeniti i „katarzom“ učiniti svoj život ljepšim.
Tjedan kulture, odnosno, usudim se reći, kulturno ljeto su iza nas. Svi ovi protekli događaji koji su se dogodili u mome gradiću su me naveli da malo više razmislim o kulturi i velikom ocjenom ocijenim brigu moga grada o istoj. Gradića od 30.000 stanovnika, ali s velikim smislom za kulturu i oplemenjivanju o kojemu govori Wundt. Tako malen da je po meni postao kulturna oaza Hrvata na ovim prostorima.
I, neka mi se sada netko usudi proturječiti i reći kako je moj Široki malen. E, nije! Široki je širok i više nego li mu ime i „mučenički“ Brijeg pokazuju. Tako je od vijeka. I neka govore da smo škutori, lopovi, seljaci, samozatajni, maleni ili kako nas već drugi percipiraju no činjenica je da smo kulturološki osviješteni, možda i ponajviše. Upravo naša malenost pa možda i činjenica da nas netko nastoji marginalizirati daje plodove poput: Akademije likovnih umjetnosti, Brijeških zvona, raznoraznih izložbi u Franjevačkoj galeriji, Franjevačke gimnazije, West Herzegowina Festa, devetnice Širokobriješkoj gospi, Mediteran film festivala, Gastro susreta, večeri poezije, promocija novih knjiga, sportskih uspjeha, itd. Sve je to uvijek je bilo plod ponizna duha i velika srca kojeg su u naš narod usadili „širokobriški pratri“, sveti mučenici Hercegovine, koji su i otvorili vrata kulture na Širokom Brigu.
„Lištički čovik“ je prihvatio onu klicu koju su fratri dali svojim prvim muzejima, orkestrima, knjižnicom i kolijevkom znanja, Franjevačkom gimnazijom. Doduše, ona danas nosi drugi naziv, ali za mene je ostala Franjevačka. Taj kršćanski pogled u budućnost pokušali su partizani uništiti 1945., no krunica oko vrata vukla nas je dalje. Ni jugo-komunistička izopćenost nije pokolebala Širokobriježane da nastave s „oplemenjivanjem“, te se tada javljaju i glumačka amaterska društva koja su se svojim hrabrim smislom za glumu održala do današnjih dana. Zahvaljujući njima, ni u to vrijeme „lištičkom“ čoviku nije bilo suhoparno.
U novim vremenima na scenu stupaju mlade snage koje prihvaćaju ono što su stari započeli, ali na jedan novi način. Tome smo bili svjedoci i ovih dana. Završen je već VIII West Herzegowina Fest, festival amaterskog stvaralaštva, koji se također „ugnjizdio“ uz obalu rijeke Lištice. Par puta je „hodao“ po Hercegovini, ali shvatio je da je njegovo mjesto na širokobriješkoj zemlji. Riječi su suvišne da bi opisale što je spreman učiniti mladi čovjek ovoga kraja, počevši amaterski, poput „zvijezda kulture“ Širokog Brijega Babe Penavuše i Blage Karačića. Možda bi najbolje u ovom trenutku o festivalu reći upravo onako kako i sami rekoše: festival potiče razvijanje kritičkog razmišljanja kod mladih, razvijanje kritičkog stava i stava uopće, kako ne bi bili kao ovčice koje slijepo slijede ovana sa velikim mudima, koji vodi u pogrešnom smjeru. Nije nam potreban ovan, kultura ovdje stanuje, a čovik je njeguje. Nema Širokog do Širokog, ma koliko veliki bili Sarajevo, Banja Luka, Mostar, Zenica...
Jedan Mostar, koji nema ni kina, u nekadašnjim prostorijama kulturnih djelatnosti sada je mjesto ustupio kladionici, zatvara kazalište izgleda tako je malen pred Brijegom koji ne posustaje. Tako Široki dovodi i filmske zvijezde u Široki, te osim kina, otvara i Mediteran film festival, još jedan dokaz da se kultura Hrvata na ovim prostorima neće tek tako ugasiti. Široki neda ni folkloru ni hrani predaka da istrunu ovdje, već ih dozama hrabrosti diže u manifestacijama poput Brijeških zvona ili Gastro susreta. Da moja priča nije „uzljubljivanje“ grada gdje živim govore i pisci i pjesnici Hercegovine koji su odabrali da svoje stihove i nadahnuće traže upravo u Širokom Brijegu. I neka sada mladi kažu kako nema alternative u Širokom Brijegu, ja im odgovaram kako kultura stanuje ovdje, i to je ono najvažnije, jer i u kinu, i na festivalu se može pronaći momak ili djevojka, to ne mora nužno biti u diskotekama i razuzdanim noćnim izlascima.
Ma mogu „oni“ dovoditi koliko god hoće cepaljki u Posušje, gasiti mostarska kulturna blaga, gasiti, uvijek priznatu, alternativnu rock scenu u Grudama i Ljubuškom, „mešati i paliti“ po Hercegovini, ali izgleda da će Široki sve to ponijeti na svojim plećima.
Sada idemo u nove pobjede, ali iza nas ostaje činjenica da je kultura Hrvata BiH svoje „gnjizdo“ pronašla upravo u Širokom Brijegu. Ili kao to lijepo reče legendarni Antun Branko Šimić: Mi rastat ćemo se tuđi jedan drugom. Ja umrijet ću. Brijeg se neće maći, ta plava skamenjena vječnost.
Svi ćemo se micati, ali kultura će ostati ovdje.
Za ABCportal.info (Ivan Kraljević)
To je ono što sam i želio čuti, i takvom ga i ja doživljavam, jer nema ništa ljepše nego li na raznolik način oplemeniti i „katarzom“ učiniti svoj život ljepšim.
Tjedan kulture, odnosno, usudim se reći, kulturno ljeto su iza nas. Svi ovi protekli događaji koji su se dogodili u mome gradiću su me naveli da malo više razmislim o kulturi i velikom ocjenom ocijenim brigu moga grada o istoj. Gradića od 30.000 stanovnika, ali s velikim smislom za kulturu i oplemenjivanju o kojemu govori Wundt. Tako malen da je po meni postao kulturna oaza Hrvata na ovim prostorima.
I, neka mi se sada netko usudi proturječiti i reći kako je moj Široki malen. E, nije! Široki je širok i više nego li mu ime i „mučenički“ Brijeg pokazuju. Tako je od vijeka. I neka govore da smo škutori, lopovi, seljaci, samozatajni, maleni ili kako nas već drugi percipiraju no činjenica je da smo kulturološki osviješteni, možda i ponajviše. Upravo naša malenost pa možda i činjenica da nas netko nastoji marginalizirati daje plodove poput: Akademije likovnih umjetnosti, Brijeških zvona, raznoraznih izložbi u Franjevačkoj galeriji, Franjevačke gimnazije, West Herzegowina Festa, devetnice Širokobriješkoj gospi, Mediteran film festivala, Gastro susreta, večeri poezije, promocija novih knjiga, sportskih uspjeha, itd. Sve je to uvijek je bilo plod ponizna duha i velika srca kojeg su u naš narod usadili „širokobriški pratri“, sveti mučenici Hercegovine, koji su i otvorili vrata kulture na Širokom Brigu.
„Lištički čovik“ je prihvatio onu klicu koju su fratri dali svojim prvim muzejima, orkestrima, knjižnicom i kolijevkom znanja, Franjevačkom gimnazijom. Doduše, ona danas nosi drugi naziv, ali za mene je ostala Franjevačka. Taj kršćanski pogled u budućnost pokušali su partizani uništiti 1945., no krunica oko vrata vukla nas je dalje. Ni jugo-komunistička izopćenost nije pokolebala Širokobriježane da nastave s „oplemenjivanjem“, te se tada javljaju i glumačka amaterska društva koja su se svojim hrabrim smislom za glumu održala do današnjih dana. Zahvaljujući njima, ni u to vrijeme „lištičkom“ čoviku nije bilo suhoparno.
U novim vremenima na scenu stupaju mlade snage koje prihvaćaju ono što su stari započeli, ali na jedan novi način. Tome smo bili svjedoci i ovih dana. Završen je već VIII West Herzegowina Fest, festival amaterskog stvaralaštva, koji se također „ugnjizdio“ uz obalu rijeke Lištice. Par puta je „hodao“ po Hercegovini, ali shvatio je da je njegovo mjesto na širokobriješkoj zemlji. Riječi su suvišne da bi opisale što je spreman učiniti mladi čovjek ovoga kraja, počevši amaterski, poput „zvijezda kulture“ Širokog Brijega Babe Penavuše i Blage Karačića. Možda bi najbolje u ovom trenutku o festivalu reći upravo onako kako i sami rekoše: festival potiče razvijanje kritičkog razmišljanja kod mladih, razvijanje kritičkog stava i stava uopće, kako ne bi bili kao ovčice koje slijepo slijede ovana sa velikim mudima, koji vodi u pogrešnom smjeru. Nije nam potreban ovan, kultura ovdje stanuje, a čovik je njeguje. Nema Širokog do Širokog, ma koliko veliki bili Sarajevo, Banja Luka, Mostar, Zenica...
Jedan Mostar, koji nema ni kina, u nekadašnjim prostorijama kulturnih djelatnosti sada je mjesto ustupio kladionici, zatvara kazalište izgleda tako je malen pred Brijegom koji ne posustaje. Tako Široki dovodi i filmske zvijezde u Široki, te osim kina, otvara i Mediteran film festival, još jedan dokaz da se kultura Hrvata na ovim prostorima neće tek tako ugasiti. Široki neda ni folkloru ni hrani predaka da istrunu ovdje, već ih dozama hrabrosti diže u manifestacijama poput Brijeških zvona ili Gastro susreta. Da moja priča nije „uzljubljivanje“ grada gdje živim govore i pisci i pjesnici Hercegovine koji su odabrali da svoje stihove i nadahnuće traže upravo u Širokom Brijegu. I neka sada mladi kažu kako nema alternative u Širokom Brijegu, ja im odgovaram kako kultura stanuje ovdje, i to je ono najvažnije, jer i u kinu, i na festivalu se može pronaći momak ili djevojka, to ne mora nužno biti u diskotekama i razuzdanim noćnim izlascima.
Ma mogu „oni“ dovoditi koliko god hoće cepaljki u Posušje, gasiti mostarska kulturna blaga, gasiti, uvijek priznatu, alternativnu rock scenu u Grudama i Ljubuškom, „mešati i paliti“ po Hercegovini, ali izgleda da će Široki sve to ponijeti na svojim plećima.
Sada idemo u nove pobjede, ali iza nas ostaje činjenica da je kultura Hrvata BiH svoje „gnjizdo“ pronašla upravo u Širokom Brijegu. Ili kao to lijepo reče legendarni Antun Branko Šimić: Mi rastat ćemo se tuđi jedan drugom. Ja umrijet ću. Brijeg se neće maći, ta plava skamenjena vječnost.
Svi ćemo se micati, ali kultura će ostati ovdje.
Za ABCportal.info (Ivan Kraljević)
Vezani članci