Mladi Širokobriježani posjetili Taize

Zajednicu je u ratnim godinama II. Svjetskog rata osnovao brat Roger. Iz godine u godinu broj braće je rastao, a usporedno njime i broj mladih koji su dolazili provesti nekoliko dana u toj zajednici. Tako da ekumenska zajednica Taize danas broji negdje oko stotinjak braće, a tjedno ju zna posjetiti i do tri i više tisuća mladih.

Prije dvije godine grupa framaša sa Širokog Brijega zajedno sa njihovim duhovnim asistentom fra Josipom Vlašićem posjetili su ovu zajednicu, ali oni nisu prvi Širokobriježani koji su se tu zatekli. Naime, još godine 1999. grupa od desetak cura sa Širokog Brijega bila je tjedan dana u Taizeu, a bilo je i mladih koji su i u godinama između, sa grupom iz Mostara, hodočastili u spomenutu zajednicu.

Kada su na poziv širokobriješke Frame i fra Josipa dvojica braće iz Taizea, brat Richard – koji je zadužen za mlade iz BiH te brat Georg, došli na Široki Brijeg i kada smo mi mladi s njima molili u duhu Taizea, rodila se ideja da se ponudi hodočašće u Taize. I tako je naš župnik fra Stipe Biško organizirao ovo hodočašće i grupa mladih i onih malo starijih mladih mogla je krenuti put Francuske. Krenuli smo sa Brijega u ranim jutarnjim satima u subotu 26. lipnja, a vratili se noć s ponedjeljka 5. srpnja na utorak 6. srpnja. U putu prema odredištu posjetili smo Padovu. Tu smo molili na grobu sv. Antuna Padovanskog, na grobu sv. Justine te na grobu hrvatskog sveca – sv. Leopolda Bogdana Mandića. Došavši u Taize, tu smo ostali cijeli tjedan dana i u molitvi i pjesmi, radosni dali hvalu Bogu. Molili smo ga svatko za svoje potrebe, ali i za onu temeljnu težnju Taizea: da kršćani opet budu jedno, kako je Kristova stvarna želja. Boravak u Taizeu je bio i jedno sjajno svjedočanstvo vjere, kao i spoznaja koliko smo sretni što smo tako odmalena upoznati s njome. Nama rijetkima, koji smo već drugi put tu, to je bilo i vrijeme povratka na izvore nekih naših lijepih uspomena, ili možda spoznaja. U putu ka doma posjetili smo i Cluny – jednu od najstarijih Opatija u Europi, koja je srušena većim dijelom u Francuskoj Revoluciji; zatim Lyon; Ars, gdje smo molili na grobu svetog Arškog Župnika Ivana Marie Vianneya, koji je zaštitnik svih župnika i svećenika; te na koncu Milano. U Milanu smo obišli San Siro, srednjovjekovni dvorac, veličanstvenu milansku katedralu te ulicu Galeria, prijestolje mode u Europi.

Sretni i ispunjeni, u molitvi i raspjevani Bogu na slavu vratili smo se na naš Široki Brijeg obogaćeni jednim uistinu velikih iskustvom, iskustvom vjere. Na kraju hvala svima koji su nas pratili svojim molitvama, hvala našem župniku koji je sve ovo lijepo organizirao i hvala našim nebeskih zaštitnicima koji su nas čuvali na ovom putu.

ABCportal.info (Antonio Musa – Coka)