Misterij hercegovačke elipse. Ovo je prva prava istina o tome što se tih 80-ih godina dogodilo
Jedan od najpoznatijih slučajeva vezanih za navodni posjet izvanzemaljaca onaj je iz Roswella u SAD-u 1947. godine. U sve se bila umiješala vojska tvrdeći da se radilo samo o padu meteorološkog balona. Bio se pojavio i film na kojem se vidi obdukcija navodno stradalog svemirca, ali je autor filma 2006. godine kazao kako je snimka bila lažna. Bio je niz sličnih slučajeva diljem svijeta u koje su se umiješale državne tajne službe. Poklonici teorije zavjere i NLO entuzijasti idu dotle da tvrde kako čak i vlade nekih država surađuju s izvanzemaljcima u izradi novih tehnologija. Bivši američki predsjednik Barack Obama bio je obećao da će američke tajne službe objelodaniti sve prikupljene materijale koji bi mogli posvjedočiti o tome posjećuju li svemirci Zemlji ili ne. Ta dvojba svakako je veliko i znanstveno i političko pitanje.
Slučaj „izbičke elipse" otprije tri desetljeća na sebi svojstven način govori i o političkim (ne)prilikama u bivšoj državi. Na jednoj vrtači u selu Izbičnu, udaljenom desetak kilometara od Širokog Brijega (tada se grad zvao Lištica), 1984. godine u prvoj polovini kolovoza pojavio se zagonetni trag u obliku elipse, dužine 13, širine 5,75 metara, a debljina traga bila je 30 centimetara. U ledini je bio utisnut golemi "pečat" dubine jedan do dva centimetra.
Priče o svemirskom brodu
Trava na tom tragu bila je gotovo spržena, "ufrkana", insekti spaljeni, a grane na okolnom drveću u blizini tog zagonetnog "pečata" eliptična oblika bile su jednostavno samljevene. Do te vrtače na lokalitetu Podstrana može se doći samo uskom kozjom stazom, ali nekoliko mještana ipak ju je primijetilo. U šali su govorili kako su tu vile kolo igrale, ali nisu o tome puno govorili drugima u strahu od neželjenih posljedica znajući što su, primjerice, trpjeli Međugorčani nakon slučaja vezanog za ukazanje Gospe.
No elipsa jednakih dimenzija i sljedeće godine pojavila se na istom mjestu i istom mjesecu. Počelo se govoriti i o tome da je ovaj veliki eliptični pečat možda trag svemirskog broda. Fizičari su izračunali da bi ovako dug, širok i dubok trag moglo napraviti tijelo teško oko 50 tona! Područje je nepristupačno i taj teret mogao je doći samo iz zraka, letjelice s takvom elipsastom stopom nisu bile poznate. Razmišljalo se o tome da su možda gljive napravile tu elipsu, da je ona možda rezultat neke atmosferske ili geološke pojave, ali obrisi elipse imali su previše precizne bridove. Zanimljivo je da čarobna izbička elipsa imala aerodinamičan oblik, što je dodatno neke vodilo zaključku da bi se moglo raditi i o nekoj svemirskoj letjelici! Naravno, ako one uopće postoje.
Jozo Pavković, sadašnji glavni urednik Večernjeg lista BiH, rođen u Izbičnu, o svemu ovome obavijestio je autora ovoga teksta i Miljenka Karačića, sadašnjeg dopisnika HTV-a iz Mostara, tada dopisnika sarajevskog Oslobođenja. Karačić je o zagonetnoj izbičkoj elipsi napisao tekst koji je izišao na prvoj stranici sarajevskog Oslobođenja, autor ovoga teksta objavio je svoje viđenje ovog slučaja na trećoj stranici Večernjeg lista, a potom je zagrebački novinar Ivo Lučić objavio tekst u Vjesniku. Krenuli su znatiželjnici iz raznih dijelova BiH i Hrvatske pa i šire u pravcu Izbična, a onda se u sve umiješala tadašnja politika i organi javnog reda. Jozo Pavković proglašen je ideologom te misteriozne izbičke elipse pa je ga je milicija privela na razgovor (ne)ugodni s inspektorima i predstavnicima vlasti, Miljenka Karačića, autora teksta u Oslobođenju, također je privela milicija, a autora ovoga teksta i onoga iz 1986. godine čuvar reda u civilu "zamolio" je da dođe na taj razgovor (ne)ugodni s predstavnicima vlasti i milicije. Rekli smo da smo samo napisali ono što smo vidjeli i čuli i ništa više. Nakon razgovora svi sudionici našli su se na izbičkoj elipsi kako bi se na licu mjesta dokazalo da su novinarske priče o zagonetnom tragu u Izbičnu zapravo isto što i bapske priče o vilama. Rekli su novinarima da se odmah okane ćorava posla i vrlo strogo zapovjedili da prestanu pisati o tome. Miljenko Karačić je nakon toga prestao pisati za Oslobođenje, a autor ovih redaka nije previše ozbiljno shvatio tako ozbiljnu zapovijed i nastavio pisati za Večernjak. Pravnici su nam rekli da smo dobro prošli jer se i za manje gafove koji bi uznemirili vlasti tada odlazilo čak i u zatvor. No ni tada nije baš bilo pametno kazneno progoniti novinare.
Dok su novinari kušali jezikovu juhu predstavnika vlasti, u Izbično su hrlili brojni znatiželjnici.
- Ako doista postoje svemirci i ako posjećuju naš planet, gotovo sam sto posto siguran da posjećuju i ovu mjesto - rekao je tada jedan Zadranin koji je nakon što je pročitao tekst u Večernjaku stigao u Izbično kako bi pobliže upoznao zagonetni trag.
Novinar Miljenko Karačić govori:
- Novinar TV Sarajeva trebao je napraviti televizijsku reportažu kojom bi se javnosti dalo na znanje kako je sve u vezi zagonetnog traga izmišljeno, prenapuhano, da nije istina da tamo dolaze znatiželjnici. No, kad smo zajedno s političkim dužnosnicima krenuli u Izbično, jedva smo se probili kroz kolonu vozila različitih registracija, od Zagreba i Rijeke do Slovenije, Austrije, Njemačke... Televizijski reporter počeo je uzimati izjave mještana pa se svašta moglo čuti. Jedni su rekli da je trag nastao od plesa vila, drugi da je sve rezultat suše, propadanja tla i slično. Geolog Tomo Sesar kazao je kako geologija kao znanost nema što o ovome reći. Primijetio sam da su njegov iskaz namjerno kratili u reportaži jer njezin cilj nije bila istina, već ismijavanje cijelog događaja. Tadašnji režimski novinari dobili su instrukcije političkih moćnika da ismijavaju čitav slučaj i lokalne novinare iako su samo napisali ono što su vidjeli i čuli.
Čuvari reda i poretka smatrali su da pod svaku cijenu treba spriječiti treće "hercegovačko čudo". Tadašnje vlasti 1981. godine nisu uspjele ugasiti Međugorje unatoč progonima tadašnjeg međugorskog župnika fra Joze Zovka koji je odležao i u zatvoru, nije im uspjelo ni zataškavanje teorije Roberta Salinasa Pricea o Troji u Gabeli kod Čapljine, pa su pokušali ugasiti barem treće hercegovačko čudo. No, što su vlasti bile rigoroznije prema Međugorju i teoriji Roberta Salinasa Pricea, to im se vraćalo kao bumerang. Tako je bilo i sa slučajem zagonetnog traga u Izbičnu. Zagonetna elipsa odgonetnula je kvadraturu tadašnjeg totalitarnog kruga. No, kad se s dolaskom demokratskih promjena moglo slobodno pisati i o pojavama kao što je ona u Izbičnu, jednostavno se o tome prestalo pisati i govoriti. Jer, elipsa se više nije pojavljivala. Svemirsko zabranjeno voće bilo je u bivšem režimu jako slatko i jako zamamno.
Beogradske Večernje novosti pisale su kako Služba unutrašnjih poslova (SUP) u Lištici (sada Široki Brijeg) i Mostaru treba ispitati slučaj zagonetnog traga u Izbičnu. Beogradski mediji pisali su kako župnik u Izbičnu gradi šest kupaonica u župnom (tada skučenom i trošnom) stanu za potrebe budućih turista.
No mještanima Izbična lokalni "svemirski turizam" brzo je dozlogrdio, valjalo je svakodnevno ugostiti i podvoriti prijatelje i znance koji su dolazili vidjeti tu tajanstvenu elipsu. Izbičanima je bilo jako stalo do toga da se što prije znanstveno utvrdi otkud potječe zagonetni trag. Jozo Pavković kojeg su vlasti proglasile ideologom izbičke elipse inicirao je okupljanje stručnjaka iz raznih oblasti kako bi se moglo koliko-toliko utvrditi o čemu bi se tu moglo raditi.
Miljenko Karačić sjeća se toga sastanka:
- Stručnjaci su mjerili, snimali, pregledali, a poslije na piću kod moga punca u Izbičnu govorili su kako je trag zagonetan, da nije posljedica slijeganja tla ni djelovanja kemijskih sredstava ta da je mogao nastati od pritiska nekog tijela teškog 50 tona. Likovao sam zbog toga što su ljudi od struke zapravao potvrdili sadržaj moga članka u Oslobođenju. No ujutro - šok i nevjerica! Isti ljudi od struke u Oslobođenju izjavili su da je sve prijevara, da su trag u vrtači napravila djeca vozeći bicikl u krug. Tada sam shvatio koliko su stručnjaci i novinari bili pod političkim pritiskom.
Karačić je ponovo počeo pisati kad ga je jedan od općinskih dužnosnika nazvao da napiše članak u Oslobođenju o posjetu jedne važne političke osobe tadašnjoj Lištici. Kazao je Karačiću da su on i ostali lokalni političari bili pod pritiskom viših razina vlasti, koje su smatrale da se slučaj elipse u Izbičnu mora zataškati.
Pritisak na novinare
Jozo Pavković sjeća se kako su stručnjaci bili konstatirali da u slučaju sljedeće elipse valja blokirati teren kako bi se izuzeli svježi tragovi i eventualno mogao donijeti relevantan znanstveni sud. Sjeća se i toga kako je na televiziji jedan "stručnjak" bio "utvrdio" kako je netko po izrezanom najlonu u obliku elipse postavio betonske građevinske elemente. No postavlja se pitanje tko bi mogao donijeti tolike elemente po nepristupačnom terenu te ih nakon izvjesnog vremena skloniti, a da to nitko u selu ne primijeti. Osim toga, samo nekoliko dana prije pojavljivanja zagonetnog pečata na vrtači momci iz Izbična igrali su nogomet na male golove.
Uslijedio je i pritisak na Pavkovića i druge vezane za ovaj slučaj da javno priznaju kako su se samo malo zaigrali i šalili te da se zatvori ta priča. No nisu se dali slomiti, ostali su pri onome što su svojim očima vidjeli, ne tvrdeći da su se na vrtaču u Izbičnu spustili izvanzemaljci, ali nebuloze o biciklima i betonskim elementima nisu mogli prihvatiti. Vlasti su onda došle na ideju da sve valja izvrći što većem ismijavanju, ruglu. Pojedini novinari koji su u početku objektivno izvještavali počeli su pod pritiskom političkih struktura silno ismijavati događanja u Izbičnu. Na TV Sarajevu bio je emitiran prolog kako je među djecom u tadašnjoj Lištici sve popularnije bacanje frizbija. Eto, kao da se i djeca izruguju izbičkoj elipsi i onima koji su u javnost zakotrljali svemirsku priču.
Čitavo „Nedjeljno popodne" TV Sarajeva, emitirano na području gotovo cijele Jugoslavije, bilo je u cilju izrugivanja tajanstvenoj elipsi. Na vrtači na kojoj se pojavio tajanstveni trag balerine u koreografiji Gordane Magaš izvele su "svemirski ples", a otpjevana je i skladba na tekst sarajevskog pjesnika, pokojnog Duška Trifunovića. Sjećamo se nekoliko stihove te pjesme: "Morao sam doći lično kod Lištice u Izbično pa da vidim svijetle staze kuda NLO-i gaze. Gospe moja, šta je Troja pored čuda NLO-a." Stihovi ove pjesme govore o tome kako su na svoj način Međugorje, Troja u Gabeli i zagonetna elipsa u Izbičnu kod Širokog Brijega u političkim strukturama i režimskim medijima smatrani dijelovima iste priče. Sarajevski mediji Priceovu teoriju o Troji u Gabeli također su pokušavali izvrgnuti ruglu, kao i pristaše njegove teorije u tadašnjem strogo kontroliranom javnom prostoru.
U tadašnjim medijima bilo je i napisa o tome kako ustaše iz zapadne Hercegovine izmišljaju senzacije s namjerom da profitiraju vjerskim, povijesnim i svemirskim turizmom.
Godinu dana potom pojavljuje se nova elipsa stotinjak metara dalje od prošlogodišnje. No sada je ona duga 5,75 metara, onoliko koliko je ona prošlogodišnja bila široka, a debljina traga bila je 30 centimetara, koliko i ona od prije godinu dana. Zagonetna elipsa pojavila se malo dalje i 1988. godine, pa 1989. godine na Izbičkom polju.
Zemlja ulegnula više od metra
Kasnije se zemlja na prostoru gdje je bila najnovija elipsa ulegnula za više od jednog metra!
Zanimljivo da se sličan trag u obliku elipse 1990. godine pojavio kod Vrgorca, a još je zanimljivije to da se lokalitet na kojem se pojavio zove Podstrana - isto kao i lokalitet u Izbičnu na kojem se pojavila izbička elipsa.
Tomislav Topić snimio je duhovit film "Elipsa", inspiriran događanjima vezanim za zagonetni trag u Izbičnu, u kojem su glumili širokobriješki glumci amateri. Neki tvrde kako je u Hollywoodu bilo zanimanja za sinopsis za snimanje filma na temu misterioznog traga u Izbičnu.
Gordan Stojić imao je zanimljivu reportažu na HTV-u na temu zagonetne izbičke elipse. Hrvati koji žive u inozemstvu kažu nam da je o ovom slučaju pisao i Erich von Daeniken. No zbog tadašnje željezne zavjese o tome se na ovim stranama nije ništa o tome znalo.
U svijetu su zabilježeni brojni slučajevi tajanstvenih krugova u žitu, ali samo su u dvije Podstrane, jednoj u Izbičnu, a drugoj kod Vrgorca, zabilježeni slučajevi elipsa u travi.
A selo Izbično, osim tajanstvene elipse, poznato je po "Izbičijadi", okupljanju Izbičana (16. kolovoza) ma gdje bili, muzeju okamina, u kojem se nalazi zubalo ribe koštunjače staro 90 milijuna godina. Ta riba hranila se školjkama, o čemu je u nastavcima pisao zagrebački časopis "Priroda". Ovaj stari fosil govori i o tome da je nekada na prostoru Izbična bilo more.
Poneki Izbičani su se 80-ih godina prošlog stoljeća pitali hoće li se možda nekada pokazati da su izbičke vrtače možda "svemirske postaje". Izbično je poznato i po tome da su 30-ih godina prošlog stoljeća na izbičkim ledinama švicarski geolozi, koji su tu istraživali ležišta boksita, teniskim reketima napucavali teniske loptice, što se smatra početkom tenisa u Hercegovini. A jesu li osim Švicaraca u Izbičnu boravili i izvanzemaljci, za sada ostaje - tajna.
Kao što je tajna u brojnim slučajevima vezanim za pojavu neidentificiranih letećih objekata diljem svijeta. Znanstvenici često nešto što je jednostavno znaju zakomplicirati, ali i nešto što je komplicirano pojednostaviti. U posljednjih 50-ak godina u Hrvatskoj, BiH i okruženju bilo je niz zagonetnih tragova koji su se pripisivali izvanzemaljcima, ali i niz onih koji su na nebu vidjeli neki čudan objekt. I ti tajanstveni tragovi i ti leteći objekti golicaju maštu pa se vežu i za moguće posjete iz svemira.
Raspaljivanje mašte
Stručnjaci tajanstvene tragove vole pripisati gljivama ili nekim atmosferskim utjecajima, a u neidentificiranim letećim objektima koji u čudnom letu prelete nebom vide nekakve balone sa svjetlucavim metalnim dijelovima. Znanost je znanost, ali i svako pravilo ima iznimku. Je li iz svemira ili samo sa Zemlje, pitanje ostaje otvoreno. Raspaljivanju mašte o mogućim izvanzemaljcima kumuju brojni filmovi i televizijske serije na tu temu pa su svemirci danas ono što su nekada bile vile. Bilo kako bilo, krhko je znanje, rekao bi pjesnik.
Vecernji.ba
Vezani članci