Progon svećenika Hercegovine

Pri tome nitko ne kaže tko bi i na koji način trebao biti "počišćen". 
Uglavnom, jadikuje se kako "samo u BiH" nije provedena lustracija te da "nema napretka" dok se ne obračuna s bivšim komunistima. Ideja o lustraciji u BiH i nema previše pristaša među političkim liderima jer su nekadašnji komunisti danas podjednako raspoređeni kako u građanskim, tako i u nacionalnim strankama. Drugim riječima, lustracija u BiH je, za razliku od ostalih zemalja koje su prolazile put tranzicije, nemoguća misija. Primjerice, u Češkoj, nakon prvog kruga lustracije koji je počeo početkom devedesetih godina, njome je bilo obuhvaćeno oko 20.000 ljudi i njima više nije bilo dozvoljeno da se nalaze na pozicijama u javnoj administraciji tijekom pet do deset godina. U privatnom sektoru nije im bilo dozvoljeno da obavljaju visoke funkcije u bankarstvu ili bivšim državnim kompanijama koje su se transformirale u zajednička ulaganja s inozemnim partnerima. Tko bi na ovo pristao u BiH. Po svemu sudeći - nitko, jer ne mogu donijeti čak ni zakon o pušenju u javnim prostorima. Unatoč svemu, u javnost se pojavljuju nove knjige s dokazima mnoštvom dokumentiranih činjenica o djelovanju Udbe i njezinih suradnika koja je ne birajući sredstva, jedino imala za cilj očuvanje poretka jednog totalitarnog režima.

Lela zadužena za fra Šitu

U nedavno objavljenoj knjizi odvjetnika Milana Vukovića iznesene su činjenice prema kojima su znak za progon fra Joze Zovke dali visoki partijski dužnosnici, od koji neki nisu više među živima. Prethodno je fra Jozo Zovko bio praćen od Udbe i njezinih suradnika. No, nije samo fra Jozo bio pod budnim okom udbaša. Prema podacima dokumenata iz baze podataka dosjea brisanih operativnih veza i suradnika nekadašnjeg SDB-a Republičkog sekretarijata unutarnjih poslova Socijalističke Republike BiH u Sarajevu, razvidno je da je UDBA pratila svaki korak i djelovanje svećenika, posebno onih s prostora Hercegovine. Tako jedan od dokumenata otkriva da je još 1977. godine zavedena operativna obrada nad fra Šitom Ćorićem, koji je tada bio kapelan u Konjicu. U Udbinu zapisniku se navodi kako se zbog njegovih izdiferenciranih veza među srednjoškolskom vjerskom mladeži angažira za suradnju maturantica srednje Strojarsko-tehničke škole iz Konjica, izvjesna Gordana Azinović pod kodnim imenom Lela. Lela je pored podataka o verbalnoj neprijateljskoj aktivnosti fra Šite Ćorića, prikupila i dio pisanog materijala neprijateljskog sadržaja, kako se navodi u zapisniku, čiji su autori fra Šito i fra Bonifacije Barbarić, koji je također jedno vrijeme bio kapelan u Konjicu. O kakvom je neprijateljskom djelovanju riječ, otkrivaju naslovi tih materijala. Naime, jedan je bio igrokaz pod nazivom „Slučaj Galilejca", „Maturantska molitva" i „Gospodin zove". Udba je u neprijateljski materijal uvrstila i župno glasilo „Znaci i koraci" te zidne novine.

Laki pratio Međugorje

Kasnije je s ciljem daljeg praćenja fra Bonifacija Barbarića angažiran Ante Crnogorac kodnog naziva Krupac. Koliko je Međugorje bilo na meti Udbe i tadašnjih vlastodržaca, vidljivo je iz podatka koje je operativcima Udbe morala dostavljati osoba kodnog imena Laki. Naime, Udbu je najviše zanimao broj vjernika koji se okupljaju povodom ukazanja u Međugorju te ponašanje svećenika fra Tomislava Vlašića i fra Slavka Barbarića. S druge strane, Laki ih je obavještavao o dolascima u Međugorje osoba za koje je UDBA iskazivala posebno zanimanje. Posebno ih je zanimao francuski teolog Rene Lorentin te Ludvig Stopar, neuropsihijatar i parapsiholog iz Maribora. UDBA se posebno zanimala i za djelovanje svećenika pri katedralnoj crkvi u Mostaru. U tom cilju angažirana je osoba kodnog imena Domagoj. Njegov rad je bio usmjeren na praćenje, ponašanje i djelovanje mons. Pavla Žanića, don Luke Pavlovića, fra Gojka Muse i don Mate Zovkića. Naime, spomenuta imena svećenika bila su zanimljiva za Udbu iz razloga što su organizirali i predvodili rad Teološkog instituta za teološku izobrazbu laika, koji je sve do njegove zabrane u studenome 1987. godine djelovao pri katedralnoj crkvi u Mostaru.

Osoba s kodnim imenom Domagoj pratila je i pokrivala skoro sve javne nastupe don Srećka Majića, don Petra Vuletića, fra Vladimira Kozine i fra Ante Perkovića.

izvor: večernji list