Priče iz Hercegovine: Božićna priča iz mog sela
Ovih dana u druženju sa rašnjacima, nekako se osjeća veseli duh Božića, ljudi se smiju, vesele se dolasku malog Isusa, kao da zaboravljaju na brige i probleme koje svatko od nas nosi sa sobom. I to je dobro... dobro je da još nismo zaboravili biti veseli, da se i mi malo stariji nismo zaboravili vratiti u dane našeg djetinjstva, u dane kad smo krišom „krali" komadiće oblatne na Badnju večer od naših majka, koje su tu istu oblatnu čuvale za dan Božića, jer se u to vrijeme živjelo mnogo skromnije nego danas. Kako tada tako i danas još uvijek vjerujemo u djeda Božićnjaka koji je jedan od simbola Božića, čije smo ime izgovarali sa velikim strahopoštovanjem, i nastojali biti dobri tokom godine kako bi dobili dar.
Možda smo tokom godine i napravili male pogreške, nekoga povrijedili neprimjerenom riječi, ali sad je vrijeme da se to zaboravi i oprosti... sad je vrijeme da jedni drugima pružimo ruku, radosna i iskrena srca poželimo sretan Božić, jer Božić je dan ljubavi, mira i radosti. Kao što bi rekao jedan moj susjed, „Božić je vrijeme kad trebamo graditi mostove", i naravno mislio je na mostove međuljudskih odnosa, pomirenja i boljeg suživota. Molimo Boga, posebno u ovo vrijeme kad očekujemo dolazak malog Isusa, pjevajmo Božićne pjesme, i neka osmjeh zablista na našim licima i u našim srcima. Ne zaboravimo i na naše susjede, rođake, prijatelje ili poznanike koji ne mogu sebi priuštiti osnovne kućne potrepštine da bi dostojno proslavili dan Božića. Pomozimo im skromnim darom ili bar toplom ljudskom riječi.
Čuvajmo Božić, čuvajmo naše običaje, molimo se dragom Bogu i ponudimo svima svoj osmijeh, jer osmijeh ne košta ništa a znači mnogo... i dragi moji prijatelji, svi ljudi dobre volje, možda je prerano ali ja ću vas za kraj ovog članka pozdraviti sa starim Božićnim pozdravom „Na dobro vam došao Božić i sveto porođenje Isusovo".
Vezani članci