Priča o Divi Grabovčevoj

Hercegovina.info
Vidi originalni članak
Kronika i martirologij Franjevačkog samostana na Šćitu ne spominju Divinu mučeničku smrt. Samo ju je ramski puk u nemirnom tijeku vjekova legendom spašavao od zaborava.
Početkom dvadesetog stoljeća arheolog Ćiro Truhelka otvorio je grob i znanstveno potvrdio da u njemu leže kosti mlade krasotice. Tek, međutim, poetskim zapisom književnika Ivana Aralice kao i likovnom interpretacijom kipara Kuzme Kovačića Diva Grabovčeva postaje važnom sastavnicom duhovne povijesti Rame.

Poruka mučenice Dive Grabovčeve

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Govori vam vaša Diva:

Davno to bijaše.
Pričalo se da sam najljepša u Rami.
Danas moja ljepota živi u vama sestrice moje i kršna braćo.
U vašim očima zrcale se još vode i livade moje mladosti, dišem s vama miris Vrana, čujem vašu pjesmu čas prkosnu, čas tužnu...

Hvala vam što ste došli u Vran planinu i pohodili svoju Divu. Tako bih voljela da vam moja priča pomogne da okrilatite ljubavlju, da zagrlite život i braću svoju i sestre, svoj život, svoju djecu i ovu svoju zemlju.

Ovo je moja priča:

Moji roditelji Luka i Luca izmolili su me kod Boga kao dar. Ja sam i odrasla kao dar.
Kad sam prvi puta mogla razumjeti što nam je fratar pripovijedao na zidinama spaljene Gospine crkve u Rami o ljubavi Isukrstovoj, njemu čast i dika, u moju dušu se nastanilo nešto što me pratilo kamo god bih išla: kad bih čuvala ovce, kad bih tjerala zahumski ječam u mlin na Rami, kad bih pjevušila s prijateljicama na bunaru. To nešto, dublje od osjećaja, čarobnije od glasa, ljepše od glazbe govorilo mi je:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Diva, ti si voljena!
Diva, ti si slobodna!

Bilo je ugodno živjeti s tim glasom u sebi. Ponekad bih mu prigovorila.
Rekla bih: Kako to da sam slobodna, a sve je moje poniženo.
Glas bi nadjačao.
S glasom i ja sam jačala. Postajala sam sve ljepša.
Postajala sam sve snažnija živjeti ljubav i slobodu istovremeno, kako nas Isukrst uči, njemu čast i dika.

Moje su me prijateljice držale malo čudnom zbog ovog unutarnjeg razgovora, koji sam im povjerila.

A sve se ovo razriješilo naglo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Susrela sam zlo u liku Tahir-bega.
On me ubio jer sam cvala cvijetom koji nije mogao gledati živa.

Pričat ću vam kako se zbilo:

Još u doba moje bake svaka Ramkinja sanjala je udati se u obitelj Kopčića. Bili su plemići, imali i svoj grb s crveno-bijelim šahovskim poljima, a preko njih ptica kobac.
Onda se odjednom sve promijenilo. Njihov djed je bio pohlepan, pa je negdje u tu|ini pomogao turskoj vojsci da pobjedi kršćane. Za uzvrat dobio je od sultana čudnu nagradu: sve je trebalo njemu pripasti što objaši na konju za jedan dan. Obilazio je u galopu čitav dan duvanjsko polje, ali kad se vraćao u Ramu nadomak Kopčića srušio se mrtav i on i njegov konj.
Svi kršćani su se čudili i tugovali što se ova plemićka obitelj zbog imetka i sile odrekla svoje duše, udaljila se od Isukrsta, njemu čast i dika.

Njihov brat Matija, koji je u ime obitelji trgovao s Dubrovčanima, kad je čuo da su mu braća pogazila Isukrstovo ime, čast mu i dika, umro je od tuge u Dubrovniku. Eno mu i danas groba u klaustru Male braće u Dubrovniku.

Tako je moj ubojica rastao u blizini pogažene ljepote, u strahu od pitanja i s prezirom prema sjećanju.

A mogao je kao naš kum Arslanaga iz Varvare, koji me kao svoje dijete pazio i čuvao, i na drugi način pročitati Isukrstovu poruku, njemu čast i dika, da je svatko voljen, da je ljubav jača od svačije smrti, da sve što ljubav ra|a postaje dio neba.

No, moj ubojica je stid zamijenio bahatošću, pokajanje novim zlima, radost u vladanju mrtvim stvarima.

A ja sam bila živa i lijepa.
Ja sam napunila Ramu radošću.
Ali on je htio nešto što ja nisam.
I kad me ubio ništa nije dotakao od onoga što ja jesam.
Ležim ovdje stoljećima u Vran-planini slobodna nedodirljivom slobodom i voljena ljubavlju što prepora|a.

Eto, to je moja priča, draga moja braćo i sestrice!
Moja priča miriše dušom moga naroda a zna je i Nebo.
Jer, kako bijaše onda, tako i sada i navik vridi:

Zlo u mraku ima oči, na svjetlu oslijepi.
Kad odeš s moga groba upali životom koje svjetlo da ljubav progleda.
Voli vas vaša Diva.
Volim vas dušom svih naših mučenika.
Volim vas ljepotom svih naših svjedoka ljubavi i slobode.

Neka vas vazda snaži ljubav Gospodinova!
Njemu čast i dika, po sve vike vikova.

Izvor : stranice Franjevački samostan Rama-Šćit

Vezani članci