Vidjelica Janja Tolić iz Osoja kraj Posušja: Moje 32 žene su molile i noge malom Kovačiću ozdravile'

Hercegovina.info
Vidi originalni članak
...Madrid oborila s nogu brojne nogometne menadžere i stručnjake, među inima i Realovu legendu Emilija Butraguena, izjavio je nedavno da mu u životu i karijeri veoma pomaže molitva vidjelice Janje Tolić iz Osoja kraj Posušja, piše slobodna dalmacija.

Kazao je također da tu ženu nikada nije upoznao, nego se samo čuo s njom, ali osjeća snagu njezine molitve.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tragom te izjave uputio sam se u Posušje. Kad tamo, nitko od desetak upitanih nije znao za Janju! Čak ni kolega s Radio Posušja Ljubo Kovač, koji me tek nakon dva dana nazvao kazavši da je pronašao Janju.

Pred malom prizemnicom u hladovini lipe zatekosmo čovjeka koji se predstavi kao Nediljko Tolić, Janjin muž. Koji trenutak kasnije izađe i Janja te nam odmah poče svoju priču o susretima s Gospom.

Sve je počelo 1988. godine, kada je mome Jerki bilo godinu dana. Vidjelo se da je teški bolesnik, pa smo tražili da ga prime u ustanovu za retardiranu djecu u Zagrebu. Ali, kad su nas obavijestili da je primljen, ja se nisam mogla rastati od njega.

Pa sam noći provodila u nesanici. I jedne noći, oko ponoći, nešto zašuška u hodniku. Ja mislila da je mačka. Kad odjednom svjetlo preplavi sobu i ukaza mi se mlada žena. Prvo mi je čudno što se nisam prepala. I reče mi: Prepusti sve Bogu! Malo potom je nestala.

Sutradan sam otišla kod fra Rade i sve mu kažem. On mi veli da tako i učinim. Tako se Janja odlučila ostati uz svoga nepokretnog Jerka. I već 24 godine brine o njemu i još četvero djece, Mari, Borjani, Mili i Stipi. Jerku je trebalo posvetiti 24 sata dnevno.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

- Naravno da mi je bilo teško, jer je Jerko stalno plakao i kričao. Sve do 5. svibnja 2009. godine, kada mi se opet ukazala Gospa i ohrabrila me.

Otada Jerko ne plače i nema onolikih muka kao ranije. Još mi je Gospa kazala da sagradim špilju. Trebate znati da je kod posuške crkve bila špilja gdje se molilo, ali je srušena.

Šta ću ja sagradit kada ništa ne znam o gradnji, kažem ja. Onda me Gospa dovede do dva kamena niže naše kuće i veli da ih ponesem.

Ja kažem da ih ne mogu podići, a ona veli da mogu. I podigoh ja prvi kamen, a on lagan kao pero. Ispred svoje kuće Janja je sagradila malu špilju po Gospinim uputama. I tu često moli pred Gospinim kipom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

- Gospa me upozorila na tri stvari koje me očekuju. Prvo je kazala da će me proglasiti ludom. Uistinu, neki drže da su moji susreti s Gospom ludorija.

A ja molim za njih. Drugo je kazala kako će mi govorit da se želim materijalno obogatiti. Ja sam bogata i u svom kućerku. Treće mi je kazala da će neki govoriti kako želim postati slavna i poznata, a Gospa zna da sam rođena za žrtvu, trpljenje i molitvu.

Ja s veseljem primam tu žrtvu. I kada mi dođu, pa počnu moliti za moga Jerka, ja im kažem da mole za sebe. Janja je rodom iz Odžaka u Posavini. Obitelj Kovačić upoznala je preko sestre Jurke, koja živi u Sesvetama.

- Moja sestra je u crkvi upoznala Ružicu i Stipu Kovačića, Mateove roditelje. I dolazili su oni kod mene, veliki su vjernici i skupa smo molili. I kad je Mateo slomio noge, ja sam skupila 32 žene iz Posušja, pa smo molile za njega.

I hvala Bogu, potpuno je ozdravio. Nekoliko puta smo razgovarali telefonom. On mi zahvaljuje, a ja velim da zahvali Bogu. Ja ne liječim, ja samo molim. I kaže da mu smeta što ga proglašavaju zvijezdom. Toliko je skroman.

On kaže kako je Bogu zahvalan što mu je dao dar da se igra. Ne kaže da igra, nego da se igra. I on želi taj dar dokazati. Od Janje smo također saznali da su Mateovi roditelji Ružica i Stipe prognanici i gastarbajteri u Austriji, gdje je Mateo i rođen (u Linzu). Naime, u ratu su morali napustiti rodnu Kotor Varoš kraj Banje Luke. - Ali su kao pravi vjernici bez jadikovanja nosili svoj križ - kaže Janja.

A Bog sve vidi. Posuški fratri s rezervom primaju Janjine susrete i razgovore s Gospom. Nisu mi to kazali svećenici, nego Janja. To je i razumljivo s obzirom na povećanje broja vidjelica u Hercegovini nakon međugorskih ukazanja i stav Crkve da sve treba prepustiti sudu vremena.

- Gospa mi je kazala kako mi mnogi neće vjerovati i preporučila da se molim za njih. I molim se i za naše fratre koji su na velikoj kušnji i kojima također treba Božja pomoć - kaže Janja. Ona priznaje da joj najmanje vjeruju u njezinu Osoju, pa i Posušju.

No, nakon Mateove izjave sve više njih se raspituje za Janju i dolazi joj u posjet. Neki s iskrenom nadom da će im pomoći Janjina molitva, neki čisto iz znatiželje. A ima i onih koji u Osoju vide novo Međugorje, što bi dovelo hodočasnike i vjerski turizam.

- Mnogi se sa strane sa sumnjom pitaju kako to da se Gospa ukazuje u Hercegovini i samo Hercegovkama. Dokaz da je Ona tu je Janja koja je došla iz Bosne i ukazala joj se Gospa - komentira u kafiću jedan Iko. Bilo kako bilo, Janja me se osobno dojmila kao žena koja hrabro i iskreno živi svoj život s Gospom i svojim ovozemaljskim nevoljama i radostima.

Tri kćeri se udale, Mara i Borjana u Imotski, Mila u Posušje, imaju četvero unučadi, sinu Stipi traže posao, a o Jerku s radošću brine.

Gospa joj je kazala da ga ne da snimati za novine, ali smo ga vidjeli. Osobno sam zadivljen činjenicom da Janja 24 godine s toliko žrtve i ljubavi brine o nepokretnom sinu teškom dvadesetak kila.

Janja veli da se najavio Božo Sušec koji bi pravio reportažu o njoj. A svima koji traže racionalni odgovor na Janjino svjedočenje o ukazanju Gospe citirat ću misao španjolskog filozofa Unamuna koji je kazao: Pustite me da živim. Ako je moj život san, nemojte me buditi.

Vezani članci