Antonija Jukić, osoba s poteškoćama u razvoju dobila posao u vrtiću

Broj osoba s invaliditetom stalno je u porastu, a osim različitih oblika zdravstvene zaštite, roditeljima osoba s posebnim potrebama velika želja je da njihova djeca jednog dana uđu u radni odnos.

Naravno, ako to dopušta njihov invaliditet. U tom slučaju, roditelji svoje nade polažu na senzibilitet društvene zajednice. A njega ima. Lijep primjer dolazi nam iz Dječjeg vrtića “Bajka” Posušje.

Naime, od nedavno Antonija Jukić, osoba s poteškoćama u razvoju našla je svoje mjesto, ono radno, upravo u ovom vrtiću. Budući da je završila za kuhara po prilagođenom programu u Srednjoj strukovnoj školi u Posušju, njeno radno mjesto je na poslovima pomoćnice u kuhinji.

I snalazi se, tako je kazala Antonija.

Pomažem s kuhanjem, dijelim hranu djeci i ovdje mi je lijepo. Družim se i s tetama i s drugom djecom, kazala je Antonija. Na pitanje Antoniji koji je joj je nadraži dio posla na poslu, Antonija je spremno odgovorila da je to pranje suđa.

No, najveći osmjeh je ipak na licu njezine mame Ivanke.

Ja sam presretna što je Antonija dobila ovu priliku. Iako ima poteškoća, ona zaista može puno toga napraviti. Naravno da za sve mora dobiti upute i naravno da se ne može očekivati od nje da se sjeti apsolutno svega sama, ali one zadatke koji joj se daju da napravi, ona može i želi napraviti, kazala je mama Ivanka.

Na putu zapošljavanja, osobe s invaliditetom često nailaze na stigme i predrasude. Upravo ova činjenica potakla je vodstvo vrtića da svojim primjerom pokažu da tako nikako ne smije biti.

Osobe s invaliditetom dijele sudbinu svih mladih osoba na tržištu rada, s tim da zbog invaliditeta često nailaze na nerazumijevanje i predrasude. No, moramo znati da mnoge osobe s invaliditetom imaju radne sposobnosti. Te sposobnosti jesu umanjene, često je potrebno prilagoditi radni prostor njihovim potrebama, ali mislim da je opet najpresudniji onaj ljudski faktor, a to je spremnost poslodavca i drugih djelatnika da se aktivno uključe u cijeli proces prihvaćanja i prilagodbe toj osobi, kazala nam je Kristina Milas, ravnateljica Dječjeg vrtića “Bajka” Posušje.

Antonija je tijekom svoga srednjoškolskog obrazovanja odradila praksu u posuškom javnom vrtiću i već je tada kliknula sa radnom okolinom i djelatnicima vrtića.

Upravo me to potaklo da iskreno razgovaram s vodstvom vrtića, dam prijedlog o njenom uključenju u rad i na moju sreću, prijedlog je naišao na odobravanje vodstva vrtića. Stoga posebno i veliko hvala svima, možda prije svega kuharici Marijani koja je stalno s Antonijom i s puno strpljenja radi s njom, kazala je mama Ivanka.

S druge strane, upravo ovakav angažman je i preporuka stručnjaka koji su procjenjivali Antonijin invaliditet.

Boravak među ljudima, ali i djecom preporuka je koja je jasno naznačena u njezinom nalazu. Upravo ovakav podražaj koji dobiva na ovom radnom mjestu, Antoniju i mentalno i fizički vježba kako ne bi dalje propadale njezine psiho-fizičke sposobnosti. Sve to je jedan skup razloga zbog kojih smo odlučili reći DA ovom angažmanu, kazala nam je ravnateljica vrtića Kristina Milas.

Antonijina mama je dodala da se ovim angažmanom Antonija promjenila i kod kuće.

Jednostavno dolazi ispunjenija i sretnija. Njezin dan više nije unutar četiri zida kuće. Kako i svima nama, tako i njoj rad jednostavno godi, kazala je mama Ivanka.

Dječji vrtić “Bajka” ima i defektologa

Već pola godine u Dječjem vrtiću “Bajka” u Posušju radi i defektolog.

Defektolog je zapravo dodijeljen kao asistent jednom mališanu s Down sindromom i financira ga Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i športa ŽZH.

No, onda kada je taj mališan odsutan iz vrtića i kada se za to ukaže potreba, angažirana defetologinja radi i s drugom djecom ako se za to ukaže potreba. U današnje vrijeme kada je porast različitih smetnji u razvoju u porastu, ovaj stručni dio u našem vrtiću smatramo iznimno vrijednim, kazala je ravnateljica vrtića Kristina Milas.