Nakon što je medije obišla vijest o 'nespretnoj' uputnici iz neumskog Doma zdravlja koja je onkološkog pacijenta umjesto na liječenje kostiju uputila na liječenje penisa, iz istog grada stiže još jedna, u najmanju ruku teška ispovijest. Ovaj put je na adresu portala Dnevnik.ba stiglo otvoreno pismo Ante Šutala, mladog čovjeka iz Neuma čiji je otac razvio tešku kliničku sliku nakon infekcije koronavirusom.
Šutalo, inače inženjer po struci, razvoj događaja s ocem ispočetka je pratio sa službenog puta u nadi da će i on, kao i mnogi prije njega, covid 'iznijet s nogu'. No, stvarnost u kombinaciji s ljudskim nemarom, prema Šutalovim riječima, njegovom je ocu namijenila nešto sasvim drugo. Ovo iskustvo, nažalost, nije prvo negativno vezano za rad neumskog Doma zdravlja, samo je jedno u nizu, čak i medijski eksponiranih. Što se promijenilo iza ovih prije? – malo toga, skoro ništa, nadajmo se da će ovaj put biti drugačije.
"Nizom događaja koji, samo zbog pravovremene reakcije nas ukućana, nisu završili tragično po mog oca, samoinicijativno sam odlučio izaći u javnost s neugodnim iskustvom koje je čitava moja obitelj doživjela s neumskim Domom zdravlja. Otac se testirao nakon pojave prvih simptoma virusa, te se uz potvrdan nalaz samoizolirao. U Domu zdravlja Neum dobio je 'covid broj mobitela' preko kojeg je trebao održavati kontakt s liječničkim osobljem, odnosno davati informacije o svom zdravstvenom stanju i sukladno s time dobivati upute o daljnjem postupanju i liječenju.
Ubrzo nakon testiranja i početnih simptoma uslijedilo je pet dana visoke temperature koja se teško, tek nakratko ili nikako mogla skinuti propisanim tabletama. U nemoći što napraviti, majka i otac u više navrata pokušavaju dobiti ordinirajućeg liječnika pozivajući 'covid broj' koji su dobili u Domu zdravlja, ali ne uspijevaju. Temperatura tati i dalje ne pada.
14. rujna 2020., ujutro oko 2 sata, moj otac, uslijed velike iscrpljenosti organizma vrlo visokom temperaturom, gubi svijest. Istog trenutka, moja majka, koja je to cijelo vrijeme s njim, zove na broj Hitne pomoći u Neumu, no nitko se ne javlja. Pokušava još nekoliko puta, te napokon čuje nekoga s druge strane linije.
Nažalost, umjesto intervencije, dobiva informaciju kako iz Doma zdravlja ne mogu ništa poduzeti dok u iduću smjenu ne dođe liječnica, nakon čega postoji mogućnost da se dođe u kućni posjet. Nakon toga, ponovno ih poziva moj brat i pita zašto nije moguće da pomoć dođe odmah na intervenciju jer je hitan slučaj, na što mu medicinska sestra odgovara, pazite ovo: ¨Doktor spava, a mi ga ne smijemo probuditi!¨. Nakon ove informacije ostajem u apsolutnom šoku. Napominjem, radi se o dva ujutro, do 8 sati ima još 6 dugih sati, a moj otac leži u besvijesti, i nije se radilo o pozivu za klasični kućni posjet nego o vapaju za intervenciju hitne pomoći jer se radi o momentalno ugroženom ljudskom životu.
Nakon ovakvog odgovora, otac je prepušten sam sebi i mojoj majci koja pokušava nešto napraviti na svoju ruku kako bi mu pomogla. Majka, u nemogućnosti reguliranja temperature propisanim lijekovima, poseže za prirodnim pripravcima kako bi povratio barem malo snage i izdržao do jutra dok se netko od medicinskog osoblja ne udostoji doći da mu pruži pomoć. Kako sam ja u tim trenucima bio na službenom putu, informaciju o očevoj, a i majčinoj i bratovoj agoniji dobivam tek ujutro u 8 sati", navodi Dnevnik.ba.
"Nervozan, a istovremeno i bijesan zbog svega što se dogodilo, i sam zovem u Dom zdravlja Neum. Nakon nekoliko pokušaja da ostvarim kontakt, na telefon mi se javlja sestra (koju ovog puta neću imenovati) koja ne zna tko je s druge strane slušalice (jer se izbjegavam predstaviti). Pitam je mogu li znati koji je liječnik ordinirao u noćnoj smjeni, na što mi ona obrambenim tonom odgovara: "Zašto vas to zanima, možda zbog poziva Hitnoj pomoći jutros?".
Inače, u daljnjim razgovorima s osobama koje su bile u direktnom kontaktu s ravnateljem Doma zdravlja, gosp. Perom Pavlovićem, saznajem kako je ravnatelj, komentirajući ovu situaciju, izjavio kako se 'dogodio mali propust'. Napokon, u 9:30 sati istog jutra, 14. rujna, na našu kućnu adresu dolazi vozilo Hitne pomoći zajedno s medicinskom sestrom i liječnicom koja ga pregleda. Zbog opće slabosti daju mu infuziju, uzimaju krv i potom odlaze.
Zbunjen, ljut, u strahu za očev život, zovem liječnika s kojim se privatno družim, a koji u drugoj državi radi upravo s covid pacijentima. Prijatelj liječnik mi govori kako se, s obzirom na to da se radi o tako dugotrajnoj temperaturi, mora napraviti RTG pluća kako bi se utvrdilo je li virus zahvatio pluća, što je klasični scenarij razvoja ove bolesti, te da bi otac po svemu sudeći zbog svog općeg stanja trebao bolničko liječenje.
Nakon ovih informacija ponovno zovem u Dom zdravlja i molim ih da se vrate nazad po njega i da mu se napravi RTG pluća. Dobivam informaciju da se RTG u Neumu ne može napraviti jer je osoba koja radi na RTG također zaražena covid-om. Nakon ovog saznanja, tražim da ga vozilo Hitne pomoći odveze u Čapljinu ili negdje drugdje gdje se može napraviti snimka pluća. Znači, na moju intervenciju, a nisam medicinske struke, vozilo HP Doma zdravlja Neum bez ikakve medicinske pratnje, dolazi po oca koji se u lošem stanju nalazi od dva ujutro, te ga odvozi na RTG pluća u Čapljinu.
Nakon slikanja utvrđuje se da su pluća još uvijek čista i da su nalazi krvi koji su urađeni to jutro još uvijek stabilni. Inače, taj se dan tata vratio iz Čapljine i bio poprilično ok, nije imao neku veliku temperaturu.
No, navečer kreću isti problemi. Visoka febrilnost se opet vraća, lijekovi opet ne djeluju, na covid broj se opet nitko ne javlja unatoč tome što su u Domu zdravlja naglasili da se obvezno javljaju sve promjene vezane za očevo zdravlje, a kako bi se dobile upute o daljnjem postupanju. Temperatura ne pada, na telefone se nitko ne javlja i nakon dva dana iste patnje.
16. rujna, preplavljeni strahom i nesigurnošću, i uz savjete drugih liječnika, obiteljskih poznanika, zaključujemo da je neminovno da otac ide na bolničko liječenje. Zajednički odlučujemo kako ćemo inzistirati na očevoj hospitalizaciji s obzirom na ažurnost, ozbiljnost i dosadašnju intervenciju Doma zdravlja, shvaćamo da otac kod kuće može samo umrijeti jer mu nitko od nas ne može i ne zna pomoći.
Zovem u upravu Doma zdravlja jer se na broj Hitne pomoći ponovno nitko ne javlja. Slušalicu podiže sam ravnatelj Doma zdravlja kojemu pojašnjavam kako tata očigledno mora hitno ići u covid bolnicu u Mostaru jer ovdje nije ni pod kakvom kontrolom i nije siguran, a stanje mu se iz minute u minutu mijenja. Otac se ne osjeća nimalo dobro i kao laik vidim da je suludo da takav ostane kod kuće. Napominjem mu i kako sam u kontaktu s liječnicima iz mostarske bolnice koji su mi rekli kako je on već odavno pacijent za bolničku skrb.
Ravnatelj mi odgovara doslovno ovo, citiram: "Ne znam je li on baš takav slučaj za bolnice, a ne znam i ima li mjesta gore". Revoltiran mu govorim da, ako je njima u Neumu problem, ja ću sam kontaktirati bolnicu u Mostaru i provjeriti 'ima li mjesta gore', a jedina stvar koju njih molim je da ocu naprave uputnicu za bolnicu i omoguće vozilo Hitne pomoći koje će ga odvesti.
Napokon, ravnatelj pristaje, otac dobiva uputnicu i odlazi u Mostar gdje liječnici nakon prijema utvrđuju kako je po svim parametrima definitivno za bolničko liječenje, te ga zaprimaju na odjel do daljnjega.
Hvala Bogu, moj se otac danas oporavlja, preživio je, no ova je duga priča, vjerujte, samo dio agonije koja se događala. Odlučio sam je podijeliti s javnošću, sa svima vama koji živite u Neumu i ovisite o Domu zdravlja ovakvom kakvog imamo. O njemu ovise i vaša djeca. Smatrate li ovakvo postupanje jedine i najvažnije zdravstvene ustanove u Općini Neum odgovornim i ažurnim?
Pitam lokalne vlasti u Neumu, s obzirom na to da ovo nije prvi slučaj neozbiljnosti i neprofesionalnosti u radu Doma Zdravlja Neum: Zbog koga, zbog čega i zbog čijih interesa se štite ovi ljudi, ovi doktori, i zbog čega se dopušta da se ovakve stvari događaju i po tko zna koji put? Trebaju li naši životi u Neumu ovisiti o doktorima koji spavaju i ne mogu se probuditi da odu na intervenciju u službi Hitne pomoći? Za čije interese imamo takve doktore u službi Dom zdravlja Neum? Treba li se možda dogoditi nečija smrt kako bi se reagiralo i poduzelo nešto po tom pitanju ili se smrt već dogodila, a vi niste naučili lekciju? Jesu li potrebna poznanstva i veze da bilo tko u našem gradu dobije medicinski tretman kakav zaslužuje s obzirom na to koliko se sredstava svaki mjesec od naših plaća uplati za zdravstveno osiguranje?
Ako mi, kao građani Neuma, trpimo i ne oglašavamo se na ovakve i slične stvari zbog političkih pozicija, ciljeva i strahova od nekakvih sankcija vladajućih ili nekih trećih, onda nas može sve skupa biti stid. Graditi budućnost za našu djecu uz ovakvu zdravstvenu sigurnost i perspektivu je nemoguće.
Na kraju moram napomenuti kako ovaj otvoreni istup nema za cilj postizanje nikakve osobne zadovoljštine, nadam se da će on zapravo biti poticaj i drugim Neumljanima da otvore oči i napokon reagiraju, jer ovo nije prva 'situacija' s Domom zdravlja u Neumu. Naše vlasti do sada nisu detektirale nikakav problem u radu Doma zdravlja i očito nemaju namjeru išta riješiti, što sugerira ovaj i svi drugi slučajevi vezani za rad spomenute zdravstvene ustanove.
Pa nije valjda od zdravstvene sigurnosti važnije ne stvarati tenzije, 'ne talasat'. kako se ne bi nekome zamjerili, sebi stvorili probleme. Ako je tome zaista tako, onda budimo i dalje ovce i strepimo za sebe i članove svoje obitelji, zbog svog straha od djelovanja, a ponajprije zbog neažurnosti i neodgovornosti medicinskog osoblja Doma zdravlja, te ponaosob uprave kojoj ili nije u interesu ili nije u stanju uvesti disciplinu i odgovornost u svoje redove.
Na kraju, hvala i čast izuzecima koji su također djelatnici Doma zdravlja Neum, ali isti očito ne mogu doći do izražaja od ovih koji pune novinske stranice svojim propustima", prenio je portal Dnevnik.ba pismo Ante Šutala.
Vezani članci